Tajkuni posebnih namjera

Ovu kratku vijest 20. marta objavili su svi mediji u Sarajevu i poneki u Banjaluci i šire.

Afera "Helsinški komitet"

Niko Dizdarevića nije pitao za razloge iznenadnog penzionisanja. Nikome nije bilo čudno kako to da se Srđan umorio od posla za koji se tako strasno borio i zbog fotelje iz Komiteta nedavno istjerao sve one koji su mogli da ga ugroze, kao Veru Jovanović ili Branku Inić.

Mediji u FBIH nisu objavili slova o onome što zna cijela novinarska, politička i NVO čaršija: da je Srđan Dizdarević primoran da se naprasno penzioniše, jer su norveški donatori otkrili da je pronevjerio od 25 do 26.000 evra njihovog novca.

Ovih dana Norvežani po Sarajevu traže advokate da pišu tužbu, a sva novinarska i politička čaršija, koja o tome priča po kabinetima, redakcijama i kafanama, dala je novinarsku besu da javnost neće saznati slova. U neformalnim diskusijama na "javnu tajnu" reaguju na dva načina. Prvi: Šta je 25.000 evra, ovi u vlasti uzeli su više? Drugi: Ne treba objavljivati dok sud ne utvrdi šta se dogodilo.

I samim Norvežanima stalo je da afera ostane sakrivena. Kao razlog navode da ne žele da ugroze ljudska prava osumnjičenog Dizdarevića. A u stvari neće da se sazna kako su ispali levati koje su opljačkali lokalni prevaranti.

Srđan Dizdarević je na izborima prije četiri godine zakratko napustio NVO i otišao u politiku. Bio je član UO Naše stranke i kandidat za Parlament BiH i načisto, kao i ta Naša stranka, propao.

Nakon nemoralnog i kratkog izleta iz svijeta NVO u svijet politike, uz pomoć odanih saradnika, vratio se na čelo Helsinškog komiteta. Rijetki mediji pisali su tada da nikada nije ni otišao i da je iz sjenke vukao konce, posebno držeći potpunu kontrolu nad finansijama Komiteta.

I u tom vremenu i u sukobu interesa izvršio je nekoliko nelegalnih finansijskih transakcija, a svoj povratak na čelo Komiteta obezbijedio je diskreditacijom Vere Jovanović, koja je progovorila kako je novac Komiteta dolazio na nerezidentni račun Kuće ljudskih prava i nestao u nepoznatim džepovima?!

I dok se Srđan Dizdarević ovih dana bori da dobije posao na Fakultetu Ejupa Ganića ili kako kažu pronicljivi "lažni Valter se vraća svome jatu", počela je bitka za kontrolu nad ostacima Helsinškog komiteta, koji je ostavio u fazi potpunog raspadanja.

Dok SDP BiH, koji je kontrolu nad Helsinškim izgubio kada se Srđan posvađao sa Zlatkom, vuče poteze za povratak odmetnutih, na drugoj strani tešku bitku da zadrži uticaj vodi bivši urednik i vlasnik "BH Dana" Senad Pećanin.

Oni bliski Helsinškom komitetu kažu da Pećanin, koji je član UO Komiteta, kao i uvijek, i sada ima podršku službi i paraslužbi čiji je eksponent. Još od početka rata u BiH, koji je dočekao kao portparol tadašnjeg ministra policije, tajkuna Alije Delimustafića, Pećanin je sa njim do danas u neraskidivoj vezi i za njegovo "jato" nikada nije prestao da odrađuje medijsku diskreditacije targetiranih meta. U tome moje lično iskustvo nije malo, ali to nije tema ovog teksta.

- Pećanin radi i sada ono što je radio oduvijek, odrađuje poslove za obavještajne strukture povezane sa tajkunima - potvrđuju upućeni iz Helsinškog komiteta.

I neće se Pećanin u toj borbi predati lako, jer i on i oni za koje radi znaju koliko je Helsinški komitet moćno oružje i koliko se stvari u međunarodnoj diplomatiji odrađuje preko njega. Ipak se očekuje da neće direktno jurišati na funkciju predsjednika nego da će kao svog favorita isturiti Žarka Papića.

Papić je favorit i njegove koleginice Duške Jurišić, koja je takođe član UO Komiteta, ali i novinara koji se odrekao profesije odlukom da zarad "višeg cilja" ne objavi razloge odlaska Dizdarevića u naprasnu penziju.

Slučaj Alić i Tokača

Branilac lika i djela Srđana Dizdarevića u Helsinškom komitetu godinama bio je i Sinan Alić, predsjednik i jedini član NVO "Istina, pravda i pomirenje" iz Tuzle i istovremeno član UO Komiteta, koji se revnosno i brutalno obračunavao sa svim Srđanovnim "neprijateljima".

NVO "Istina, pravda i pomirenje" osnovana je sa jednim ciljem, a to je da odbrani počinioce ratnog zločina nad vojnicima JNA masakriranim na Brčanskoj Malti u trenutku kada su mirno napuštali taj grad. Zbog njegovog predanog rada na odbrani zločina, angažman ove NVO mogao bi se nazvati: "Laž, nepravda i sukob".

