Tužna priča o napadu na novinare istraživače

Još više su bili zgroženi parodijom iste te kolumnistice na njegov intervju objavljen u uglednom ženskom magazinu "Gracija". Tamo je na ironičan način ismijan i prokazan čitav lanac medijske odbrane tog banjalučkog heroja u borbi protiv Dodika. U ime principa dosljednosti javno sam pitala kako to da ista pravila ne vrijede za sve ljude povodom istih slučajeva. I to je izazvalo zgrožavanje kako slobodnomislećih intelektualca tako i tobožnjih nezavisnih novinara.

Dijalog sa "sotonom"

Odavno pripisan epitet "četnikuše" i "plaćenice" sada mi je bio zapečaćen. Zašto? Eto zato što sam otvorila dijalog sa "sotonom", naglasila da je malo neobično da su gotovo svi aktuelni borci protiv Dodika proizašli iz najmračnijih ratnih krugova i da njihova borba može biti samo recidiv te mračne i ratne politike. I da sva hajka protiv aktualne vlasti u RS nije ništa drugo nego prizivanje duhova prošlosti, ali u ime vrijednosti kojih se svi trebamo bojati. Na retoričko pitanje: "Kako da neko ko je 1995. godine izvještavao iz Srebrenice o progonu Bošnjaka danas postaje sinonimom za slobodu, toleranciju, suživot i borbu protiv poslijeratnog 'srpskog zla'?", sustizali su me sa svih strana zluradi, neprincipijelni i neutemeljeni odgovori da "širim propagandu Dodikovih i Kopanjinih medija" protiv istinskih patriota. Jedina riječ koja je u tom kontekstu imala smisla bila je riječ patriot, jer je glavni borac za istinu i pravdu bio godinama urednik lista "Patriot" u kojem su Karadžić i neki njegovi vatreni sljedbenici imali privilegovano mjesto, a list su po zadatku trebale nabavljati brojne važne institucije. Otišla tadašnja politička garnitura u nepovrat, otišao i "Patriot", a ostao samo preobučeni patriota koji je tu svoju emociju uporno pokazivao preko javnog servisa iz Sarajeva. I dok su drugi javni servisi gradili imidž objektivnih i neostrašćenih medija, taj patriotskim duhom protkani servis je širio huškački i jezik ulice svom silinom, nemilosrdno rušeći sve i svakoga za koga je njegovo uredništvo smatralo da im se nalazi na putu. Iako su snimci na internetu, na kojima se jasno vidi da patriota Vasković razdragano izvještava iz Srebrenice, već nekoliko godina dostupni javnosti, na Federalnom servisu su eto tek prvi put u martu saznali za njegovo nekadašnje patriotsko djelovanje. O pa da li je to moguće? Da li je moguće da najveći istraživači svih vremena nisu bili u prilici istražiti utemeljenost propagande "Kopanjinih medija"? Ne znam zaista ko još može povjerovati u takve izjave! Pogotovo ko bi im mogao vjerovati nakon desetina neprincipijelnih napada i osuda na svega dva čovjeka iz Sarajeva i jednog iz Mostara koji su ukazivali na sve to licemjere "slobodnih novinara i medija". Oni proglašeni fašistima i plaćenicima, a ovi drugi su slavili svoju borbu do konačne pobjede. Ovi prvi su postali sinonim za intelektualni ološ, a ovi drugi sinonim za patriotizam i novi "demokratski poredak sa istinskim društvenim vrijednostima". Tako je Sarajevo vidjelo borbu protiv nacionalista i plaćenika, veličajući lik i djelo dojučerašnjih Karadžićevih sljedbenika koji su izgubivši svoje pozicije u novim političkim krugovima Banjaluke odlučili svim raspoloživim sredstvima napadati na novouspostavljeni poredak u RS-u.

