Teorije o glupom narodu

"Zaboga, recite narodu da se javnost buni!" Tako je pjevao jedan pjesnik i muzičar. Pjesnik kojeg su smatrali muzičarem, muzičar kojeg su smatrali pjesnikom, genije kojeg su mnogi smatrali opasnošću za socijalističko društvo i poredak. Genijalan redak genijalne pjesme koju smo mi puno manje genijalni tek pomalo shvatali a sad je i nama jasna. Naime, javnosti u socijalizmu nije bilo, kao ni pravog novinarstva. Važnije informacije bi išle u Centralni komitet na odobrenje i "prilagođavanje" i tek onda bi išle u javnost. Za dobro naroda, naravno, kao i danas. Tako bi se, naime, formirala "javnost" i "javno mnjenje", nikad ne bi izašlo iz okvira državotvorne ideologije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Vijesti o premlaćivanju političkih zatvorenika na smrt u zeničkom ili fočanskom zatvoru, u Lepoglavi ili mostarskoj "Ćelovini", nije bilo. Dakle, nije bilo ni premlaćivanja. Čega nema u medijima, nije se ni desilo.

Emir Koštunica

Emir Kusturica, najveće filmsko ime Ex - Yu prostora, recimo, u Državi i Federaciji BiH nije za svoje stvaralaštvo dobio francuski Orden Legije časti. Dobio ga je u Srbiji, Hrvatskoj, Republici Srpskoj, Norveškoj, Danskoj, Francuskoj, Švedskoj i svugdje na svijetu osim u Federaciji BiH i Državi sličnog imena. Zašto nije? Zato što nijedan od ova dva državna medija nije to objavio. Neće, pa eto. Jer, to škodi narodu, kao i puno ostalih istina, događaja, situacija i informacija. I to, smatra se, ne škodi samo bošnjačkoj javnosti nego i hrvatskoj i srpskoj. Srećom, postoji hrvatska, srpska, francuska, norveška, albanska i druga javnost mimo bosanske, pa čovjek nije pod informativnom blokadom. Ovi stariji mogu, ako nemaju kablovsku, pitati djecu je li stvarno taj Kusturica dobio tu Legiju časti. Neinformisan svijet je nekako... neinformisan. Moram vam ispričati anegdoticu koju mi je ispripovijedao jedan novinar... Elem, reče, kad su pitali u izvjesnom romskom naselju u Srbiji, jednom, za koga će stanovnici naselja glasati na sljedećim izborima, oni rekli "Za onoga Koštunicu! On je pravio mnogo lepe filmove o nama Ciganima!".

Amerika čemerika (uz mahanje glavom tamo - 'vamo)...

Američka javnost je fin primjer kako je istina ono što CNN kaže da je istina. Onda istinu proslijede nama, naravno. Mi, doduše, imamo malo soli u glavi, a i "opalili" su, američko - demokratski, i po našim leđima. I po onima po kojima nisu, ko zna koliko smo kontaminiranih jagnjadi, ovaca i goveda pojeli. Radioaktivna prašina iz američkog oružja je pala na zemlju, papkari su se nagutali trave izrasle s tim i na tome, mi smo to pojeli. Rak cvate po srpskim, hrvatskim i bošnjačkim organima, zapadni, demokratski i progresivni, namah sličan iračkom i avganistanskom rakonji. Bog milostivi zna koliko sam samo ja toga pojeo, čest sam uživalac plodova tora - što se na meni ne da sakriti. Vidi se iz helikoptera da vegetarijanac nisam. Hm, ono što se na meni ne vidi, pluća su. Njih polako nagriza OMV-ov benzin, iz sileđijski i kolonijalno, uz krivična djela sagrađene benzinske pumpe ispod prozora mi. Ali neka, kako rekoh, i kad mi Nobela budu uručivali, sjetiću ih se.

Amerikan vej, guuuuud...

