Agonija radnika posrnulih preduzeća
Iza posrnulih preduzeća u Srpskoj koja su otišla u stečaj ili kojima prijeti katanac na vratima ostaju milionska dugovanja i agonija radnika koja ne prestaje godinama.
Nemali broj njih koji su imali radne knjižice u privrednim gigantima vode borbu sa vjetrenjačama za svoj mukom zarađeni novac, za koji su nerijetko crnčili po cijele dane i noći. Te zarađene, a neisplaćene plate mnoge od njih koštale su zdravlja, dovele ih do ruba egzistencije i natjerale da postanu mađioničari koji vješto spajaju kraj s krajem kako bi preživjeli.
Zbog neredovne uplate doprinosa i odlazak u penziju za stotine njih nedosanjan je san, iako su odavno stekli godine za put u mirnu luku.
Ti jadni ljudi, koji su cijeli životni vijek proveli ustajući u šest ujutro marljivo radeći u proizvodnim halama do kasno u noć, umjesto da pod stare dane uživaju u plodovima svoga rada, dovedeni su do ambisa. Poštar koji uredno svakog mjeseca kroz njihovu ulicu raznosi penziju na njihova vrata nikako da pozvoni, zbog čega su uskraćeni za ono najosnovnije, hljeb, mlijeko i lijekove za pritisak.
Tako je, na primjer, nekadašnja Govedarska farma “Farmalend” iz Nove Topole bivšim radnicima na ime neisplaćenih plata ostala dužna oko 300.000 maraka i to bez kamata. Oko 55 bivših radnika pet godina nije vidjelo ni marke, a prije nekoliko dana isplaćen im je tek dio duga od novca prikupljenog prodajom zaplijenjene imovine ovog propalog preduzeća. Slična sudbina zadesila je i zaposlene u derventskoj Fabrici cijevi “Unis”, koja, istina, uspijeva da se odupre stečaju, ali joj ne polazi za rukom da obezbijedi plate i doprinose radnicima.
U tom posavskom gigantu, o kom se nekada pričalo nadaleko i naširoko, zbog dugogodišnje neizvjesnosti, radnici su satjerani uza zid. Već pet godina obećava im se procvat, ali zarađene marke nikako da legnu na njihove račune, zbog čega im je gorčina iz žuči došla do grla.
Ništa bolja situacija nije ni u bijeljinskom “Žitoprometu”, koji radnicima duguje šest plata. Čelnici ove mlinsko-pekarske industrije oglušili su se i o uplatu doprinosa, pa oni koji su bolesni ne mogu ovjeriti ni zdravstvene knjižice. Kakva je tek muka onih kojima je za vratom banka jer nisu u mogućnosti da vraćaju kredite.
Ovakva praksa rada nikako nije ni u interesu Srpske jer iz godine u godinu njen budžet ostaje uskraćen za milione maraka za poreze i doprinose, s obzirom na to da se preduzećima koja su zatvorena stečajem ili likvidacijom moraju otpisati milionska dugovanja.
Da Srpska ne bi otpisivala dugove i stvarala socijalu među radno sposobnim stanovništvom, neophodno je da sistem rada koji smo imali i koji trenutno imamo bude lansiran u prošlost, da se kazne rukovodioci koji su nakalemili milionska dugovanja i firme doveli do propasti. Ažurniji bi morali biti i poreznici, koji bi po hitnom postupku trebalo da blokiraju svako preduzeće koje jedan mjesec ne plati poreze i doprinose.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
