Svinje, prasad, krave i predsjednici

Rizikujući da po ko zna koji put budem "ustaško-četnički plaćenik", ne mogu a da se ne osvrnem na ideološku propagandu tog javnog servisa.

Vijest za centralni dnevnik

Dakle, saznala sam koliko je siromaštvo u RS, koja se bijeda, jad i čemer sručila na pleća napaćenih stanovnika uglavnom ruralnih područja tog entiteta. Dugo i iscrpno sam slušala kako je majka ubila rođeno dijete nakon poroda. Nisam nažalost slušala ovih dana, ali niti prethodnih godina ništa o kulturi, umjetnosti, književnosti ili nauci u RS, jer ko bi još promovisao pozitivne vrijednosti "genocidne".

Važnije je saznati detalj iz života neke siromašne porodice, nego predstaviti primjere pozitivne prakse kojih ima svugdje pa tako i u entitetu u kojem živi i neka napaćena srpska porodica. Kao da isuviše takvih primjera, nažalost, nema i u FBiH.

Dalje, majka koja ubija dijete je očigledno samo još jedan dokaz šta sve ljudi u RS rade, ma koje nacionalnosti bili. Ma je li to uistinu vijest za centralni dnevnik? Gleda čovjek centralne informativne emisije i drugih centara, pa i iz susjedstva i vidi informacije i zanimljivosti iz cijelog svijeta i iz svih aspekata života. Vidi vedra, ljupka, srdačna lica urednika i urednica. Niko nas otamo ne prepada sa malih ekrana.

Eto gledala sam na jednom hrvatskom kanalu i najavu posjete nogometnog kluba Hajduk sarajevskom Želji. Sa puno prijateljske naklonosti najavio je novinar spektakl koji je trebao slijediti sutra. E gledala sam i izvještaj na javnom servisu Federacije povodom neodržavanja te utakmice. Stekla sam dojam da su Hrvati koji su "uspjeli ući" u Sarajevo došli da napadaju sve živo: ljude, automobile, zgrade, transparente, slučajne prolaznike. Jednostavno nisam ništa drugo mogla, nego silno se preplašiti Hrvata. Hrvatski navijači su sve građane BiH "podsjetili" na ono što je prethodilo prošlom bh. ratu. Isti scenarij, moglo se čak i glasno čuti. Međutim, ipak je "Torcidin" navijač u kritičnom stanju i operisan. Valjda sam sebi glavu povrijedio. Je li pokazana ikakva empatija prema tom mladiću? Ne baš. Dobio je što je tražio, sve u samoodbrani onih koje je on valjda napadao. I ono kamenje kod Konjica kada su se navijači Hajduka vraćali natrag u Hrvatsku je slučajno letjelo na autobuse i konvoj vozila. Bez želje da bilo koga amnestiram ne mogu se otrgnuti dojmu da su ponovno navijači nekog hrvatskog kluba (kao nekada navijači Širokog Brijega) nacionalistički i agresivni roboti čiji je cilj jedino i isključivo izazivanje nemira. Za svaki sukob trebaju dvije strane, inače nije sukob u pitanju! Gledala sam i kamenje koje je letjelo nekim sarajevskim ulicama i pomislila: "Bože koliko kamenja se odjednom našlo na ulicama grada, tek tako, na dohvat ruke sukobljenim stranama. Pa čisti li iko ovaj grad?" Sjetila sam se da su prije neku godinu kada su se građani "sasvim spontano" okupili ispred gradske i kantonalne vlade da "sasvim spontano" smijene gradsku i kantonalnu vlast, kamenice iznikle iz okolnih parkova i iz asfaltiranih ulica. Koja slučajnost da u kritičnim prilikama kamenje samo od sebe izlijeće iz asfalta i uskače u ruke onima koji ga upotrebljavaju. Dan nakon nereda u Sarajevu na naslovnoj strani jednog dnevnog lista vidjela sam skamenjeno, tužno lice Željinog igrača koji je bespomoćno gledao šta se dešava oko njega na stadionu. Nije li takav trebao biti ton i sa javnog servisa: nama svima se dešava nešto što ne može donijeti dobrobit građanima, a posebno mladim ljudima koji su mahom navijači. Ne, jer ovo "nama" se ne tumači na jednak način. "Nama" bismo morali biti svi mi: navijači Želje, građani Sarajeva, navijači Hajduka iz Livna, Kiseljaka ili bilo kojeg drugog grada u BiH ili Hrvatske. E tek kada "nama" bude značilo "svi mi" i saosjećanje prema svima podjednako biće to informacija jednog javnog servisa koji plaćaju i ovi iz Kiseljaka, Livna, Sarajeva...

