Agrar u ponoru
Crni oblaci ponovo su se nadvili nad domaćim agrarom. Ove sezone poljoprivrednicima ništa ne polazi za rukom. A istini za volju i prethodnih godina prolazili su kao bos po trnju.
Međutim, ove sezone problemi su kulminirali jer se nedaće redaju jedna za drugom. Proljetna sjetva kasnila je sedmicama zbog obilnih padavina koje ratarima nisu dozvoljavale da traktorima uđu u njive. Čak i onima koji su uspjeli zasijati planirano, majske kiše su opustošile polja.
Zasadi ranog kupusa u velikom procentu su desetkovani i već se sredinom juna znalo da je šteta nepopravljiva, a 60 odsto usjeva drugih povrtarskih kultura zahvatila je infekcija. Da stvar bude gora, nevrijeme se prošle sedmice ponovo urotilo protiv seljaka. Taman kada su se ponadali da će ušićariti koji dinar prodajom dozrelih plodova koji su odoljeli kišama, led veličine jajeta uništio je voćnjake i povrtnjake desetinama proizvođača u Gradišci i Laktašima. Uprkos ispaljenim raketama i brzom djelovanju protivgradne preventive šteta je nanesena, a gubici opet nenadoknadivi.
Majčica priroda se prema poljoprivrednicima ponijela kao maćeha i kada je u pitanju ovogodišnji rod pšenice, koji je prema riječima ratara u najmanju ruku katastrofalan.
U Semberiji, žili kucavici kada je u pitanju poljoprivreda proizvodnja u Srpskoj, prinosi pšenice u prosjeku su tri tone po hektaru, a višegodišnji prosjek je oko pet i po tona. Da stvar bude gora žito je iznevjerilo i u vezi s kvalitetom što je srušilo nade proizvođača da bi mogli dobiti solidnu otkupnu cijenu koja bi osigurala bar minimum zarade u moru ogromnih troškova koji prate proizvodnju.
Ipak, sve to izgleda nije bilo dovoljno pa je u zemlju stigla afrička kuga svinja. Bolest je za svega nekoliko sedmica ispraznila semberske farme jer je zbog zaraze eutanazirano više od 4.200 životinja. Iako će država svinjarima za početak uplatiti tri miliona maraka za sanaciju štete, pojedini proizvođači će vjerovatno trajno odustani od uzgoja svinja.
Unazad tri godine ta grana poljoprivrede, zbog raznih problema, nije imala rentabilnu proizvodnju i zaraza je samo dolila ulje na vatru.
Na osnovu svega navedenog više je nego očigledno da je domaći agrar stigao do ponora i to baš u godini kada je budžet za podsticaje rekordan. Položaj u koji je zapala poljoprivreda trebalo bi da zabrine sve u Srpskoj, a ne samo one koji mukotrpnim poslovima u štali i njivi sebi obezbjeđuju koru hljeba.
Pandemija virusa korona nas je naučila da ako nemamo svoje proizvode ne možemo se previše pouzdati u pomoć svijeta. Proizvođači iz regiona i Evrope kada se smiluju da nam prodaju hranu, urade to po paprenim cijenama a da ne bismo ovisili o tome, nadasve prijateljskom gestu, pod hitno je potrebno naći alternativna rješenja kako bi pomogli domaćim proizvođačima da ne pokleknu do kraja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
