Život utisnut u stranice

Ubrzo nakon štampanja prvog broja uslijedio je i drugi, treći i svih 25 objavljenih tokom ratnih sukoba. Taj ratni "Glas" postao je faktor čvrstog povezivanja i ujedinjavanja snaga u narodnooslobodilačkom pokretu. Đuro Pucar Stari, Skender Kulenović, Rada Vranješević, Ilija Došen, Vilko Vinterhalter i Boško Šiljegović imali su dubok smisao i razumijevanje za ulogu štampe i njenu nasušnu potrebu u tako izazovnom vremenu. "Glas" je bio važan faktor u jačanju i širenju pokreta, ali i informisanju naroda, od prilika na frontovima širom Jugoslavije, preko svjetskih ratišta pa sve do apela da, iako je na naš narod udarilo veliko zlo, život ne smije i ne može da stane. Na stranicama ratnog "Glasa" mnogo je mjesta bilo za životne priče, muke i nedaće, radosti i sreće običnih ljudi.

Život i priče običnih ljudi ostali su temelj najvažnijih "Glasovih" tekstova i u decenijama koje su uslijedile. Uz brojne probleme, promjene adrese, imena, dinamike izlaženja, kroz "Glas" su prolazili novinari i urednici, lektori i tehnički urednici i svi drugi koji nisu odustajali od ideja i vizije njegovih osnivača. Tako je bilo u periodu postojanja bivše Jugoslavije, a naročito u vremenu Odbrambeno-otadžbinskog rata, kada je tadašnji "Glas srpski" postao jedan od stubova u temeljima današnje Republike Srpske.­

"Glas Srpske" svih osam decenija ne bi mogao da opstane bez naroda, bez ljudi, svakog čovjeka čije su priče naša inspiracija, pogonsko gorivo. Usudiću se da kažem da bi našem narodu bilo teže da opstane bez "Glasa". Baš ta dvosmjerna veza najvažniji je osnov na kojem namjeravamo da pišemo i u godinama i decenijama koje dolaze. Svaka pohvala, svaka kritika, reakcija, komentar, svaka muka naših čitalaca motiv su da svakog dana radimo još jače nego prethodnog kako nijedno pitanje ne bi ostalo bez odgovora.

"Glas Srpske" nije dozvolio da ga pregazi vrijeme. Ostao je vitalan i živahan, a zahvaljujući svima koji danas stvaraju u njemu, čini se življi nego ikad. Naše novine i portal mjesečno čita više od milion ljudi. Ostali smo najvažniji nacionalni štampani medij u okvirima Republike Srpske, ali, što nam je posebno drago, postali smo prepoznatljivi i u regionalnim okvirima. Naše tekstove čitaju od Trebinja do Novog Grada, od Beograda do Zagreba, od Skoplja do Ljubljane, za "Glas" danas pišu najistaknutiji autori sa područja bivše Jugoslavije, univerzitetski profesori, ekonomisti, istoričari... Svima njima je jasno da je naša medijska kuća svojevrsni prozor u svijet, da ono što je zapisano na stranicama "Glasa" ostaje utkano u istoriju. Mi ne pišemo tekstove koji se čitaju jednokratno i površno. Naš sadržaj ostaje kao dokument, svjedočanstvo budućim generacijama istraživača koji će decenijama kasnije koristiti naš list kao izvor informacija o jednom vremenu.

"Glas" nije pokleknuo pred naletom modernih tehnologija. Kada je 1969. godine razorni zemljotres pogodio Banjaluku, uništena je redakcija, mašine, arhiva.

"Nama je valjalo da radimo. Najgore bi bilo da sjedimo skrštenih ruku", zapisao je tih dana naš legendarni novinar Limun Papić.

Ni danas ne sjedimo skrštenih ruku. Štampi su mnogi pisali posmrtne govore i kada se pojavio radio, i kada je nastala televizija, ali i u ovom vijeku, pojavom interneta. Ali štampa je preživjela. I prilagodila se.

Radosti i tuge, život i smrt, pobjede i porazi, krize i blagostanje, sve što čini život ostaje utisnuto u svaku našu stranicu, a u novije vrijeme i na internet platformama.

Tehnologija nas jeste promijenila. Mladi danas ne vole jutarnji miris novina, ne odvajaju se od ekrana, dok, pomalo sa podsmijehom, gledaju one starije koji i dalje hrle na kioske. Ali nema tu mjesta podsmijehu. Oni će na našem portalu pronaći sve što ih zanima. Na kraju krajeva, važno je da se čita. A da bi se čitalo, mora i da se piše. Novinari "Glasa" od pisanja neće odustati.

Borjana Radmanović Petrović,

glavna i odgovorna urednica "Glasa Srpske"

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.