Zemlja krvi, meda i protesta

Snijeg prvi put u Sarajevu

Krenimo redom. Snijeg kao da je prvi put pao u Sarajevu. Ulice su danima zatrpane snijegom, ledenice vise sa krovova, a tramvaji su proradili tek nekoliko dana nakon prvog snježnog nanosa. "Sarajevo je paralizovani grad." Ova fraza zvuči deplasirano kada je o politici riječ, zato je sada treba upotrebljavati barem kada govorimo o snježnom nevremenu. Istina je da je snijega palo više nego proteklih godina, ali da li je to dovoljan razlog da je put do glavne gradske bolnice čestito očišćen tek nakon pet dana? Nekako u isto vrijeme kada su građani Sarajeva bili suočeni sa opštim haosom u gradu, na federalnom javnom emiteru su se novinarke centralne informativne emisije podsmijevale Dodikovim izjavama kako je stanje u RS "gotovo pa normalno". A povodom slične izjave tuzlanskog načelnika opštine nisu imali komentara. Danima smo od novinara ovog servisa slušali euforične priče o njihovim hrabrim pohodima u neprohodne krajeve i velikodušnoj pomoći koju su nudili snijegom zatočenim građanima. Posebno je bilo važno istaći one krajeve koji su ili na granici sa RS ili su u RS, kako bi se sugerisalo da političko rukovodstvo tog entiteta ne brine o tamošnjim stanovnicima. Treba li napomenuti da je riječ o krajevima koji su zimi često neprohodni i da je ova ili ona vlast na to malo mogla uticati? Ali, hrabri federalni novinar Avdo Avdić i njegove kolege su došli tamo gdje niko prije njih nije uspio. Istina na tom servisu nismo mogli čuti priču o zajedničkim akcijama uklanjanja snijega u opštinama koje su u međuentitetskom susjedstvu, ali i što bismo kada to ugrožava ideološku koncepciju novinarskog izvještavanja ove kuće.

Ostavka borca za "evropsko obrazovanje"

Osim elementarne nepogode, Sarajevo je ovih dana snašla i ostavka esdepeovog ministra obrazovanja Emira Suljagića, inače poznatoga kao borca za "evropsko obrazovanje". To je isti onaj ministar-novinar koji je svoje neistomišljenike javno nazivao fašistima, vrijeđao srpske novinarke i borio se za ukidanje vjeronauka, upućujući pri tome uvrede čelnicima Islamske zajednice i roditeljima čija djeca pohađaju ovaj predmet. To je isti onaj ministar koji je već prije znao podnijeti neopozivu ostavku, ali se znao i brzo vratiti na posao. Isti onaj ministar koji je prije par sedmica brutalno napao svoju suprugu, pa onda tvrdio kako to nipošto ne bi uradio, slikajući se uz osmijeh sa nesretnom ženom koja je prije toga u panici zvala policiju u svoju kuću. Uprkos brojnim intervencijama ministara i urednika u medijima, koji su na sve načine htjeli da prikriju ovaj skandal, policija je u svome saopštenju ipak potvrdila ovu neželjenu vijest. Pitate da li su tada ženska udruženja koja stoluju Sarajevom reagovala? Ma ni govora. Ionako nema više ni javnih reakcija ni građanskih protesta, aktivnosti civilnog društva su zamrle od trenutka kada su "nacionalisti" sklonjeni sa vladajućih sarajevskih fotelja.

No, vratimo se ministrovoj "neopozivoj ostavci". Kako je riječ o kadru SDP-a, tako je svaki njegov potez hvale vrijedan, po definiciji "antinacionalistički", opredijeljen za uvođenje najviših standarda u obrazovanju itd., pa je i njegova ostavka čin hrabrog i odgovornog političara koji nije više mogao da podnese prijetnje upućene njemu i njegovoj porodici. Izgleda da sam prebrzo zaključila kako je sa dolaskom SDP-a na vlast prestao svaki oblik negodovanja građana, a posebno onaj koji se izražava protestima na ulicama. Kad, eto, stigoše najave protesta. Ali ne zbog sveopšteg poskupljenja ili opsadnog stanja u gradu, nego zbog ostavke ministra Suljagića! Digli se na noge učitelji koji, kako pišu novine, prave transparente i do "pet metara velike" na kojima piše: "Dr Emir Suljagić nije ministar mraka, već prosvjetnih radnika i njihovih đaka". Eh, ovo sa mrakom, kako su za sarajevsko "Oslobođenje" izjavili prosvjetni radnici osnovnog obrazovanja, "aluzija je na 'Avaz' koji je svojedobno prozvao Suljagića ministrom mraka, zbog, kako je tada rečeno, "uvođenja cenzure u škole". Danas su stvari bitno drugačije, ma šta prosvjetari mislili Suljagić nije mrak nego svjetlo "Avaza" i njegovog direktora Vlastimira Mijovića koji se divi Suljagićevoj ostavci u svojoj kolumni. Ako je iko ovih dana branio hrabrog gerilca ministra Suljagića, onda je to zasigurno "Avaz", tako da su te prosvjetarske aluzije sasvim besmislene.

Eto tako će se u Sarajevu konačno dogoditi protesti, ali zbog odlaska gordog ministra Suljagića, a ne zbog brojnih problema koji su nagomilani i u samom obrazovanju. Već se spekuliše da bi, ako ne daj Bože bude konačno usvojena Suljagićeva ostavka, na njegovo mjesto mogla doći direktorica sarajevske Gimnazije Dobrinja Sabiha Miskin, također esdepeov kadar. Ova profesorica je široj javnosti postala poznata kada je prije par godina oštetila budžet Kantona za nekoliko desetina hiljada maraka jer je izgubila sudski spor sa profesorom kojemu je nezakonito dala otkaz, a zbog čega joj tadašnji esdepeov ministar Safet Kešo nije htio obnoviti mandat. Eto, to se zove socijaldemokratija. Doduše, Kešo je u očima pobornika građanske demokratije na sarajevski način zasigurno "nacionalista", pa zato nije htio obnoviti direktorici mandat.

I na kraju - diva

I konačno nad Sarajevo se na spektakularan način sručio i film "U zemlji krvi i meda". Prvo je pao vojni helikopter sa humanitarnom pomoći, a potom je u privatnom avionu aterirala holivudska diva, kraljica te vrste pomoći. Na premijeri se skupilo sve ko-je-ko sarajevsko društvo. Pune su novine slika posjetilaca premijere, izjava američke glumice te plačnih i dirljivih izjava njene ljubavi prema Bosni i Bosancima.

Samo što su u ovom slučaju pojmovi Bosna i Bosanac posve suženi. Teško je zamisliti tu vrstu ljubavi u ime koje se izražava nada da su "Srbi pametan narod i da će shvatiti film". A možda je to samo umjetnost podređena "humanitarnim svrhama", ko će ga znati?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.