Povijesni sudski spor

Evo i podsjećanje na informacije sa FTV prije i poslije ročišta novinaru javnog servisa Federacije. Saznali smo noć prije da će biti održano ročište i da će pravosuđe RS kroz taj povijesni sudski spor pokazati svoje pravo lice. Saznali smo i nakon ročišta kako je proteklo. Čuli smo da svjedok tužilaštva nije mogao dokumentovati navode. Čuli smo o nekakvim različitim i nevjerodostojnim iskazima svjedoka optužbe. Vidjeli snimak sasvim zumiranog lica sudije u postupku koje je trebalo da pokaže njenu zbunjenost. Vidjeli smo i čuli izjavu advokata tuženog novinara koji reporterki FTV nakon ročišta kaže, kao da vode sasvim privatni razgovor: "Eto vidjeli ste sve šta su rekli" što je trebalo da znači da je tužba rekla neke nedosljednosti, mada publika kojoj je taj prilog namijenjen nije ništa vidjela ni čula! Zatim nam se obratio i član advokatskog ureda koji brani novinara i njegovog urednika, a koji obrazlaže postupak kao da je riječ o najvećem državnom sudskom procesu i konačno od urednice dnevnika saznali da je svakim danom pravda sve bliže, te da u nju vjeruje i tuženi novinar Kaletović. Možda uistinu novinar Kaletović i njegov urednik dobiju sudski spor. Možda su sasvim u pravu. Ali dnevnik javnog servisa ne bi trebao, niti smio biti informativna emisija uposlenika o uposlenicima za uposlenike FTV.

Pomislih, da ovako izvještavaju sa RTRS kako li bi ih tek onda zvali u sarajevskim dnevnim novinama kada ih ovako nazivaju "medijskim svinjama". I to ne bilo ko, nego dojučerašnji saradnik medija iz RS, Boris Dežulović koji četvrtkom zabavlja sarajevske čitaoce vrckavim vicevima koje im prepričava. Posljednji takav je bio posvećen jednoj svinji: Miloradu Dodiku. Zar nije smiješno? Legitimni predsjednik jednog entiteta je u "Oslobođenju" u Dežulovićevom vicu bio svinja po koju je inkasant RTRS došao u zgradu Predsjedništva RS. A sve zbog događaja u nekom selu pored Dervente u kojem su po odluci opštinskog suda ovi iz RTRS "zaplijenili nekoj baki svinju zbog neplaćanja rtv preplate". Ovako navodi Dežulović. No Dežulovićeva osamdesetogodišnja starica je 1952. godište, a kada su sudski izvršioci došli da naplate presudu ona im je rekla da uzmu svinju. Smatrala je da je bolje da ostane bez svinje nego bez novca. Inače presuda ne može biti izvršena ako ugrožava nečiju egzistenciju, pa tako nije ni ova. A da nije navedena argumentacija temeljena na rekla-kazala priči, lako je provjeriti u video zapisu političkog magazine "Pečat" od 13.10.2011. godine.

Eto tako su u trenu u RS skoro svi postali svinje: od predsjednika do novinara! Ali da bi čitalački ugođaj bio potpun, "najsvinjarskiji" je ipak sarajevski "Avaz i Fahro". Dakle, u Sarajevu nema dobrog priloga na javnom servisu Federacije, kao ni dobrog teksta u "Oslobođenju" bez dobrog vrijeđanja svih njihovih neistomišljenika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.