Us­pje­šna kri­ti­ka do­la­zi iznu­tra

Sanja Vlaisavljević
Us­pje­šna kri­ti­ka do­la­zi iznu­tra

„Da bi kritika bila uspješna važno je da dolazi iznutra. Posebno je to važno u BiH, jer je stanje takvo da svakodnevno iz Federacije slušamo napade na RS i obrnuto koji jednostavno nemaju efekta jer su shvaćeni kao zlonamjerni."

Razmišljam o ovom stavu jedne anonimne osobe koja razmišlja prema principima postizanja jednake pravde za sve. I zaista govoriti protiv vodećih političkih lidera iz drugog entiteta ne znači govoriti naprosto o tim ljudima kao javnim ličnostima, već znači indirektno prozivati i građane koji s tom kritikom ne žele ništa da imaju. Da preciziram, ako medij šalje negativnu sliku o Miloradu Dodiku iz Federacije, onda to nije principijelna kritika upućena političaru, već uznemiravanje građana. Zašto? Kritizirati Dodika u Federaciji ili Tihića u RS-u, posebice koristeći jezik ulice ili huškački jezik ima samo jednu, pardon dvije posljedice:

Učvršćivanje pozicije tog političara u njegovom narodu i destabiliziranje položaja naroda koje ovi lideri predstavljaju u drugom entitetu. Nije teško pretpostaviti i zašto. Političari su legitimni predstavnici jednog naroda, a svaki predstavnik toga, baš toga, naroda je metafora za političkog lidera, htio to netko priznati ili ne. Kao da već čujem prigovor da ima ljudi koji ne dijele svoje sugrađane prema krvnim zrncima. To uistinu zvuči plemenito, ali u bh. realnosti nije tako. Ljudi su ubijani zbog imena, ostaju i danas bez posla zbog imena, mladi ljudi sve rjeđe stupaju u bračnu zajednicu sa onima "drugih imena i vjera", a sve to zato što su krvna zrnca "uslikana" u imenima i daju legitimitet svakom nacionalisti da ime poistovjeti sa nacijom, vjerom pa i političkim liderima. Uvjerena sam da medij koji šalje neprincipijelno negativan komentar o političaru iz drugog entiteta nema želju da mu učvrsti pozicije kod njegovih birača, ali ipak to čini, jer "je naš  lider ugrožen od njih tamo". Naravno da nije problem biti heroj pisac ili novinar u svojoj kući i svojoj bašti, te pisati protiv drugih i njihovih bašti, ali time se petnaest godina poslije rata promovira ponovo ideja rata. Kako? Svaki medij ima svoje anonimne komentatore na raznim Internet forumima. Tamo se najbolje oslikava glas naroda i vidi rezultat medijskog prezentiranja ljudi i događaja. Govoriti o "pročetničkoj politici" ili "ultramuslimanskoj politici" na forumima često znači sasvim zastrašujuće stvari. Govoriti o "pročetničkim vođama" ima sljedeći oblik komentara iza sebe: "pa kakvog će i imati kad su svi isti".  Govoriti o konzervativnim nacionalistima u bošnjačkom narodu, ima sljedeću posljedicu:  "iza svakog muslimana krije se muyahedin". Da li je cilj, posebno "građanskih" medija, poticati građane na sve veću sumnjičavost prema svemu i svima koji se nalaze dalje od njihovog dvorišta? Ovo je samo pitanje, ali posljedice takvog djelovanja su više nego očigledne, jer upravo kodiranim predstavljanjem kroz medije gradi se i kodirana predstava o nečemu ili nekome.  

U medijima se pojavljuje i jedan ne beznačajan problem: suradnja su medijima u drugom entitetu. Nažalost, ovaj problem se mnogo više otvara u Federaciji. Oni koji pišu, govore ili na bilo koji drugi način surađuju sa RS-om su izdajnici, još ukoliko nacionalističkim kodiranjem na osnovi imena mogu pripadati tom narodu, onda je definitivno njihov status posebno u Sarajevu ugrožen. Ako principijelno, uljudno i na osnovi argumenata izuste da nešto nije uredu u Federaciji, gotovo je, već su otkrili svoje dugo skrivano "pravo lice" nacionaliste koji tamo "među svojima srbuje", a dok se u isto vrijeme nastoje preko svojih medija okititi raznim "komentatorima" koji na sasvim neprincipijelan način, uglavnom neprimjerenim jezikom govore protiv RS-a. Prvi slučaj se tretira kao otkrivanje novog nacionaliste među nama, a drugi kao uzor građanske demokracija.

Bilo bi ohrabrujuće pročitati ili pogledati u "građanskim" medijima u Sarajevu barem jedan pozitivan primjer koji dolazi iz političkog rukovodstva RS-a.   Bilo bi dobro da mladi koji barem u elektronskom izdanju prelete kroz dnevne novine ili magazine mogu pročitati da je recimo veoma ohrabrujuće što je Vijeće ministara i vlada RS-a ispunila sve uvjete za dobivanje pomoći MMF-a. Ali nema, nema većeg teksta ili priloga o tome. Nije li veliki uspjeh da je Vijeće ministara barem nešto zajedničkim nastojanjima postiglo ili pak Vlada RS-a. Zašto je problem odati priznanje drugome ukoliko građanski znači misliti na sve podjednako? Zašto je problem argumentirano i kritički ukazati na propuste koji su napravljeni i to sa željom da se ide dalje? Zašto je problem staviti plusić ili dignuti prstić za nečiji uspjeh? Najbolja je kritika ona kritika koja dolazi "iznutra", ali i najvrednija je ona pohvala koja dolazi "izvana".

                    (Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana