Valterovci na barikadama podignutim usred Sarajeva

Za početak, saznali smo da novinski napisi o reketiranju ili ucjenama mogu ugroziti nečiji život. Otkad to? Pa zar takve informacije i podaci koji se plasiraju u javnosti nisu istraživačko novinarstvo? Objavljeni faksimil dokumenta u jednom mediju ima specifičnu težinu vjerodostojnog argumenta, a u drugome je to čista laž i podmetanje. Kako onda vjerovati jednom ili drugom mediju, ako ono što je do jučer vrijedjelo kao nepresušan izvor istraživačkog novinarstva, danas postaje "gebelsovska" i "nezabilježena medijska hajka"? Zar izjave "pravih ili lažnih" svjedoka nisu dovoljan dokaz istinitosti tvrdnje? Ili to jesu samo u određenim prilikama i u određenim medijima? Zar sloboda govora ne uključuje pisanje o svima podjednako?

Zar sloboda govora prerasta u "slanje vojske" koje "ne vidje ova zemlja od rata naovamo" kada progovori neko drugi osim gerilaca, pardon "valterovaca". Jedan od valterovaca je čak poručio, onako u ratno-huškačkom stilu: "Valter je i dalje živ i jači nego ikad." Šta li ova militantna novinarska poruka treba da znači? Možda samo još jedno u nizu javnih pozivanja na terorizam? Možda da će "Valter" ubijati dok ne poubija sve do zadnjeg one koji mu se suprotstave, odnosno dok se ne izbori "za slobodu"? Ali slobodu od koga i od čega?

Ako valterovci slobodno govore o metama svojih novinarskih odstrela, jezikom koji ne izaziva ništa drugo nego strah i jezu u žilama, i to rade godinama pozivajući na rat, šta onda nije u redu ako se isti princip samo oslobođen jezika mržnja i ulice sada koristi i odnekud drugdje?

Kako objasniti dobronamjernom čovjeku usred Sarajeva da Mirjana Kusmuk ne realizuje nikakav "zločinački projekt", kako joj to bez imalo ustezanja prišivaju gerilci, nego uređuje dnevne novine sa daleko više profesionalne odgovornosti nego što je to slučaj sa objema (tobože građanskim) dnevnim novinama u Sarajevu koje izdržava tamošnja Pivara? Kako objasniti da je ne treba ubiti i da nije zločinac? Šta je sa njenom porodicom? Kada Valter godinama upire prstom u nju i njenu porodicu da li pomisli, makar da niko ne zna, da možda i njima treba stalna policijska zaštita? Da li se upita kako će sa takvim "javnim preporukama" doći u rodno Sarajevo? Da li je sarajevska građanska scena ikada došla na ideju da glasno kaže: "zaustavite medijsko nasilje gerilaca"? Nije, sramotno nije!

Nema njihovog glasa protiv učestalih i surovih napada na neistomišljenike. Kada ih se pita da pred kamerama za javni servis Federacije prozbore o "napadima" na "sarajevski novinarski krug", onda imaju sve informacije o svemu i usta su im puna: hvalospjeva o posljednjim građanskim frontovima, fraza o medijima u RS koji "logično" brane vođu jer ih je potkupio, bombastičnih izjava o etnonacionalizmu kojemu konačno treba stati u kraj - i još koječega su im usta puna, nažalost.

A sada kada treba progovoriti pred kamerama RTRS-a o napadima na novinare iz RS, onda su zauzeti, ne daju izjave o uređivačkim politikama, nemaju vremena da kažu šta je to stravično u govoru mržnje iz njihove okoline. Ako se ipak odluče da nešto kažu, onda će to biti da "nisu vidjeli sporni prilog" ili da im niko "nije poslao mejl sa prigovorom". Koja farsa, koji nedostatak principijelnost! Da li je i do sada neko slao mejlove fantomskom udruženju "BH novinari", pa su tek nakon toga pisali saopštenja? Pa zar nije tajnica Rudić objavljivala svoja saopštenja jedva par sati nakon što osvane kakva izjava koja nije u skladu sa hvalospjevima o njenim medijskim mezimcima?

Zar je moguće da baš niko iz sarajevske javnosti, one koja je uvijek spremna kritikovati "manji entitet", svi oni brojni zaštitnici ljudskih prava, analitičari i glasnogovornici, nisu imali ništa reći povodom najnovije hajke? Pa ni ženska udruženja nije dojmilo vrijeđanje jedne žene koja se odvažila da javno djeluje: urednice Glasa Srpske?

Gdje je ženska solidarnost? Novinarska solidarnost? Građanski principi? Ljudska prava jednaka za sve? Nigdje! Oni izgleda mijenjaju oblik od prilike do prilike. Ova žena je zločinac, to je sarajevska poruka! To je poruka i njenom djetetu, koje nije izmješteno iz BiH. To je poruka i Majkićkinoj djeci: "djeco, majka vam je fašista i zločinac"! Ima još porodica koje zahvaljujući raznim "oslobodilačkim" poduhvatima i te kako brinu o sigurnosti svoje porodice, samo javno ne kukumaču, svojim protivnicima ne zazivaju zlu sudbinu, ne šalju naloge policiji i ne prave farsu od onoga što rade.

Da li su valterovci i u jednom trenutku razmišljali o porodicama onih na koje se okome? Nisu, ili možda ipak jesu, ali kao o bezvrijednim ljudima koje treba istrijebiti u borbi do konačne slobode. Gdje su javni zahtjevi da se i njihove porodice zaštite od bestijalnih uvreda i napada? Nigdje, izgubili se u silnim principima.

Ali se zato neki javno pitaju zašto šute "promotori kulture dijaloga" povodom tobožnjih medijskih napada iz RS na gerilce. Šute, šute, jer ne znaju šta da kažu na "zaglušujuću" snagu jezika mržnje, bahatosti i agresivnosti koji dolazi od njih. Šute i ne mogu da vjeruju da oni pretvaraju Sarajevo u grad tijesan za neistomišljenike. I ne rade to nikakvi nacionalisti, nego upravo valterovci i gerilci. Nažalost, šute, ali ne zato "što su sa druge strane barikade". Nisu oni ni postavili barikade, nego upravo valterovci koji tjeraju tolerantne građane iz Sarajeva. Postavili su ih upravo oni koji ismijavaju kulturu dijaloga i preziru slobodnomisleće intelektualce. Postavili su ih oni koji, uz gromoglasne aplauze na promocijama knjiga u sarajevskim građanskim krugovima, takve ekskomunicirane pojedince nazivaju "fekalijama"...

E to su nažalost prave, najgore barikade "koje ne vidje ova zemlja od rata naovamo", a postavljene su usred Sarajeva!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.