Zakoni, cenzure, pomirenja i ulični protesti
Ministarstvo pravde BiH je otvorilo javnu raspravu povodom izmjena i dopuna Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Dobra okolnost je što je javna rasprava pokrenuta, ali prigovori javnosti idu na račun kratkog vremenskog perioda koji je dat građanima da iznesu svoje mišljenje o prijedlogu izmjena. Osim toga oštri prigovori idu u još dva pravca: uskraćivanje prava na objavljivanje informacija koje podliježu zaštiti privatnosti i koje trebaju čekati okončanje sudskih procesa.
Krenimo redom. Ako pretpostavimo da je Hrvatska zemlja koja ovih dana treba pristupiti Evropskoj uniji i da se u uvodnom slovu istog zakona naglašava njegova usklađenost sa odgovarajućim zakonskim aktima Unije, onda nam to može poslužiti kao pouzdan orijentir. A u tom zakonu je veoma jasno navedeno "područje zaštite osobnih podataka". Naravno o tome šta jeste a šta nije "osobni podatak" se može raspravljati, ali čini se da je bh. zakonodavac veoma jasno naglasio koje informacije ne spadaju u puku sferu privatnosti. Da se zaključiti da su javnosti ostale dostupne upravo one informacije koje i treba da zanimaju pojedince, medije, NVO organizacije i ostale grupe koje traže podatke kao što su: prihodi, poreski podaci, korištenje javnih sredstava, sukobi interesa, sudske odluke, korupcija, terorizam... Dakle, ako ove podatke nudi i Hrvatska svojoj javnosti, a zakon je uskladila prema EU standardima, onda treba preispitati burnu reakciju pojedinih grupa u BiH zbog ograničenja pristupa informacijama, koji se odnosi na privatnost u BiH, jer i bh. zakonodavac osigurava navedene informacije.
Nadalje, građani u domaćim političkim magazinima imaju priliku da prate cjelokupna dešavanja po bh. sudovima i to već godinama, iz dana u dan. Saznaju povjerljive informacije koje u interesu sudskog postupka nikako ne bi smjele biti u javnosti. Putem javnih servisa se plasiraju prisluškivani razgovori i to uglavnom u cilju nanošenja štete protivniku u političkom obračunu. Tako da zahtjev bh. zakonodavca da se i taj aspekt ograniči djeluje sasvim opravdanim.
Eto, ostaje da vidimo šta će biti sa analizom ovog prijedloga izmjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama u BiH do 31.5.2013. godine. Kako će reagirati NVO sektor, kako mediji i konačno kako parlamentarci.
Pomirenje sa i bez REKOM-a
Ovih dana je na Jahorini bila neka REKOM-ova konferencija i tamo se razgovaralo valjda o pomirenju i suočavanju sa prošlošću. Plemenito. Treba podržati svaki oblik pomirenja i suočavanja sa prošlošću. Ali malo me zatekla jedna dijaloška emisija na javnom servisu Federacije u kojoj su o pomirenju i suočavanju sa prošlošću razgovarali sve sami istomišljenici i Bošnjaci. Naspram njih sjedila je predstavnica Helsinškog komiteta Srbije, koja se u svemu slagala sa svojim sagovornicima. I zaista niko, ali baš niko ne bi mogao prigovoriti čestitom stavu gošće iz Beograda, jer je ona sve vrijeme davala jedan krajnje kritički osvrt na stanje tokom rata, ali ništa manje i poslije rata u Srbiji. Ipak njene riječi kada su upućene gledaocima iz Federacije imaju bitno drugačiji odjek. Zašto? Za građane Srbije bi te riječi trebale otvarati jednu drugu, posve kritičku dimenziju pogleda na prethodni rat. Za građane kojima se obraća FTV to može biti samo još jedna potvrda da su Srbi zaista loš narod, jer to kaže i tamo neka "njihova". Da je u toj emisiji barem sjedio neko ko je bio spreman navoditi loše primjere i sa ove druge strane, da je tu bio neko od predstavnika drugih naroda u BiH, čitav razgovor bi imao sasvim drugi tok i smisao. Ovako su gledaoci na jednom od svojih servisa gledali kako suočavanje sa prošlošću treba da se odvija samo na jednoj strani: srpskoj. E, nažalost, to nije suočavanje sa prošlošću nego stalno i neprestano podsjećanje za sve generacije koje dolaze da su Srbi činili zločine, da uvijek postoji mogućnost da ih opet učine i da ih se zauvijek treba čuvati. Nažalost, neće nikada doći do suočavanja sa prošlošću ako se ne budu mogle na javnim servisima i jednog i drugog i trećeg naroda čuti priče koje ne gode ušima lokalnih nacionalista. Kada se to dogodi, plemenita ideja pomirenja i suočavanja sa prošlošću će postati realna i neće djelovati kao prerušena javna inkvizicija, usmjerena na samo neke narode u ovom nesrećnom dijelu svijeta.
Nepotizam tamo i ovamo
Pisalo se ovih dana o nepotizmu u RS. Imali smo priliku čak i čitati sve podatke koje je sačinila opozicija u RS. Svaka čast. To je prava i odlučna borba sa nepotizmom. Nego, paralelno sa tim spiskom tražila sam identičan spisak sa podacima iz FBiH. Nisam ga našla. Ne znam zašto. Ne znam što je građanima FBiH važnije da imaju te podatke o funkcionerima iz RS nego o onima iz svoga entiteta. Pitam se da li to znači da ovdje nema takve borbe ili je objavljeni spisak u sarajevskim novinama koji denuncira političare iz RS samo još jedna u nizu akcija kojom se otkriva zlo kod onih koji nisu kao mi. A možda u Federaciji ipak nema nepotizma?
+++
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
