Vuk i Nurija Pozderac i ostale priče

Sanja Vlaisavljević

Danima već traje nadmudrivanje u vezi sa izborom gradonačelnika Sarajeva. Ovaj dobar, onaj bolji, a tek onaj - najbolji. Mada ubjedljivo najbolji je prijedlog kompromitovanog bivšeg predsjednika Vlade Kantona Sarajevo Fikreta Musića da gradonačelnik bude biran iz šešira.

Tako bi gradonačelnik Sarajeva mogao biti neki šeširdžija. Iako treba biti sasvim pošten pa javno reći da u izboru gradonačelnika ne da ne bi smjelo biti dileme nego je svaka dilema sramna i poražavajuća za Sarajevo, ako se ima u vidu da je jedan od kandidata Jakob Finci.

Federalna sapunica

A Vlada Federacije kao neka sapunica. Istina, modernim jezikom govoreći sva dešavanja u toj kući bi se mogla nazvati pluralna liberalna demokratija. Dakle, svi imaju pravo na iznošenje stavova, za pokretanje promjena i smjenjivanje onih koji ne rade kvalitetno i transparentno svoj posao. E tako, u duhu liberalne demokratije, prije koji dan sjednicu Vlade napustili su članovi SDP-a, jer je devet ministara izglasalo prijedlog odluke o izmjenama i dopunama Poslovnika o radu Vlade FBiH. Pa tako, jedne sarajevske dnevne novine taj događaj naslovljavaju kao "Puč u Vladi", a druge: "Lijanović: spriječili smo opstrukcije". U prvim je to predstavljeno kao spašavanje rada Vlade, pa se šalje vijest da je sve "u skladu sa zakonom, bez kršenja Poslovnika, procedura i Ustava BiH", a u drugim je to jasan "dokaz da je SDA spremna, da bi opstala na vlasti, isporučiti Federaciju Lijanovićima". Eto, pa vi sada procijenite ko radi a ko ne radi po Ustavu, ko krši zakone i ko spašava Federaciju. Jedan od mlađih, ali svakako i poslušnih kadrova SDP-a, je to već okarakterisao kao "Puč, agresiju na pravni sistem FBiH i još jedan potez očajnika koji pokušavaju zarad vlastitih fotelja i pozicija uništiti sve što postoji ne samo u Federaciji nego i u BiH." Ma treba samo jedno preglasavanje da se dogodi i eto odmah jedne od dvije najubojitije riječi poslijeratne političke retorike: agresija ili genocid.

Veličanje četnika

Neki dan je Ambasada Izraela u Beogradu dodijelila medalju "Pravednik među nacijama". Medalja je najveće priznanje koju izraelska država "u ime jevrejskog naroda, ukazuje nejevrejima koji su riskirali život da bi spasili Jevreje od sigurne smrti". Nagradu je dobio posthumno Nurija Pozderac, a primio ju je Vuk Jeremić, inače predsjednik Generalne Skupštine UN i šef diplomatije Srbije. Malo je poznato da je Jeremićeva baka Sadeta kćerka Nurije Pozderca. Zašto je bitan Nurija Pozderac i njegovi potomci? Jer je neko od članova te porodice trebao da primi priznanje. Eto, izraelska vlada izabrala je Jeremića. Na to se oglasio mlađahni i agilni, nekada najhvaljeniji načelnik opštine Bihać, esdepeovac Hamdija Lipovača, kličući: "Naš pradjed Nurija borio se protiv četnika koje Jeremić veliča". A Jeremić veliča četnike (vidim to je trajna kategorija prišivena uz njegovo ime) tako što je na proslavi Nove godine po julijanskom kalendaru u Sali UN pustio pjesmu "Marš na Drini"! Iako je odmah poslije upućeno izvinjenje svima koje je pjesma mogla povrijediti, nema veze. Malo se Lipovača zanio u ovom svom pokliču protiv Jeremića, tvrdeći da su neki drugi članovi te porodice trebali dobiti priznanje: jer "dvije su kćerke Nurije Pozderca žive, a to su Vukova baka Sadeta i Mina Ajaz u Tuzli". Eh, sada pošto baka Sadeta šuti, mora da i ona veliča isto što i unuk, a kako nisu izbacili Jeremića sa pozicije koju obavlja u UN, onda su i oni tamo malo sumnjivi, jer ne vode računa koga stavljaju na čelo organizacije. Možda Jeremić uistinu ima neke desno nacionalističke poglede, ali treba isto tako vjerovati i da izraelska vlada ne bi, valjda, dodijelila ovo priznanje nekome ko podržava progonitelje Jevreja!

