Tako je lijepo to Trebinje

Nakon što je novinarka Branka Kusmuk privedena na saslušanje u policijsku stanicu, prije nekoliko dana usred Sarajeva, Borka Rudić, saradnica magazina "Dani", je izjavila da njeno udruženje neće reagovati tim povodom jer nemaju zašto. Ako je, veli Rudićka, Branka Kusmuk išla kao svjedok, tu nema ništa sporno. I nema zaista. Novinare uvijek treba privoditi na saslušanje kada snimaju neku spornu situaciju, jer su oni uvijek svjedoci nečemu.

Eh, koliko je do sada trebalo biti saslušano sarajevskih novinara na teškim i izazovnim situacijama.... Ma gdje je tada bila Rudićka da ovako mudruje braneći policiju od novinara? Nigdje! Spremala se da postane saradnik magazina "Dani" i da tamo objavljuje sve što joj na srcu leži ne zamjereći se kotlini nimalo.

Evo gledam u prošlom broju tog magazina piše o RTRS-u i nekakvom sudskom procesu obezvređujući ovaj put i pravosuđe u RS. U posljednjem broju ponovo je na meti javni servis RS i Rudićkino promišljanje o njihovom protivzakonitom korištenju digitalnog signala. Ovaj put potkrepa njenim idejama (uglavnom veoma malicioznim kada govori o najvećem broju medija iz RS, a tek o Draganu Davidoviću) su stavovi RAK-a. O pa to je ona famozna institucija koja nagrađuje vjerne i odane, a kažnjava sve druge. Institucija sa-direktorom-bez-direktora. Institucija koja nikada nije ni pomislila nikoga kazniti nakon što su neki javni servisi u Federaciji emitovali monstruozne video-zapise o liderima iz RS. Eto toliko o Rudićkinoj potkrepi. Ali ljuti se ona malo i na direktore druga dva emitera što ne prigovaraju njenoj omiljenoj meti - Davidoviću. Dakle, kolumnista magazina "Dani" koja dijeli pravdu kroz neko svoje fantomsko udruženje "BH novinari" zna tačno šta treba da radi u Sarajevu kada govori o medijima i novinarima. Udri tamo preko entitetske granice, to donosi dobit! Naruži i one koji to neće. Uostalom, ona i ne krije da vidi RTRS kao tamo njihov medij: "RTRS je, znamo, u drugom entitetu!". Već čujem zluradi komentar, "pa naravno da jeste geografski u drugom entitetu". Jeste, jeste, ali insistirati na toj podjeli nikako se ne uklapa u građanski koncept ove zemlje i kojoj su te granice tek puka nebitna forma koju treba brisati. Ali, dobro!

Priča druga

Veselin Gatalo: književnik, četnik, koljač, raspirivač mržnje i međunacionalne netrpeljivosti. Sve u jednom čovjeku. Veselin Gatalo čovjek koji svakih nekoliko dana dolazi u Sarajevo i snima emisiju sa još jednim nacionalistom iz Zagreba. To je onaj Nino Raspudić što ustaštvo veliča. Snima Gatalo i sa neovisnim građanskim novinarom Senadom Avdićem. Ma kakav crni nacionalista je ovaj drugi podjednako kao što to nije i Veselin Gatalo, a niti je ovaj posljednji ikakav građanski i neovisan. Ali takve im kvalifikacije. Dali im pravi ljudi. Pravi intelektualci. Oni što poštuju drugo i drugačije mišljenje.

Na portalu radija "Studio 88" čitam neki dan poziv za odstrel Veselina Gatala. Napisali ga kolege, prijatelji, poznanici. Nisu ga potpisali. Dobila je redakcija ovog radija nekakav anonimni i-mejl i objavila na portalu svoga radija. A u i-mejlu stoji: "U Mostaru živi Veselin Gatalo, koji se ovdašnjoj, ali i većini bh. javnosti, predstavlja kao "neutralan" lik koji se bavi pisanjem, književnošću i kulturom. No, istina je daleko od toga! Poslušajte dio njegovih javljanja za Radio Republike Srpske..." stoji u i-mejlu koji je stigao na našu adresu. "E nakon što možete čuti Gatala koji razgovara sa novinarima iz RS, možete pročitati propratni komentar o njemu: "Veselin Gatalo svakodnevno kroz svoja javljanja za Radio Republike Srpske pljuje po Mostaru, Bosni i Hercegovini, veliča srpstvo, širi mržnju i netoleranciju... Ovo je pravo lice Veselina Gatala, koji se mostarskoj, ali i bh. javnosti predstavlja kao "književnik" i "pisac". No, istina je sasvim drugačija! Veselin Gatalo je zla osoba, koji bi da sutra izbije rat, zubima klao sve što nije srpsko."

