Vuk je imao kuk

Larkinove knjige koje je objavio za života imam još od druge polovine devedesetih. Studirajući anglistiku i šegrtujući u zanatu prevođenja poezije, Larkina sam počeo da prevodim prije skoro četvrt vijeka. Neke od tih prevoda objavio sam u zagrebačkom “Zarezu” krajem devedesetih. Mislim da su prevodi njegovih pjesama prvi prevodi poezije koje sam objavio (ako zanemarim prevod jedne Emersonove pjesme koji sam napravio još kao gimnazijalac i koji je objavljen u nekom od onih listova koji su se u toku rata zarad entuzijazma lokalno pokretali).

Mada su, kako je napisano u jednom nekrologu, sve njegove vrijednosti i stavovi bili potpuno, čak fanatički negativni, Larkin spada u najvoljenije engleske pjesnike našeg vremena, što govori nešto ne samo o Larkinu nego i o našem vremenu. Jer sam Larkin nije volio poslijeratnu Englesku, nije volio skoro ništa i bio je antipjesnik, čovjek koji nije želio nikud ići niti raditi bilo šta. Putovao nije skoro nikad, a kad je riječ o imalo daljim putovanjima, nepotrebna biva ova ograda “skoro”. U nekom su ga novinskom razgovoru pitali da li bi volio posjetiti, recimo, Kinu, a on je odgovorio da ne bi imao ništa protiv ako bi se mogao vratiti isti dan. Nikad nije javno čitao svoje pjesme, nikad nije držao predavanja o poeziji i nikad nije - kako sam kaže - “ikoga učio pisati poeziju”. 

Pjesmice

Družim se s tim mizantropom, dakle, ima više od dvadeset godina. Bilo je dana kad mi je bilo žao što je objavio samo te četiri knjižice i sveukupno valjda ne mnogo više od stotinu pjesama. Onda sam, međutim, shvatio koliko su knjižurina “Sabrane pjesme”, da je tu i masa materijala koji je postojao samo u rukopisu te da se ispostavlja kako neobjavljenih pjesama ima više nego objavljenih.

Ima tu svega. I lako se čovjeku sjetiti one maksime nekog češkog pjesnika koju je Kundera volio da citira da se put od skice ka djelu prelazi na koljenima. Ali s druge strane, ja volim i skice. Neke su pjesme tu opet potpuno antologijske, pa nije čudo da je, recimo, Martin Ejmis uzeo neke od tih neobjavljenih za svoju novu selekciju Larkinovih izabranih pjesama.

Mogao bih sada o Larkinu do sutra, ali sam ovo počeo da pišem zbog mnogo duhovite pjesmice-dosjetke, koja mi je razvukla lice u osmijeh već pri prvom čitanju.

Dakle, ovako ide pjesmica:

HISTORICAL FACT

Shelley

had a belly.

Jasno je i duhovito. Na nivou semantike, prevod ne predstavlja nikakav problem. Naslov je: “Istorijska činjenica”, a sama pjesma bi išla: “Šeli/ je imao stomak.” Dobro, to baš ne zvuči kao pjesma, jer nema rime, mada čak i ovako funkcioniše kao ne sasvim loš aforizam. Šeli je, znamo, bio paradigmatski romantičar i borac za slobodu. O takvima obično ne razmišljamo u kontekstu hedonizma i oblapornosti. Takođe, na slikama koje su došle do nas i po uspomenama savremenika, Šeli je bio zgodan i vitak. Za Bajrona znamo da se vječno borio protiv, kako bismo današnjim rječnikom kazali, viška kilograma, ali to nam nekako i nije u neskladu sa onim kako se Bajron masovno percipira. Stoga, “Bajron je imao stomak” djeluje kao obična izjavna rečenica, ne čak ni aforizam.

Jedan od načina da ovu pjesmu prevedemo je da “udesimo” rimu. Pošto se prvi stih sastoji od jedne, jedine riječi, a ona je (prez)ime pa se ne prevodi, manevarski prostor nam nije prevelik. S tim da uvijek možemo da nešto neznatno pridodamo, neku riječcu koja ne utiče na smisao. Evo, recimo, dvije varijante: “I Šeli je čak/ imao stomak.” ili “I Šeli je, uh/ imao trbuh”.

Ni “čak” ni “uh” ovdje ne dođu kao višak, oni samo možda osnovnu intenciju pjesme čine vidljivijom. S jedne strane, i to može biti pogrešno, ali opet pjesmica “I Šeli je čak/ imao stomak” prenosi, čini mi se, ono najvažnije iz originala. (Ta verzija mi je bolja isključivo zbog veće frekventnosti i kolokvijalnosti “stomaka” u odnosu na “trbuh”, barem u mojoj okolini i kod ljudi koje poznajem, mada i rješenje sa “uh” ima svojih čari.)

Paralele

Ali s druge strane, ima i onih prevoda, i česti su kod pjesnika koji su i sami prevodioci, kad oni po tuđoj “mustri” zapravo ispjevaju svoju pjesmu. Ima nekog smisla da se onda ti prevodi, po pravilu, uvrštavaju u svoje sabrane pjesme. Pa mi je jednog jutra u Sofiji, kao niotkud, pao na pamet još jedan mogući prevod ove pjesme:

ISTORIJSKA ČINjENICA

Vuk

je imao kuk.

U kontekstu Sofije ovdje pominjani Goran Bregović volio je po intervjuima navoditi kako u vrijeme dok Vuk Karadžić tek prikuplja građu za rječnik našeg jezika, Gete već piše “Fausta”. To malo vuče na one famozne Krležine “sinoptičke tablice”. Zbog lične relacije, paralela Vuk - Gete se sama nameće, ali tek danas, nakon što mi se javila ova rima, shvatam da su Vuk i Šeli praktično ista generacija, Vuk je rođen pet godina ranije.

Za sve pripadnike srpske kulture, Vukova hromost je opštepoznata činjenica. (Eto i linka sa Bajronom.) Takođe, malo ko se neće sjetiti drvene noge. Ipak, koliko god noga bila drvena, kuk je bio njegov. (Kao u onoj Andrićevoj sentenci o “bečkim naočarima i našim očima” koju voli da citira Vladimir Pištalo.) Otud je i mogao da vileni po svijetu.

Tako da mislim da je legitimno reći da je pjesmu “Istorijska činjenica” sa Šelijem u prvom stihu napisao Filip Larkin, a da ju je, sa Vukom u prvom stihu, na srpski pre(pje)veo Muharem Bazdulj.

Usput budi rečeno, nakon Larkinove smrti, Klajv Džejms je napisao nekrološku pjesmu u kojoj onaj svijet uspoređuje sa - Bugarskom. Obraćajući se pjesniku kaže mu kako je dobro poznato da on nikad nije volio da putuje, a da je sada, eto, otputovao u zemlju čije turističke brošure su mu se najmanje dopadale, pa doslovno veli: “tu turobnu Bugarsku sa one strane groba” (“That drear Bulgaria beyond the grave”). Larkin je umro 1985. godine, a Džejms je pjesmu napisao, po svoj prilici, nedugo nakon Larkinove smrti. Indikativna je ova slika Bugarske od prije trideset i pet godina. U posljednjih desetak godina, desetak hiljada Britanaca kupilo je kuće na bugarskom dijelu obale Crnog mora. Stvar je već anegdotalna: Ono što je bogatim engleskim penzionerima Španija, onim siromašnijem je Bugarska. Larkin bi od toga mogao da napravi neku pjesmicu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.