Američki način je sljedeći, recimo, za sljedeće događaje. Nevažni mrtvi muslimani su oni koje pobiju Amerikanci. Važni su samo oni koje pobiju Jevreji pošto im Palestinosi bace koju granatu na Tel - Aviv. Jedan musliman kojeg ubiju Jevreji (demokratska država, članica UN, Izrael) je vredniji od 1.000 onih koje pobiju Ameri. Može taj nevažni musliman u Bagdadu ili Misrati biti doktor nauka, žena, dijete, nevažan je. Amerikanci imaju dozvolu za ubijanje, multikulturnu i multinacionalnu, svih koji nisu u EU i u NATO-u. Nedavno, recimo, avganistanski talibani ubili par američkih vojnika. Loše, ljude ne treba ubijati ni kad su okupatori i sisači nafte, sve se može drukčije riješiti. Kako god, ubiju oni ta dva naoružana Ameroida, možda tri. Tada, vidno revoltirani (pravedni gnjev, op. a), Ameroidi dižu avione i sravne sa zemljom nekoliko kuća. Ubiju osmoro djece sa pet-šest pripadajućih matera. Greška, baš poput sravnjivanja najljepšeg grada na svijetu, Bagdada. Greška bijaše i to sa gradom iz 1.001 noći, eto, mislili su da Sadam ima oružje za masovno uništenje, ali eto, nije imao. Američka javnost to proguta, zato što hoće. I naša, zato što mora. Nevažna djeca i matere. Poput one nevažne djece pobijene u Sarajevu, djece za koju nije bilo mjesta da se upišu za onaj zeleni spomenik važnijoj mrtvoj djeci u tom istom Sarajevu.

Bundžije

Narodu reći da se javnost buni... Ne, ne trebamo se više lagati, bune se narodi. Tri naroda se bune. Protiv vlasti i "friziranja" informacija? Ne, bune se jedni protiv drugih. Zašto? Zato što imaju kolektivno sjećanje na rat, na rat prije ovoga i na sve ostale ratove koji su nas trali. Bune se Hrvati jer ih Bošnjaci ubjeđuju da će im izabrati boljeg predstavnika nego što bi oni sami mogli izabrati. Bune se Srbi jer ne daju da i njima tako biraju predstavnike, da za ratni zločin njihovi zločinci dobiju godine, a bošnjački mjesece. Bune se i Bošnjaci, zato što ih je najviše među živima i u ratu ubijenima, smatraju da im ubijeni daju više prava nego što bi ih trebalo dati ostalim narodima. Da, javnost se buni, ali tripartitno. I, naravno, jedna protiv druge ili dvije protiv treće, kako se kockice, polumjesec i krst poslože u političkom mozaiku. E, tu se sad nađu "mladi", "napredni" i "proevropski" intelektualčići koji se bune protiv vlasti "kao takve" i ubjeđuju sve živo da postoji ta "bosanskohercegovačka" javnost. A narodi kao narodi, tjeraju svoje. Neki od nedavno, neki stotinama, neki više od hiljadu godina. Mladi Evropljanin i intelektualac sa ovih prostora bi, u vijetnamci ili đubretarcu, sa probušenom obrvom i žarom u crvenkastim očima, rekao "Narod je glup". I, nećete vjerovati, takvu kvalifikaciju i konstataciju šalje dalje, elektronskim i štampanim putem. I nađe se koji profa tipa Miodraga Živanovića, pa se "alternativcima" prijateljski nasmiješi i po stoti put, uz infantilnu teoriju o nacionalistima i dobrom ali zaglupljenom i zaluđenom narodu, ispriča onu superinfantilnu priču o selu u kojem su svi bili nepismeni a svađali se oko ćirilice i latinice na spomeniku...

Glup, gluplji, ja

Ja se, što sam stariji, osjećam sve glupljim. Valjda zato što sam glup na moje. I ovih trinaest knjiga koje sam objavio, glupe su. I ove književne nagrade su, garantujem, glupe. I oni koji su mi u svoje vrijeme dali te nagrade - barem one koju sam dobio u Sarajevu, takođe su bili glupi jer nisu znali koliko sam glup. Opametili su se pa im više ne pada na pamet takva glupost, da mi daju još koju. Glupi su i... A, ne. Ne dam ja ljude koji čitaju. Knjiga mi je najčitanija u Biblioteci grada Sarajeva, čita je fin svijet, kao i ostale moje knjige. Sa onima koji čitaju, ne dam se zafrkavat'! Nisu glupi sekunde jedne! Hm, izgleda da sam pobio vlastitu teoriju. Odoh iz ove autorasprave dok sam još imalo pametan. Vratimo se na to koliko sam i zašto sam glup kao i moji mi u mene.

