Vrijeme je Vaskrsenja

Svojim Vaskrsenjem Hristos Gospod je svakom čovjeku otvorio vrata života i za svakog čovjeka pobijedio je smrt i grijeh. Zato je Vaskrs praznik neizmjerne radosti, jer šta čovjeku može biti važnije i radosnije od pobjede nad smrti? Svaka druga radost kojom se čovjek obraduje jeste neka životna radost i njen je izvor u suštini ona prva neizmjerna i neizreciva radost.

Radost vaskrsenja i života

Vaskrsenje Hristovo je čvrst i živo aktivan korijen iz koga raste stablo sa bezbrojnim granama, koje čine sve narode svijeta. Svaka grana opet ima grančice i lišće i cvjetove i plodove. Smisao i cilj svake grančice jeste radost vječnog proljeća.

Tom i takvom radošću vaskrsenja i radošću života živjeli su i djelali hrišćani Mostara vijekovima. Otkako je Herceg od Svetog Save Stepan Vukčić Kosača Hum i Zahumlje nazvao Hercegovinom i otkako su Miloradovići sazidali Žitomislić, a sluga Božiji Radin osnovao Mostar, ovaj grad i ova dolina sa svojim ljudima svjedoče vaskrsenje. I u uslovima otomanskog ropstva hercegovački mitropoliti, rodom iz Carigrada, zajedno sa vjernim mučeničkim narodom ispovijedali su vaskrsenje. Izrazi i ovaploćenja njihovog ispovijedanja vaskrsenja još su vidljivi svjedoci preko Stare crkve, starog groblja, žitomislićke i mostarske škole, itd.

Sluge Božijeg oltara: Joanikije Pamučina, Serafim Šolaja, Prokopije Čokorilo, Leontije Radulović, Serafim Perović,.. imali su živu vjeru živog Vaskrslog Boga i živo su je posvjedočili svom narodu i njihov puni i najjači izraz je pretočen u veleljepnu Sabornu crkvu Svete trojice.

Kasnije su se na živom izvoru žive vjere, radosti i vaskrsenja između ostalih napojili i Aleksa Šantić, Vladimir i Svetozar Ćorović, Atanasije Šola, Jovan Dučić te mnogi drugi, a veliki koji su istom tom vjerom napravili mostarsko kulturno i duhovno čudo i Vaskrs Mostara, ništa drugo ne radeći nego svjedočeći radost Vaskrsenja. Šantić ispovijedajući Hrista Bogočovjeka pjeva: "i kad nam muške uzmete živote, grobovi naši boriće se s vama". Ovi stihovi nisu ništa drugo nego ispovijedanje Vaskrsenja Hristovog i vaskrsenja našeg. Svi su oni na sebi svojstven način osjetili i prepoznali u sebi Boga Istinitoga, koji im je podario talenat i inspiraciju da prepoznaju i opišu svu ljepotu života.

Skretanje sa "puta Bogočovjeka"

Na našu veliku žalost prije proteklog rata mi smo kao narod pohitali za svakodnevnim i prizemnim, ovosvjetovnim i propadljivim, skrenuli smo sa "puta Bogočovjeka" i izgubili radost vaskrsenja. Svojim podjelama, zavistima, svađama i drugim promašajima (grijehovima) srušili smo sve što se moglo srušiti, pa i onaj velelepni Hram Svete trojice. Oni koji su nas mrzili i mrze samo su bili neposredni egzekutori. Ali, kada se dno dotakne ima se čovjek od dna odgurnuti i vaskrslome Hristu, koji i do dna ada silazi, ruku ispružiti i srce otvoriti i uskliknuti kao sveti Serafim Sarovski: "Hristos vaskrse, radosti moja".

Vaskrs ne pada slučajno u proljeće, u vrijeme novog života i novih sokova koji teku zemljom i žilama onoga što je Bog sebi na radost i nama na korist stvorio. Vaskrs je pobjeda dobra nad zlom, gradnje nad rušenjem, podizanja nad obaranjem, uznesenja nad uniženjem. Hristova pobjeda izvor je svake ljudske pobjede i ideja vodilja kojom čovjek može da pobijedi svaku nedaću i doživi potvrdu svog vaskrsenja na svakom koraku.

Proljeće, kako rekosmo, svjedoči Vaskrsenje i pobjedu života nad smrću, tako isto sila radosti obnove svega porušenog svjedoči pobjedu Vaskrsenja nad bezumnom i besmislenom silom rušenja i tako je u suštini izvor svake pobjede ova pobjeda Hristova - pobjeda vječnog života nad ništavnom smrću. S božanskim nadahnućem i radošću i Sveti apostol Pavle je uzviknuo: "Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda?" (1 Kor 15,55)

Narode pravoslavni i hrišćanski, Hristos Vaskrse - vaistinu Vaskrse!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.