Administrativni zemljotres
Ni godinu dana nakon razornog zemljotresa, koji je porušio Petrinju i Baniju u Hrvatskoj i bez krova nad glavom ostavio mnoge porodice i u susjednim opštinama u Republici Srpskoj, šteta nije sanirana.
Od tog prirodnog potresa, na koji niko nije mogao da utiče i koji niko nije mogao spriječiti, ponekad se čini da je teži onaj administrativni. Nakon potresa u kome su stradala domaćinstva, oštećene škole i druge javne zgrade, podrška je stizala sa svih strana, i materijalna i moralna.
Na račune Kostajnice i Kozarske Dubice, koje su najviše pogođene zemljotresom, stigli su milioni maraka pomoći od vlada Srpske, Srbije i Autonomne pokrajine Vojvodine.
Pomogli su brojni privrednici i organizacije, svako u skladu sa svojim mogućnostima. Baš kao što svaka nevolja probudi i ono najbolje u ljudima, tako je bilo i ovoga puta. Komšija je pomagao komšiji, jer svi su dijelili istu muku.
Na kraju decembra prošle godine svaki limeni kontejner koji je stigao do porodica koje su ostale pod vedrim nebom značio je utočište, kakav-takav krov nad glavom i iole sigurniju zimu.
Međutim, to rješenje trebalo je da bude privremeno da se premosti koji mjesec. Ali nije bilo tako. Pojedine porodice u Kostajnici i ljetos su se “kuvale” ispod limenih kontejnera, strepeći da li će im se zmije uvući pod krevete. Od vrućine se nije moglo živjeti. O higijeni u kontejnerima suvišno je i govoriti. Samo oni koje je takva sudbina zadesila znaju kako im je bilo i kako im je i danas. Jer i ovu zimu i praznike dočekuju u hladnim kontejnerima. Nažalost, razloga za slavlje i nemaju. Njihovi domovi su trajno oštećeni, a dugotrajne procedure glavna su kočnica povratku u normalan život.
Izgradnja njihovih kuća nemoguća je bez raspisivanja tendera, izbora izvođača radova, pa onda slijedi zakonski rok za žalbe i tako dan za danom. Dok se sve moguće i nemoguće procedure ispoštuju prođe godina, a dani i noći u kontejnerima nikako da prođu.
Možda bi o tome trebalo da razmisle svi oni koji vuku konce i donose zakone, pa da se za ovakve vanredne situacije bar pojednostave procedure, skrate i ubrzaju. Jer vanredno je. Ako u neko redovno vrijeme i mora da bude rok od 15 dana za žalbe, može li bar u ovakvim situacijama da se skrati na pet. Jer onima koji su ostali bez svojih kuća i zavise od tih procedura i tuđe pomoći i sat je mnogo, a kamoli godina.
Trebamo se svi bar pokušati zamisliti u koži tih ljudi. Sigurno nije lako, posebno jer u kontejnerima praznike čekaju i djeca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
