Tri metra knjiga

 Ni za igru brojeva, poređenja i trendove. Jer dok ovdje u punom jeku traje postizborna kampanja, svoja vrata za izdavače, pisce, teoretičare, posjetioce otvorio je beogradski Sajam knjiga, 59. po redu.

Sajam

Sjećam se da su nas na beogradski Sajam vodili redovno još u srednjoškolskim danima. Noć u vozu od Sarajeva do Beograda, dan na Sajmu, pa sljedeća noć nazad kući. Bila su to putovanja koja smo željno iščekivali cijelu godinu, izleti na kojima smo prvi put uživo vidjeli junake naših lektira, idole tinejdžerskih štiva (poput Mome Kapora), skupljali autograme. Bili su to dani u kojima smo postajali lopovi. Poslije bi taj zločin sa predumišljajem pred vlastitom savješću pravdali komunističkom floskulom "Knjigu nije grijeh ukrasti".

Ne znam da li danas klinci iz srednjih škola u RS odlaze na Sajam knjiga, ali ako ih tamo ne vode, ne znam gdje ih uopšte vode. A razlog "za" je 1.001.

Sajam knjiga u Beogradu nije izgubio ni dušu, ni smisao. Na njemu ćete i danas, kao i nekada davno, sresti pisce, novinare, poznanike, prijatelje iz svih zemalja bivše Jugoslavije. Štandovi na Sajmu nisu prodavnice knjiga, to su mjesta na kojima se svakodnevno od jutra do noći održavaju promocije i potpisuju knjige, mjesta na kojima se sreću i druže stari znanci, barem od Sajma do Sajma.

I kao nijedan do sada ovogodišnji Sajam knjiga u znaku je nekoliko važnih jubileja: 30 je godina od izlaska iz štampe "Hazarskog rečnika" Milorada Pavića, 200 je godina od izlaska prvih djela Vuka Stefanovića Karadžića, 150 godina je od rođenja Branislava Nušića, 100 godina je od rođenja Branka Ćopića.

Ove godine obilježava se i 100 godina od izbijanja Velikog rata, ali i 900 godina od rođenja rodonačelnika dinastije Nemanjić i utemeljivača, Stefana Nemanje.

U salama koje nose imena pisaca "Pekić", "Selenić", "Nušić", na štandovima izdavača, u halama Sajma najveći broj promocija posvećen je upravo tim jubilejima i izdanjima koja ih prate. Ne postoji respektabilna izdavačka kuća koja se nije potrudila da se na Sajmu pojavi sa bar jednim izdanjem koje prati neki od jubileja.

Tako dominantno mjesto na sajamskom štandu izdavačke kuće "Prometej" iz Novog Sada pripada knjigama čija je tematika Prvi svjetski rat.

Do Sajma su ih objavili 14, a edicija koju su uradili zajedno sa RTS-om "Srbija 1914 - 1918" u deset knjiga, po kritikama stručne javnosti, jedno je od kapitalnih djela ovogodišnjeg Sajma.

Kroz ovih deset knjiga čitaocima je omogućeno da se upoznaju sa različitim viđenjima Velikog rata, kroz pero uglednih domaćih i stranih istoričara. Edicija je ilustrovana sa više od 1.000 fotografija i dokumenata, od kojih su neki manje poznati, a neki su prvi put objavljeni.

Prvi put su objavljene i reportaže italijanskog slikara i novinara Brune Barilija (oca slikarke Milene Pavlović Barili) skupljene u knjizi "Srpski ratovi", ali i autentično svjedočanstvo Katarine Šturceneger, Švajcarkinje koja je za vrijeme Balkanskih i Velikog rata radila u Crvenom krstu u Srbiji. Uz njeno svjedočenje objavljeno je 120 fotografija koje je sama snimila.

U ediciji deset knjiga je i djelo "Gavrilo Princip, dokumenti i sećanja", u kojem je istoričar Miloš Ković dao svjedočenja Principovih savremenika i saboraca, među kojima su Ivan Kranjčević, Drago Ljubibratić, Cvetko Popović, Vojislav Bogićević, Dobrosav Jevđović, Ratko Parežanin, kao i sjećanja Rudolfa Cislera o tome kako je na sudu branio Principa i drugove.

Izdavačka kuća "Princip pres", čiji izdavački opus je srpska tradicija i kultura, na ovogodišnjem Sajmu promovisaće svoje novo izdanje "Spomenica Stefana Nemanje", koja je svojevrsna antologija najznačajnijih djela o rodonačelniku kraljevske loze.