Eto dakle uredništvo ovog radija je bez ikakve ograde objavilo poziv na odstrel Veselinu Gatalu. A koji je njegov grijeh? Što ne mrzi, što govori pravično o svemu i svakome, što širi toleranciju, što ne pljuje samo probrane nego kritički se osvrće na sve i svakoga. Ako je došlo do toga da je Gatalo mrzitelj i da bi klao sve što nije srpsko, onda je to definitivno kraj za BiH. Sasvim su mi poznate ove etikete koje lijepe po svojim neistomišljenicima antinacionalisti. Ali dok ih lijepe oni i ne vide koji nacionalizam i netrpeljivost izbija iz njih kao i poriv da bi upravo ono što pripisuju Gatalu uradili oni Srbima da "sutra izbije rat". I ako je Gatalo mostarsko zlo zato što razgovara sa svima u ovoj zemlji sa podjednakim uvažavanjem i neka je. Neka samo nastavi tako. Ima barem šačica ljudi koji ga čuju i razumiju jezik kojim govori. A jezik je to čovjeka koji zna šta znači biti manjina u svom gradu, ali ništa manje i u državi. A demokratija se mjeri baš po položaju manjina u nekoj zemlji, je li tako?

Ovim povodom pogledah je li Rudićkina udruga reagovala na ove monstruozne kvalifikacije. Kad, pogađate, nije naravno. A reagovala je neki dan na neke navodne prijetnje nekim drugim novinarima iz Mostara. Potražih ima li u građanskim sedmičnim novinama, čiji urednik snima sa Gatalom, koja riječ o ovom napadu na Gatala. Kad ni tamo ništa. E to su tolerancija, uvažavanje, multikultura. A i radio "Studio 88" nije nacionalistički nego građanski orijentisan radio!?

Priča treća

Vladika Grigorije je nasilnik. Agresivni kabadahija. Barem takvo mišljenje ovih dana treba da formiramo o njemu. A njegovim grijesima ponajljepše piše Vuk Bačanović magazinu "Dani". U tipičnom maniru sarajevskog vrckavca poredi on Grigorija sa pedagogom "osnovne škole u Mrduši Donjoj". To je trebalo da nasmije njegovu čitalačku publiku. I tema je hrabro odabrana: "Vladika Grigorije"- ličnost u fokusu. I ne pada mi na pamet da branim vladiku, ali ne mogu ne primijetiti Bačanovićevu zlonamjernost u interpretaciji duela ovog sveštenika sa jednim trebinjskim novinarom. Iz rečenice: "nek ti sudi sveti Vasilije, jer da ti ja sudim ti bi bio nokautiran", Bačanović zaključuje kako je ovaj u lice sasuo novinaru kako prema njemu "ne bi bio milostiv kao sveti Vasilije Ostroški, već bi ga nokautirao". Izuzeta iz konteksta cijelog razgovora ova rečenica ima sasvim drugi smisao. Ali, evo i da nema, vladika je napravio jasnu distinkciju između njega kao građanina o kojem, smatra on, novinar govori laži i njega kao sveštenika. Međutim, previdio je ovaj novinar magazina "Dani" da je Grigorije još nešto rekao, a to je čini se veoma važno baš za trebinjski kraj i sve one koji vole BiH: "vi ste napravili da je ovo mjesto stradanja, smrti, laži, prevare... odbijate ljude da dođu ovdje...i to je jako loše...i misleći da pravimo službu Bogu činimo veliku štetu. Napravite nešto lijepo. Uđite u ovaj manastir i vidite šta je napravio otac Sava..." I zaista, zar ne bi konačno trebalo otvoriti jedan od najljepših gradova ove zemlje za sve dobre ljude, a ne i dalje ga držati za mjesto najvećih progona i stradanja. Evo i iz Hrvatske dolaze lijepe riječi i turistički planovi za ovaj kraj, ali nažalost ne i iz Sarajeva. A tako je lijepo to Trebinje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.