Usmjeravano pravosuđe

U to se možemo uvjeriti na brojnim primjerima, a dva najnovija o kojima želim ovdje progovoriti to ponovo potvrđuju. Nedavno je Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) BiH usvojio zaključak prema kojem će od Parlamentarne skupštine BiH zatražiti da dopuni član 44. Zakona o VSTS BiH, u smislu uvođenja izuzetne mogućnosti za razrješenje sudije ili tužioca bez sprovedenog disciplinskog postupka. U sjeni ovog zaključka ostao je zaključak koji slijedi odmah za njim. Naime, u tom potonjem zaključku piše da će Stalna komisija za legislativu pri VSTS BiH pripremiti sadržaj te nove zakonske odredbe, koji će zatim biti upućen zakonodavcu.

Jedna od pravnih iščašenosti ovih zaključaka jeste to da, dakle, neće VSTS BiH kao institucija osmisliti, a zatim i usvojiti "rješenje" te zakonske odredbe, već bi to trebalo da učini neko uže tijelo unutar VSTS BiH. Pravna iščašenost ovakvog odlučivanja najbolje se može zapaziti na jednom primjeru, koji bi bio istovjetan ovoj protivpravnoj radnji. Zamislimo, recimo, da Narodna skupština Republike Srpske donese odluku da treba izmijeniti odredbu nekog zakona, ali onda kaže da to neće ona učiniti, već prepušta Vladi Republike Srpske da ona osmisli i usvoji tu odredbu. E to je, u suštini, učinio i VSTS BiH kada je odlučio da neko njegovo uže tijelo, a ne on, pripremi sadržaj jedne zakonske odredbe i da se onda ona uputi zakonodavcu na usvajanje. No, ono što je još važnije, takvim "rješenjem", kakvo god ono bilo, udara se na nezavisnost sudijske funkcije, imajući u vidu da u osnovi tog "rješenja" stoji zaključak VSTS BiH da treba uvesti mogućnost razrješenja sudije bez sprovedenog disciplinskog postupka.

Donoseći ovakav zaključak VSTS BiH je, namjerno ili iz neznanja, previdio da važeći Zakon o VSTS BiH već sadrži odredbe koje omogućuju da se vodi odgovarajući disciplinski postupak protiv bilo kog sudije u BiH koji je u tom svojstvu za vrijeme rata, na primjer, zlostavljao na bilo koji način neko lice u sudskom postupku ili u vezi sa tim postupkom. To je odredba člana 56. tačka 19. Zakona o VSTS BiH, prema kojoj će sudija disciplinski odgovarati ako je, prijavljujući se na konkurs za sudiju, o sebi dao nedovoljne informacije u vezi sa prijavom za to radno mjesto ili u vezi sa bilo kojim drugim pitanjem u nadležnosti VSTS BiH. Kada se ova odredba primijeni u konkretnom slučaju, to znači da treba voditi disciplinski postupak protiv sudije koji je, primjera radi, u toku rata na bilo koji način zlostavljao stranku u sudskom postupku koji je vodio kao sudija. Ova činjenica bi u tom slučaju bila i više nego poznata takvom sudiji, pa ako to kasnije nije rekao u prijavi za konkurs, onda je učinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 19. Zakona o VSTS BiH. U tom ili u drugim slučajevima sličnim ovom, može se i mora se voditi disciplinski postupak protiv sudije, tim prije što je članom 72. Zakona o VSTS BiH propisano da ne može zastariti pravo na vođenje disciplinskog postupka protiv sudije za disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 19. Zakona o VSTS BiH.

Ovo je bio jedan od primjera o kojem se ne smije ćutati. Drugi primjer je najsvježiji događaj od 1. novembra ove godine, kojem sam neposredno prisustvovao. Naime, tog dana u Okružni sud u Banjaluci je došla delegacija iz VSTS BiH, u kojoj je bilo i dvoje sudija okružnog suda u Holandiji te jedan sudija apelacionog suda u Norveškoj.