"Službeni glasnik" bogatiji je za veliki broj naslova, među kojima posebnu pažnju privlači štivo za sva, pa i ova, vremena i sve, pa i ove generacije: "Jovan Skerlić - Govori u Narodnoj skupštini 1912 - 1914". Skerlić je bio poslanik Samostalne radikalne stranke u Skupštini Srbije, a čuven je njegov govor o bankokratiji iz 1912. godine, u kojem između ostalog kaže i ovo:

"Vi vrlo dobro znate da danas politika u Srbiji počinje padati većinom u ruke novčanih ljudi. I nije daleko vreme, gospodo, kad će moći da se kandiduju za narodne poslanike samo oni koji imaju mnogo novaca... Gospodo, politički život ne kreće se više oko glavnih odbora političkih stranaka... kod nas se politički život sve više svodi na interese pojedinih novčanih zavoda... Dokle god Narodna skupština ne donese zakon o inkompatibilitetu (o sukobu interesa op.a.)... dotle sve ovo što mi radimo i govorimo u Skupštini biće iluzorno... Vi imate aktivne ministre koji smatraju da je dopušteno da budu članovi banaka koje daju zajmove srpskoj državi... Mi ne možemo drukčije raditi nego da osposobimo narod da odoli svima iskušenjima i svakom pritisku, vlasti i korupcije. Za to je jedan jedini način: podizanje materijalne i duhovne kulture naroda".

I ovaj citat potvrda je da je u pravu istoričar Čeda Antić koji u preporuci knjige navodi da je novo čitanje Jovana Skerlića kao političkog pisca i govornika posebno važno u naše vrijeme.

- Skerlić je ukazivao na nedostatke našeg društva koji su i danas utkani u temelje naše države. Na demokratiju bez građana, republiku bez republikanaca - navodi Antić.

Veliki izdavač "Laguna" na ovogodišnjem Sajmu predstavlja se sa čak 540 novih izdanja koje prate promocije svjetski poznatih autora, a "Srpska književna zadruga" pojavila se sa 30 novih knjiga, među kojima je i knjiga godine - "Srbija u Velikom ratu".

Posebnu pažnju i medija i posjetilaca Sajma privlači obimna monografija o Danilu Kišu "Izvod iz matične knjige rođenih", čiji autor je britanski književnik i istoričar Mark Tompson, a izdavač kuća "Klio".

Tompson je na ovom djelu radio više od 20 godina, a sa engleskog na srpski preveo ga je Muharem Bazdulj. Udruženje američkih kritičara prošle godine Tompsonovu knjigu svrstalo je među deset najboljih biografija.

Izdavači iz Republike Srpske i na ovogodišnjem Sajmu zajedno će se predstaviti na štandu nazvanom "Bašta sljezove boje", u čast Branka Ćopića. Nekoliko posljednjih godina Republika Srpska potrudila se da objedini izdavače i da se predstavi posjetiocima Sajma brojnim izdanjima, promocijama novih knjiga i stručnih časopisa.

Iako je na štandu RS zakazan i održan veliki broj promocija stručnih časopisa i zbornika radova, među sajamskim promocijama izdvaja se ona na kojoj je predstavljen jubilarni, 50. broj književnog časopisa "Krajina", kao i časopis za književnost, kulturu i umjetnost "Putevi", o kojem su govorili njihovi saradnici Petar Matović, Dušan Pajin, Svetislav Basara, Ana Radmilović, Vida Crnčević Basara i drugi.

Sajamskoj publici predstavljene su i knjige "Spomenica Mlade Bosne 1914-2014" akademika Vojislava Maksimovića i Zbornik radova "Sarajevski atentat 1914", ali i luksuzna izdanja "Zakonopravila Svetog Save" iz 16. vijeka i "Detlački evhologion".

Jelena Kojović Tepić na Sajmu je predstavila svoju knjigu za djecu "Kuća vremena", a Nadežda Lazarević Kovačević knjigu o staroj Banjaluci i onima koji su ostavili neizbrisiv pečat postojanja i trajanja u njoj "K'o lepi san".

Dr Nele Karajlić sa autobiografskom knjigom "Fajront u Sarajevu" bio je specijalni gost u "Bašti sljezove boje".

Ono što je svake godine zanimljivo i veoma dobro posjećeno jeste veče pisaca i pjesnika iz RS i Srbije, koji su svoje stihove i ove godine govorili na velikoj zajedničkoj književnoj smotri na štandu RS.

Zemlja paradoksa

I u svemu ovome mnogo je čudnih paradoksa. Tako se beogradski Sajam knjige, jedan od najvećih kulturnih događaja u Evropi, održava u zemlji, ali i regionu, u kojem je najveći broj nepismenih ljudi.

