Administracija i zapošljavanje
BiH je zemlja u kojoj je teško sa sigurnošću reći šta donosi novo jutro i kakav će biti dan, ali bez obzira na sve promjene jedna stavka godinama čvrsto stoji na nogama i odolijeva udarima krize, štednje, političkih previranja...
Enormno zapošljavanje svakako će ostati zabilježeno kao jedna od osnovnih asocijacija kada se pomene BiH, a protekle godine su najbolji svjedok kako su “nicale” brojne agencije, direkcije i redovima kojima su se stvarali pred njihovim vratima u želji za dobrom platom koja je zahtjeva malo ili čak nimalo znoja.
Podnosioci prijava na konkurse, da se razumijemo, nisu krivi za ovakav (ne)red na nivou BiH, ali zato pojedinci čiji je osnovni zadatak bio da racionalizuju upravu snose dobar dio tereta koji se odnosi na milionska izdvajanja za bruto plate i naknade troškova zaposlenih na nivou BiH.
Institucije, ili bolje rečeno oni koji ih drže u svojim rukama, očigledno da baš pretjerano ne mare za štednju o kojoj većina priča, bar ove godine, i jasno pokazuju da žele da idu do granica maksimuma.
Da je situacija odavno alarmantna, a da je ponovo zazvonilo pokazuje činjenica da su za samo 15 dana prohtjevi ili potrebe, ko će ga znati, doveli do toga da je otvorena mogućnost da više od deset osoba ponosno ponese titulu državnog službenika na nivou BiH.
I dokle ćemo ovako? Koliko je vremena još preostalo dok ne pukne balon koji se zove državna administracija?
Ovo je samo jedno od pitanja na koje će neko uskoro morati da da odgovor, ali nasuprot ovog ima još jedno pitanje. Pitanje koje zahtijeva, i te kako, dobar odgovor.
Pitanje glasi: Dokle će realni sektor još moći da na svojim leđima nosi više od 22.000 činovnika?
Iako odgovor još visi u vazduhu, većini je već sada kristalno jasno dokle su se savila leđa radnika, i to onih radnika koji krvavo zarađuju svoju koru hljeba dok uzdržavaju brojne čija su, s druge strane, radna mjesta ništa drugo nego izmišljena.
Godinama smo svjedoci da je bujanje državne administracije i jedno od njenih osnovnih dostignuća, jer teško je objasniti da ova zemlja i pored ogromnog broja stručnih, viših i samostalnih stručnih saradnika teško uspijeva da prati korake zemalja u regionu.
Bilo kako bilo, a bilo je svega, ostaje nam da se nadamo da će uskoro i ovome doći kraj i da ćemo imati samo ono što nam je i potrebno, a svemu nepotrebnom i rasipničkom mahnuti i reći “zbogom”. Zauvijek i za dobrobit svih!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