Odmah na početku tog sastanka jedan od sudija iz Holandije je rekao da bi trebalo uspostaviti saradnju između Okružnog suda u Banjaluci i svih osnovnih sudova sa njegovog područja, u vidu povremenih sastanaka čija bi se suština svela na to da žalbenim sudijama postavljaju pitanja sudije prvostepenih sudova o tome kako da riješe neki slučaj koji je u toku ili kako da žalbeni sud ujednači svoju sudsku praksu. Okružni sudija iz Holandije je, podržan ostalim svojim kolegama, otišao i tako daleko da je ukazao kako bi u tom smislu sud mogao donijeti pravni akt u vidu smjernica, kojim bi bila uređena ova pitanja. Za mene je, bez obzira na benevolentnost inostranih sudija, ovakvo razmišljanje bilo poražavajuće. Zbog toga sam im ukazao na pravnu neodrživost takvog njihovog postupanja i prijedloga, te sam im prigovorio da su takav posao već neustavno (od)radili u Opštinskom sudu u Sarajevu.

Naime, taj sud je u martu 2017. godine pod pokroviteljstvom inostranih sudija i VSTS BiH donio akt koji je nazvao smjernicama za postupanje u parničnom postupku. Zatim je, primjera radi, u članu 2. tih smjernica propisao da će sud odbaciti tužbu u parničnom postupku ako utvrdi da tužilac ili tuženi nije bio živ u trenutku podnošenja tužbe. Ova odredba je nezakonita, jer tako nešto nije propisano kao mogućnost nijednim članom važećeg Zakona o parničnom postupku FBiH.

U preambuli smjernica Opštinski sud u Sarajevu je naveo da ih donosi na osnovu član 4. C.1.3. Ustava FBiH. Međutim, ta a ni bilo koja druga odredba pomenutog ustava ne daje pravo bilo kom sudu u FBiH da donese ovakav akt, jer je njome propisano da se samo zakonima FBiH mogu propisivati postupci pred sudovima u tom entitetu.

Iako sam im citirao ovu ustavnu odredbu, koja je više nego jasna, te im rekao da bi smjernice Opštinskog suda u Sarajevu trebalo da budu oglašene neustavnim, naišao sam na nerazumijevanje inostranih sudija i ostalih članova delegacije iz VSTS BiH. Bolje reći, niko od njih me nije podržao iako je više nego očigledno neustavno ponašanje Opštinskog suda u Sarajevu. Da tuga bude veća, nije se samo ovaj sud ponašao neustavno, već je to učinio i Kantonalni sud u Sarajevu sa sve strancima. Kažem ovo zbog toga što je na internet portalu Opštinskog suda u Sarajevu promovisana vijest da su 29. marta 2017. u prisustvu velikog broja gostiju predstavljene navedene smjernice koje su, kako piše u saopštenju, "nastale kao rezultat zajedničkih napora sudija Općinskog i Kantonalnog suda u Sarajevu, koji su u saradnji sa ekspertima Okružnog suda u Amsterdamu analizirali postojeće probleme u primjeni Zakona o parničnom postupku FBiH".

Eto, dakle, uz pomoć ovih inostranih eksperata, a uz blagoslov VSTS BiH, dobili smo neustavne i nezakonite smjernice koje kao takve primjenjuje Opštinski sud u Sarajevu u svojoj praksi.

Rukovođen ovim razlozima, koji govore na koji način je usmjeravano ovdašnje pravosuđe, sve sam to kazao u oči inostranim sudijama i članovima delegacije VSTS BiH, rekavši im i da je sudska organizacija u svakoj normalnoj državi uređena na principu hijerarhije, a ne saradnje. Zbog toga je suprotno zakonu da se, kako uporno insistiraju ovi stranci, organizuju sastanci sudija prvostepenih sudova i žalbenih sudija na kojima bi ove potonje sudije odgovarale na pitanja kako treba riješiti neki slučaj koji je u toku ili kako da žalbeni sud ujednači svoju sudsku praksu.

Da, zamolio sam inostrane sudije, sa sve delegacijom VSTS BiH, da nipošto ne pokušavaju da i u Republici Srpskoj urade ono što su već učinili u Opštinskom sudu u Sarajevu, jer bi to bilo u očiglednoj suprotnosti sa Ustavom i zakonima Republike Srpske. Ostaje da se vidi da li će ova sugestija biti uvažena ili će se ipak nastaviti sa pogrešnim usmjeravanjem pravosuđa.

Dr Milan Blagojević, sudija Okružnog suda u Banjaluci

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.