Prema posljednjim podacima u Srbiji je oko 1,3 miliona ljudi potpuno ili djelimično nepismeno. Među njima je oko 250.000 građana koji uopšte ne znaju da pišu.

Posljednje istraživanje UNESCO-a pokazalo je da je u BiH nepismeno 15 odsto stanovništva. Statistika kaže da je u gradovima funkcionalno nepismena trećina ljudi, što znači znaju samo da se potpišu. Taj broj na selu iznosi čak 70 odsto.

Nije paradoks samo u tim statističkim podacima. Drugi podaci kažu i ovo: iako Srbija ima skoro najveći broj nepismenih u Evropi, pismeni Srbi čitaju mnogo više od prosjeka u zemljama Evropske unije.

Posljednja istraživanja pokazala su da je više od 60 odsto ispitanika u Srbiji pročitalo bar jednu knjigu za 12 meseci. Taj procenat je najveći u Švedskoj i kreće se oko 80 odsto, a ispred Srbije su samo Češka, Velika Britanija i Mađarska.

Iako imaju najniže plate u Evropi, u Srbiji građana koji posjeduju velike biblioteke, iznad 400 knjiga, ima više nego među starim i novim članicama EU. Slično istraživanje nije rađeno za druge zemlje bivše Jugoslavije, ali jasno je da je sve to isto "u pet deka".

Tako se, eto, jedan od najvećih sajmova knjiga u Evropi održava:

U regionu u kojem gotovo da ne postoje knjižare, nego papirnice koje na tržištu opstaju zahvaljujući prodaji galanterije (papira, olovaka, bojica...), a ne knjiga.

U sredini u kojoj ni biblioteke ne otkupljuju knjige, jer nemaju novca, a kamo li ljudi.

U sredini u kojoj antikvarnice gotovo više da ne postoje...

U sredini u kojoj možeš biti pisac ako imaš para da platiš štampanje...

U kojoj su autobiografije estradnih zvijezda neosporni književni hitovi.

U kojoj je nastao surovo istiniti aforizam "Mnogi bi čitali, ali nemaju vremena od pisanja".

U kojoj najveća živa pjesnikinja srpskog jezika Dara Sekulić ima najmanje deset neobjavljenih knjiga poezije, jer nema novca da plati štampanje.

U kojoj su sa tranzicijom nestali autorski honorari, pa ni Ivo Andrić danas ne bi mogao da živi od pisanja.

U kojoj neosporni književni autoriteti hodaju po dijaspori i preživljavaju skupljajući novac od prodaje knjiga po tacnama koje djevojke u narodnim nošnjama poslije druženja nose kroz gastarbajtersku publiku.

U kojoj možeš da napišeš 107 nastavaka "Harija Potera", ali nikada nećeš postati Džoana Rouling.

U kojoj sjajni Boro Kapetanović i Željko Pržulj nikako da se "probiju" do književne nagrade, ali ni do promocije na štandu RS beogradskog Sajma.

U kojoj se književne nagrade vrte uvijek u istom krugu "ja tebi, ti meni".

Baš o tome nedavno je govorio Raša Popov u emisiji "Balkanskom ulicom" ovako:

"Moja supruga godinama je bila profesor đacima. Provodila je silne noći u ispravljanju pismenih radova. Odnegovala je nekoliko genijalnih devojaka i jednog mladića, ali mi je uvek sa bolom govorila: Kakva je ovo književna atmosfera u Beogradu i zašto niko od moje najgenijalnije dece koja su bogom dani talenti nije postao pisac? A ja sam na ovo otkriće Radojke Milojević Popov, dugogodišnjeg profesora književnosti u Beogradu, odgovorio: Zato što zatvorene književne klike ne daju nikom"!

U zemlji u kojoj su se nekada, a i danas, knjige kupovale na metar da se po boji slažu sa tapetama.

U sredini u kojoj je jedini preduslov za izbor ministra kulture partijski sertifikat, ali ne i članska karta biblioteke.

U sredini u kojoj djeca čitaju skraćene internet lektire, a svršeni studenti misle da je "Majstora i Margaritu" napisao neki Mik Dizdar.

U sredini u kojoj Ministarstvo otkupljuje samo knjige poznatih što prijatelja što partijskih pisaca.

U sredini u kojoj većina ljudi nema novca ni za osnovne životne potrebe, a knjiga to nije.

U sredini u kojoj oni što imaju novca ne čitaju knjige.

U toj i takvoj sredini ovdje na zapadnom Balkanu, izrastao je i nadrastao svjetskim kvalitetom ponude beogradski Sajam knjiga i to 59. godinu zaredom.

- Mi smo još živi ovakvi kakvi smo samo zato što je Bog Srbin - kaže pop Žućo. Svaka mu zlatna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.