Tanja Fajon - novinarka i političarka

Bio je to događaj koji je kroz dva sata, koliko je trajao, pokazao bez puno velikih riječi što znači multikulturalnost na djelu. Događaj koji je samo geografski bio u Republici Srpskoj, a sve ostalo pripadalo je Evropi. U jednom trenutku prozvano je i njeno ime: Tanja Fajon! Na scenu je izašla lijepa, mlada, obrazovana i otvorena osoba. Govorila je sa puno privrženosti o ovoj zemlji i svojoj želji da njeni građani poput onih iz susjednih zemalja što prije počnu putovati svijetom bez viza. Njen poluslovenački, polubosanski, hrvatski, srpski jezik nikome nije smetao, nitko nije ni primijetio da ta mlada žena govori nekom mješavinom jezika, možda upravo zbog toga što je govorila jezikom koji je nadilazio sve jezičke granice. Iskrenim, toplim, ljudskim i jezikom argumenata poštujući i ushićujući sve one kojima se obraćala.

Bile su to riječi jedne novinarke i političarke. Tanja Fajon je završila žurnalistiku, godinama radila kao novinarka, i za domaće i za strane medije, politički se angažirala u partiji socijaldemokratske orijentacije, da bi odnedavno svoju zavidne sposobnosti dokazala i u Evropskom parlamentu. Vjerujem da je važno spomenuti ovih par biografskih crtica. Upravo zato što je riječ o osobi koja je imala karijeru novinarke, a sada evropske političarke. Nije se ova novinarka ušančila u skučenim entitetskim novinarskim taborima u kojim je mogla nesmetano graditi imidž hrabre i odvažne žene koja izbezumljuje građane jezikom mržnje ili koja ponižava ugledne goste u svojim emisijama pokazujući svoju superiornost. Ne samo da je prevazišla tijesne lokalne, malograđanske, taborske vidike nego je otvorila svoj pogled mnogo dalje i od granica Slovenije: i to ne samo prema sjeveru nego i prema jugu!

Ova novinarka je pokazala nešto što možda nama ovdašnjima djeluje gotovo nedostižno, a to je da novinarstvo i politička uviđavnost i te kako mogu ići zajedno. Pokazala je da nije neophodno vrijeđati i omalovažavati svoje neistomišljenike nego naprotiv uvažavati svu njihovu različitost i učiti iz nje. Nastojati je primijeniti u svim pozitivnim aspektima. Ta žena nas je naučila da možemo, ali istovremeno i trebamo brinuti o svim onima izvan naše bašte, baš kao što ona brine o BiH. Ili to ona radi samo iz nekog njoj poznatog interesa (eto sinu mi sada u glavi i takva pomisao)? Možda ona ipak samo prima puno novaca da bi pokazala brigu o nekoj susjednoj zemlji i njenim građanima? E sve i kada bismo prihvatili ovu urotničku teoriju, da uljudnost, evropska ili anti-šovinistička orijentacija, simpatija ili pristranost prema ljudima druge nacionalnosti, da se takve stvari mogu poroditi samo iz nekog daleko realnijeg interesa, opet ne bismo ništa izmijenili u suštini. A suština je da se moraju naučiti uvažavati razlike među ljudima, ma kolike one bile i uvijek iznova pokušavati nalaziti kompromise tako da eventualni problemi koje te razlike stvaraju budu prevaziđeni.

Onaj koji je sposoban vidjeti Tanju Fajon kao svoju sugrađanku, prepoznati u njoj svu dobronamjernost građanina svijeta, taj je spreman prihvatiti i činjenicu da jedino takvim etičkim djelovanjem svi na svoj način možemo doprinijeti otvaranju ove male zemlje prema Evropi. Takvo otvaranje nije isključivo u rukama političara i pragmatičara koji su zaduženi za ispunjavanje propisanih standarda prijema u EU. Mogla je i Tanja, kao tipična novinarka izgraditi karijeru pišući i govoreći o Bosni kao zemlji lopova, nacionalista, zemlji u kojoj svi kradu, u kojoj podne mrzi jutro, a noć guta sve što je živo. Mogla je vrijeđati i naše vjerske institucije, ismijavati naše tročlano predsjedništvo, izrugivati se svim drugim medijskim kućama. Mogla se udružiti sa par istomišljenika i biti velika novinarka u lokalnim okvirima. Novinarka od formata: ona kojoj nitko ništa ne može i ne smije prigovoriti, jer je hrabra i nema dlake na jeziku. Mogla je i ona biti sklona "ciničnoj pretpostavci da su političari rođeni lažovi i bitange". Mogla je postati jedna od mnogih tipičnih likova našeg domaćeg novinarstva koje se takmiči sa onim političarima koji su postali nenadmašni u nanošenju nepopravljive štete onima koji su ih izabrali.

Mogla je sve to uraditi ova mlada žena, ali ipak nije. Izabrala je ona put kojim idu ljudi u demokratskome svijetu, u svijetu kojemu je briga o drugome važnija negoli briga o sebi. Izabrala je uljudnost i otvorila vrata svijeta, opredijelila se za evropsku politiku u pravom smislu riječi kao vodilju za svoj javni angažman i stoga je ne bez razloga dobila prestižnu nagradu Ličnost godine. Ali zajedno sa njom dragocjenu nagradu su ovim izborom dobile i "Nezavisne novine", jer su pokazale da su novine koje ne priznaju entitetske i državne granice, da vide dobro u drugima i da im to dobro nikako ne stoji na putu da ga ne podijele sa javnošću u cijeloj Bosni i Hercegovini.

(Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.