A gdje je pravda?
Sarajevo je u petak slavilo austrijsko odbijanje zahtjeva za izručenje ratnog generala Armije RBiH Jovana Divjaka Srbiji, a proslavljali su ujedno i sramotu svoga pravosuđa, institucija BiH i slavili tugu i suze svojih komšija iz Republike Srpske.
Radovalo se Sarajevo, kao i Divjak i kompanjoni, takođe, optuženi za zločine nad mladićima u kolini JNA u Dobrovoljačkoj ulici 1992. godine, Zaim Backović, Sefer Halilović, Ejup Ganić, Stjepan Kljujić, dok je u Srpskoj vladala nevjerica i razočarenje. Nije ispoštovana ni procedura da se u Sarajevo vrati pod pratnjom i sa lisicama na rukama, već je doputovao kao heroj.
Poslije svih nelogičnosti rada institucija BiH, očiglednih zloupotreba položaja i prava, Divjak je pušten da živi kao slobodan čovjek, a ostala su pitanja na koja niko neće odgovoriti, jer ne mora.
Prvo, kako je moguće da su Divjakovi lobisti satima prije zvanične odluke znali i objavili da je on slobodan čovjek? To su mogli da saznaju samo iz vrha austrijske vlasti i diplomatije, jer je odluka o Divjakovom oslobađanju bila politička.
Drugo, kako je moguće da sud u Kornburgu nije uopšte razmatrao zahtjev za izručenje Divjaka BiH, jer je bio nepotpun? Ministar pravde BiH Bariša Čolak kleo se da je dokumentacija kompletirana, a potvrdio je to i javni tužilac koji je radio na Divjakovom slučaju Štefan Dunkel. Neko je slagao i nije uradio svoj posao kako treba, a nećemo saznati ko, jer ne moraju da odgovaraju, nikome!
I treće, ko je dao pravo osumnjičenima za ratne zločine da javno govore o uroti sarajevskih političkih kuhinja i njihovih nosilaca vlasti i pravosudnih funkcija, kako bi se ometala pravda, kao što je jednom prilikom priznao i sam Divjak?
Niko neće odgovoriti na pitanje zašto se Sarajevo ne kune u svoje institucije i potrudi se da Divjak dođe pred sudiju i skine ljagu sa svoga imena, ako su optužbe lažne, nego spletkari, opstruiše, laže, optužuje druge i kune se u zločince.
Šta očekivati od BiH kada predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić na odluku Austrije kaže da će to učvrstiti njene odnose sa BiH, a nijednom riječju ne spomene šta će značiti za odnose u BiH, i saradnju sa Srbijom?
Republika Srpska ne može očekivati od takvog Sarajeva da stavi tačku na priču o Divjaku, Dobrovoljačkoj, i svim drugim slučajevima stradanja Srba, a, nažalost, sve je manje nade i u ozbiljnost Srbije u ovim procesima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