Vojska u suknjici

Moji preci, Iliri, bili su jako glup svijet. Nisu se dali romanizirati. Borili su se kao lavovi, dvije trećine legija je Rim morao izdvojiti da ih nekako savlada. Da, da, Rimljani nisu bili mačji kašalj, neka vas ne zavara to što su nosili suknjice! Pade Rim, dođoše Sloveni, pa se oni pomiješaše. Nisu ih silili puno, pa Ilirima ne pade teško. Postadoše hrišćani, kad i svi. Svoje stare Bogove prediše u svece, pa im nije teško palo. A kad je došla Turska, tu se pokazalo koliko su glupi. Prema Turskoj su imali isto mišljenje kakvo imam ja o Austriji. Nisu se dali. Ni vjeru, ni jezik ni pismo nisu dali, makar bili nepismeni kao oni seljaci iz buđavog Živanovićevog vica. Govorili su im "Stoko primitivna, pređite na islam, bolje ćete jesti i piti, biće za na se, u se i poda se". A moji su im i dalje i s koca psovali mater tursku. Danas meni govore "Budi građanin, moramo u Evropu, bolje će se jesti i piti, biće meda i mlijeka (mlijeko izbjegavati, osim kiselog, op. a), biće para i za na se, u se i poda se". A ja, poučen glupošću mojih predaka, ne vjerujem im ništa. Vjerujem da trebam ostati tup i glup i primitivan, jer samo tako mogu ostati pri zdravoj pameti. Ako se podam šupljoj priči o boljem i lagodnijem životu, možda me i krene. Ići će mi bolje, vjerujem, platiće Evropa svog čovjeka. Ali ne vjerujem da ću biti sretniji, da ću, ako izgubim sebe, i dalje vjerovati u ovo što pišem. Onda će ono što pišem zamirisati na neiskrenost. A ja, rab Božji Veselin, kad mi nešto napisano zamiriše na neiskrenost, bacam to u ćošak bez namjere da ikad više uzmem, makar i moje bilo. Zato se sjećam samo početaka većine knjiga Miljenka Jergovića i svih knjiga Davida Albaharija koje su mi dopale primitivnih šaketina.

Narod k'o narod...

"Narod je glup i primitivan, glasa za nacionalne stranke". Suluda rečenica. Narodi nisu glupi. Ne mogu to biti. Da su glupi, prestali bi biti narodi, glupost bi im bila pojedinačna - dakle i neodbranjiva. Jedan čovjek može završiti u ludnici, može se čovjek s mozgom Nikole Tesle proglasiti ludim. E, s narodom stvari stoje drukčije. Narod se ne može strpati u ludnicu. Narod je, za razliku od države koja se povremeno pojavi pa nestane, konstanta. Vjera je konstanta, za razliku od ideologija. Ljudi, jesu li oni konstante? Jesu, ako pripadaju narodu. Evropljani nisu nikakva konstanta. Čak ni Amerikanci, bez uvrede! Romi su, makar i ne imali zemlju, konstanta. Smeđa lica i široki osmijesi, uvijek im ostanu. Među njima niko nije osuđen za ratni zločin. Zločinci postanu kad hoće biti Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, kad hoće dokazati da nisu ono što jesu, kad hoće biti nešto drugo. Romi su dobar primjer svima nama. Globalno društvo je od nomada i muzičara, stepskih konjokradica i švercera, od zdravog i veselog svijeta, učinilo prosjake. U Mađarskoj, u EU, mlati ih ko stigne i kome je dosadno. Kao Kurde u Turskoj. Meni su ti smeđi ljudi dragi. Ako ništa, ne sole mi pamet i ne tupe kako ovakav glup i primitivan ne mogu u Evropu...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.