Osvješćivanje građana RS

A oglasila se, opet ovih dana, i Louise Slaughter, članica Helsinškog odbora Kongresa SAD, koja često boravi u BiH. Oglasila se sa pozivom da mladi aktivno učestvuju u socijalnim i političkim debatama koje se vode. Veli ova dobroćudna žena i ovo: "Još važnije, mladi u BiH, koji će vašu zemlju jednoga dana voditi, moraju od vlasti zahtijevati provođenje reformi i njihovo polaganje računa za rad građanima, što je neophodno kako bi se osiguralo prosperitetno i progresivno društvo u budućnosti." Sjetim se i da je u posljednje dvije godine sve i jedan projekat Centra za kulturu dijaloga, kojim su aplicirali baš Ambasadi SAD i drugim donatorima koji dijele novac ove ambasade, te onima koji uopšte dijele američki novac preko javnih tendera bio odbijen, a ključna ideja ovih projekata je bila baš ovo što je Slaughterova sažela u poruci mladima u BiH. I zaista, ako se treba boriti za nešto u BiH, onda je to novi model vlasti, koja je spremna polagati račun o svome radu pred očima javnosti.

Prisjetih se odmah kako to vide mladi, a i oni malo stariji u Sarajevu. Oformila se nekakva Koalicija za borbu protiv govora mržnje, koju su inicirale nevladine organizacije iz Sarajeva sa ciljem "zagovaranja za eksplicitno i odgovarajuće regulisanje zločina iz mržnje i govora mržnje u BiH". A sve uz podršku Civil Rights Defence i OSCE-a. Ideja je zaista plemenita i u duhu djelovanja nevladinih organizacija - samo da nije u pitanju jedan detalj. Ova koalicija je uputila dopis svim nadležnim institucijama Republike Srpske, u kojoj je usvojen nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona RS, jer je otvorena javna rasprava o prijedlogu zakona. Eh, dakle NVO iz Sarajeva su, umjesto da izvrše javni pritisak na pokretanje istih aktivnosti u FBiH, odlučile da daju svoje komentare institucijama u RS, baš kao da u RS ne postoji nijedna jedina organizacija koja bi se mogla baviti govorom mržnje i koja bi sama od sebe mogla reagovati na javni poziv za javnu raspravu u entitetu u kojem žive i rade. Ovaj sarajevski fenomen mi nikada neće biti jasan. Zar se uistinu treba okupiti u Sarajevu kako bi se, oprostite ali, obezvrijedile kolege iz RS i kako bi se pokazala sva intelektualna raskoš Sarajeva eresovcima? Ili je motiv možda još precizniji. Mnogo bolje prolazi ideja osvješćivanja građana RS iz boljeg bh. dijela, a sve to uz podršku...

Eto, dakle, tako mladi predstavnici nevladinog sektora vide svoj doprinos u razvoju civilnog društva, a oni nešto stariji, koji s njima "neformalno" djeluju i znalački ih navode, dobro znaju kakav odnos donatori imaju prema RS. Tako se spoji ugodno s korisnim, vatreno sa bezopasnim. A kome i kako će NVO mreža polagati račun o svom djelovanju, e o tome nema ni riječi u ovoj zemlji. Da li je njihov angažman u duhu sa demokratskim principima i načelima, vjerovatno će to biti tema nekog istraživačkog rada - možda u Americi? Možda baš onih u Ameriku regrutovanih socijaldemokrata bliskih sarajevskom nevladinom sektoru u stilu Bajrović - Hovard?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana