U pitanju su principi, a ne Kopanja i Dodik
Priča prva: Dodik zaprijetio borcima
Prije nekoliko dana je Milorad Dodik, u svom maniru, rekao da Vladu RS i njega niko neće ucjenjivati izlascima na ulicu, pa tako ni borci RS. Veli da što je obećano biće i dodijeljeno svima, pa i borcima, a što nije neće ili ne može biti isplaćeno, bez obzira na pritiske i ucjene. I ništa u ovom slučaju ne bi bilo toliko značajno da tim povodom sarajevski borci protiv "fašizma", kojeg vide na svakom koraku u drugom entitetu, nisu pokazali veliku zabrinutost i počeli da liju krokodilske suze zbog navodne Dodikove nebrige o borcima. Kojim borcima? Istim onim zbog kojih je anatemizirana cijela RS i zbog kojih u Federaciji RS zovu "genocidnom". Godinama su ih ovi isti dušebrižnici na sav glas nazivali "agresorima na BiH", a sada kada je Milorad Dodik postao glavni neprijatelj ove zemlje, e onda je riječ o nezbrinutim vojnicima i velikoj nepravdi koja im se nanosi. Danas kada je potrebno jeftino i dnevnopolitički diskreditovati političko rukovodstvo toga dijela BiH počelo se lamentirati nad sudbinom boraca. Nisu li upravo sa Javnog servisa Federacije godinama, iz dana u dan, odašiljane najgore poruke i etiketiranja na adresu svih onih koji su obukli uniformu vojske RS? A sada u večernjim dnevnicima kamera brižljivo bilježi tužna lica i osakaćene udove bivših boraca. Dobro, to i ne čudi mnogo kada se upravo kao ključni izvještač te medijske kuće javlja osoba bliska ratnim vojnim i političkim krugovima RS.
Priča druga: Jeriniću, u pitanju je Dodik, a ne principi
U lokalnim malograđanskim dnevnim novinama "Oslobođenje", osim otrovnih žaoka o Banjaluci koje šalje Gordana Katana, može se često pročitati i poneka druga zlurada priča o stanju u RS. Pa tako je neki dan niotkud na svjetlo dana izbio Lazar Manojlović, kojega ova, a niti slične joj novine, ne ugostiše već godinama. Napisao je on potresnu ispovijest o svom životu, o novinarima i NUN RS, te na kraju pozvao Dragana Jerinića na moralnu i patriotsku odgovornost zbog istupanja iz onog društva kojim upravlja par istomišljenika, a kojeg bez vjerodostojnog pokrića zovu "BH novinari". Drži Manojlović ideološko-politički čas i docira, taman prema ukusu urednice i njenih kolumnista: "Ako se, Jeriniću, ti i tvoja NUN RS, istinski borite za principe, onda se borite za svoju otadžbinu BiH, Otadžbinu koju ćemo voljeti, a ne mrziti. Vi se umjesto toga borite za njeno demoliranje, demontiranje ili urušavanje po želji Dodika i njegovih hajduka i hajdučica. Zločin je rušiti otadžbinu. Moralan novinar to nikada neće učiniti."
E kod ovog ideološkog stava treba malo zastati. Prateći sve što se dešavalo sa udruženjem BH novinari, a povodom izlaska srpskih članova i formiranja novog udruženja, imala sam utisak da strpljenju ovih ljudi nema granica. Šta je još pogubnije za "otadžbinu" od njihovog izlaska iz udruženja? Podmetanje da su to uradili po nalogu i da su time rušili svoju otadžbinu! Znaju, veoma dobro znaju ti ljudi kakav je njihov tretman bio tamo, jer nisu "voljeli otadžbinu po mjeri drugih", nego su tražili i "da otadžbina voli njih". I šta je tu mrzilačko i rušilačko? Bojim se da je upravo sve ono što je prethodilo i slijedilo njihovom izlasku bilo mrzilačko i ništa manje rušilačko. Nije mržnja borba za jednakopravnost. Mržnja je neuvažavanje takvog zalaganja. Šta to demoliraju i demontiraju novinari RS? Koje vrijednosti? E možemo i o tome ponešto reći, ali to zasigurno ne čine novinari okupljeni oko NUN-a, nego upravo oni koji plasiraju najgore insinuacije o svemu što aktuelne vlasti u tom dijelu zemlje rade. Pa ipak neće biti da ti Kopanjini i Dodikovi mediji i novinari koji su stupili na scenu nakon rušenja te "otadžbine" sada ruše zemlju više nego njihovi prethodnici ili ideološki sljedbenici njihovih prethodnika. Kakva je to izvrnuta logika! I da, zločin je rušiti otadžbinu, samo kada tako nešto izgovaramo moramo stalno imati u vidu da je domovina nešto malo širi pojam od Sarajeva. Ona je podjednako uključuje i Grude i Banjaluku. Samo da se to slučajno ne zaboravi.