Snimak o novinaru Vaskoviću

E danas stvari više ne stoje tako. Javni servis Federacije se s gnušanjem odrekao čovjeka zbog kojega je još u drugom mjesecu ove godine podizao na uzbunu domaću i međunarodnu javnost radi njegove zaštite od nekakvih Kopanjinih prijetnji. Pretenciozna novinarka "Oslobođenja", pišući o skandaloznom slučaju i "medijima iz Federacije koji se horski zgražavaju nad Slobodanom Vaskovićem", tvrdi da je povod zgražavanja "najmanje novinarski", jer "na jednom od ovdašnjih portala osvanuo je snimak od 12. jula 1995. godine, na kome Vasković u tradiciji današnjeg RTRS-a propituje Abdulaha Purkovića o Naseru Oriću, ratnom komandantu Srebrenice. Naravno, Vasković Orića ne zove komandantom već 'muslimanskim zločincem'." Šta reći za ovakvu tvrdnju? Prvo, povod je barem prema strukturi citirane misli više nego novinarski. Tačnije: ratno novinarski, jer je pušten snimak o novinaru Vaskoviću na novinarskom zadatku. Tako da nema nikakve sumnje da je povod upravo novinarski. Zaista treba imati smjelosti pa reći za par jedva vidljivih komentara o skandalu sa novinarom javnog servisa Federacije da je u pitanju horsko zgrožavanje. Da je u pitanju bio takav snimak nekog drugog novinara iz, recimo, "Avaza", "Glasa", "Poskoka" ili RTRS-a, tada bismo vidjeli šta znači horski nastup sarajevskih novinara i intelektualaca. Ovako jedva par jedva razumljivih informacija. Konstatacija da Vasković u tradiciji današnjeg RTRS-a propituje nekog nesretnog čovjeka je oksimoron (tradicionalna današnjost). Kako će današnja RTRS biti tradicionalna? Logički nikako. Možda "u duhu današnjeg" RTRS-a bi moglo imati neko značenje, a ovako izraženo ama baš nikakvo. No treba naglasiti da je današnji RTRS medijska kuća koja okuplja značajan broj novinara koji obavljaju posao prema profesionalnim standardima, jer da nije tako već bi tu kuću najmanje desetinu puta promptno kaznila ona sasvim neovisna agencija za reguliranje medija koja nikako ne može da riješi par slučajeva u vezi sa FTV. Pretjerujem, rade ljudi u zakonskom roku!

Zgražavanje

I konačno, pretenciozna novinarka negdje pred kraj teksta naglašava kako je nemali broj "Bošnjaka s radošću slušao kako Vasković 'dere' Dodika, isto kao što ne sumnjam da se nemali broj Srba zgražavao nad istim njegovim izvještajima". Žalosno i jeste da je napravljena takva atmosfera, posebno u sarajevskoj javnosti, da se ljudi zgražavaju nad politikom Milorada Dodika istovremeno se diveći Karadžićevom novinaru! Bila bi to ona čuvena principijelnost koja dolazi iz Sarajeva. Treba podržati nemali broj Srba koji su se zgražavali nad takvim izvještavanjem Vaskovića, jer ne može biti da vlast koja je smijenila najstrašniju vlast u novijoj povijesti BiH zaslužuje neuporedivo brutalnije javne napade od smijenjene ratne vlasti u RS. Uz sve mentalne napore nemoguće je ovo opravdati, jer na politički tron nisu došli nikakvi radikali, ekstremisti nego socijaldemokrate. Iste one socijaldemokrate čiji je predsjednik Skupštine neki dan došao u Sarajevo na debatu koju je trebalo da vodi sa drugim uvaženim socijaldemokratom, sa Lagumdžijom, da bi domaćoj javnosti pokazali svoju privrženost nekim zajedničkim vrijednostima. Međutim, ispostavilo se da ovaj drugi nije htio doći na skup, jer "nije htio da razgovara sa Radojičićem". I eto tako, bilo bi dobro da slučaj Vasković nešto promijeni nabolje na slobodarskoj sarajevskoj medijskoj sceni i da konačno jednom isti principi počnu da vrijedi jednako za sve.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.