Alićeva NVO godišnje je iz opštinskog budžeta Tuzle, kojom je vladao Jasmin Imamović iz SPD-a, dobijala 130.000 KM. Predsjednik i jedini član Sinan Alić nikada nije opravdao novac, a kada se u Tuzli zbog toga našao na meti kritika istog časa je zbog svog "hrabrog rada" postao žrtva napada anonimnog i nikada identifikovanog napadača.

U martu 2010. godine vlade Norveške, Švajcarske i Švedske podnijele su Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv direktora Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsada Tokače zbog pronevjere velikog iznosa donatorskih sredstava koja je primao po osnovu projekata finansiranih iz tih zemalja. Prijava je upućena u tajnosti putem ambasada Norveške, Švajcarske i Švedske, a u tajnosti se odvija i suđenje u Sarajevu. Opet, novinarska besa!

Tokača se tereti da je otuđio od četiri do pet miliona KM donacija, ali oni koji su sa njim u kontaktu kažu da ga to ne sekira mnogo. Nedavno je u razgovoru sa jednom koleginicom iz NVO sektora, koja ga je pitala šta mu je to trebalo, jer će sada donatori teže odobravati novac za projekte, uzvratio: Ko je vama kriv kad ste budale. Ja sam spreman da robijam godinu-dvije za pet miliona.

Obespravljene žrtve

Nažalost, nisu ovo jedini primjeri kako su oni koji su dobijali novac da drže lekcije o pravnoj državi i transparentnosti u raspolaganju javnim novcem na djelu pokazali vlastito "poštenje".

Nisu ovo prve afere koje potresaju NVO sektor, jer i ranije se javno govorilo o reketiranju biznismena, zastrašivanju i ucjenama tipa: "Daj pare da te ne prozivamo".

Veliki dio NVO sektora u ovoj zemlji odavno nije korektiv društva, nego instrument za ostvarenje vlastitih interesa, ali i interesa političkih i finansijskih centara moći po čijim nalozima vrše targetiranje i diskreditaciju ljudi.

Bilo je i onih u tom sektoru koji su se osmjelili da javno progovore o zloupotrebama i upozore da to čime se bave "biznismeni iz NVO" nije ni cilj, ni smisao civilnog društva, ali su platili visoku cijenu eliminacije iz javnog života i prokazivanja. Najsramniji primjer je "odstrel" prof. dr Uge Vlaisavljevića sa čela PEN centra, kojeg su u toj hajci zvali čak i fašistom samo zato što se nije uklapao u jednoumlje vladara NVO.

Nije bolje prošao ni predsjednik Helsinškog odbora RS Branko Todorović, čije prokazivanje je počelo prije više od deset godina kada nije pristao da sa Dizdarevićem i Pećaninom štiti ljudska prava terorista iz "alžirske grupe".

Mnogo su pravih i zdravih u javnom životu u BiH prokazali i diskreditovali što čelni ljudi NVO sektora, što njihovi vladari iz sjene, a žrtve nisu imale način da se zaštite. Za njih nisu važila ljudska prava, oni nisu imali gdje i od koga da traže pravdu i odštetu za napade i laži "svetih NVO krava".

Kada novinar napiše tekst o nečemu i nikome, on odgovara po Zakonu o zaštiti od klevete, ali kada nekoga lažno prokažu "tajkuni posebnih namjera" iz NVO sektora on nema instrumente da se odbrani.

Svakom demokratskom društvu potreban je jak NVO sektor koji će upozoravati na anomalije i biti njegov korektiv. Na zapadu se ljudi uglavnom volonterski bave tim poslovima, a kod nas, kao u svim nesređenim društvima, rad u NVO je način da se brzo i bezbolno obogatiš. Pored donacija, većina NVO ima dodatne izvore prihoda od političkih i interesnih lobija za koje odrađuju posao.

I dok se sprema bitka za kontrolu nad ostacima Helsinškog komiteta između SDP-a i Pećanina, na drugoj strani dječaci koje je iznjedrio ACIPS: Reuf Bajrović, njegov drug Emir Suljagić i njihova nova politička investicija Željko Komšić vrše predizborno prestrojavanje.

One NVO organizacije koje Bajrović kešira velikim novcem NED-a mudro se pozicioniraju za izbore preuzimajući kontrolu iz pozadine nad TV stanicama, RAK-om i marketinškim agencijama za svoje političke favorite.

U isto vrijeme penzionisani zastavnik JNA iz Banjaluke, kršten u vojnog analitičara Gostimir Popović poziva na "medijsku ofanzivu u RS s ciljem zaustavljanja širenja i prihvatanja stavova o potrebi ulaska u NATO".

Sve češće se osjećam kao pravi zadnji papak kojem poslušne neznalice, amateri i bezimeni poltroni svakog dana atakuju na zdravu pamet. Jedina sreća je što ću Gostimirovu medijsku ofanzivu gledati iz publike. Kokice i "koka-kolu", molim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.