Priča treća: Kopanja - kriminalac, reketaš i zločinac
Prosto je nevjerovatno šta Željko Kopanja trpi i sluša ne samo u zadnjih par mjeseci nego i godina, a što dolazi iz usta onih koji nastoje putem medija uspostaviti neke sasvim neprincipijelne principe demokratije. Šta o sebi sluša sa naših javnih servisa, šta o njemu pišu kolege novinari, koji upravo tim pisanjem i tv porukama ubijaju i zadnje atome snage koje ulaže ovaj čovjek da uspostavi dijalog u ovoj zemlji. Da, baš tako: da uspostavi dijalog u "otadžbini". Samo dijalog po fer pravilima, a ne bilo kakav. Dijalog u kome ne može baš svake sedmice sa javnog servisa Federacije ići poruka Srbima (a sve više i Hrvatima) da su fašisti, pa kada ovi konačno odluče da progovore o tome (poslije dugotrajne i čak iritirajuće ćutnje) podmetati im razne smicalice, u koje su počeli uključivati i političare iz SDA. Zašto sam rekla Srbima, a ne srpskim političarima? Zato što srpski i hrvatski političari koje FTV prikazuje kao fašiste nisu sami sebe izabrali nego ih je izabrala većina njihovog naroda, pa je tako ista poruka upućena i mnogim građanima. E to je rušenje otadžbine, klasično rušenje, ne nikakva "secesija po želji Dodika i Dodikijade". I nije Kopanja otvorio nikakav medijski rat, kako se voli reći u Federaciji, nego su mediji u RS konačno odlučili da brane dostojanstvo i građana i njihovih predstavnika. Gdje su bili borci za otadžbinu i zajedništvo novinara kada je prije par dana gorljivi branitelj SDS-ove ratne politike, a danas federalne multikulture i demokratije, ismijavao najveću tragediju koju je doživio Kopanja? Gdje je tu profesionalnost i etika? Nigdje! Gdje je tu struka, gdje je tada bio Manojlović da u ime struke kaže koliko je to degutantno i mimo profesije? Gdje su bili manojlovići i katane i rudićke da daju glas protiv najgorih montaža o Kopanji, koje ne prestaju stizati od sarajevskih gerilaca? Nigdje, jer Kopanja je uz Vožda, a Vožd drži medije. Ma je li to baš tako? A ko drži javni servis Federacije i druge medije, gdje Kopanjinog mišljenja nema ni u tragu? Gdje su bili svi ti demagozi kada je nedavno na dnevniku FTV plasirana priča o Kopanjinim "reketaškim" podmetanjima, a sve u ime profesionalnosti? Zar nije trebalo čuti i drugu stranu? Gdje su još tri prozvana aktera u priči? Nigdje? Je li to iko javno registrovao od boraca za najviše standarde novinarstva? Nije! Pa o kakvim principima novinarstva pričamo, o kakvoj pravdi jednakoj za sve? Opet, nažalost, ni o kakvoj. I dok god je Kopanja neprijatelj, rušitelj, mrzitelj i terorista, a o tome ćute helsinški komiteti BiH, novinari koji se utrkuju da što mračnijom predstave stvarnost RS (jer mogli bi ih gerilci uzeti na zub), nezavisni intelektualci, itd., sve dotle neće biti nade za slobodu naših medija. I spas naše otadžbine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
