Svi moji fašizmi

Veselin Gatalo
Svi moji fašizmi

Međed za Druga Tita i priznanje Drugu Staljinu, Hitlerova zavist, ptice neletilice i poćerana kokoš, sekirli polukružna pseudoljevica, manjak sprava za uzdizanje na vertikalnoj toploj struji, nesretni fazan i antifašistička pucaljka, Palestince Bog dao, staračke radosti, moji korijeni fašizma, pregonjenja te vaskolika čuda krilata i ona što na dvije noge nesretnom zemljom hode...

Ja, rab božji Veselin, strašno volim da letim. Ne volim letjeti avionom i helikopterom, tu ne letim ja, leti mašina. Da je to let, letio bih svaki put kad poskočim, jer se zemlja vrti brzinom od 40.000 kilometara na dan, pa pri skoku i ja to činim skupa s njom. Volio bih letjeti paraglajderom, ali nemam paraglajder. I deltom, ali nemam deltu za zmajarenje. Volim i sekirati pseudoljevičare. To radim samo zato što nemam ni paraglajder ni zmajića za letenje. Inače bih letio. Baš sam pametan, je l' de? Pa, prirodno je da stvorenje koje nema krila hoće da leti. Ptice lete jer moraju, kad ne moraju - sjede s mirom na grani ili kunjaju u gnijezdu. Neke ptice su čak odlučile da više ne lete, kao emu, noj i kojekakve megapode. Kokoš leti samo kad je nešto "poćera", fazan kad dolažaše Drug Tito s pratnjom i, ni gladan ni bez perja u jastuku, hotijaše ubiti sirotu pticu. Ili siroti međed dok su ga držali da ga Drug Tito upuca, hotiješe krila imati i pobjeći Titovoj antifašističkoj pucaljki. Dakle, zašto sekiram pseudoljevičare? Zato što ne mogu letjeti. Logično da logičnije ne može biti...

Moj dug, moj preveliki dug

Pošto bosanska pseudoljevica nadomješta moju želju za letenjem, dugujem joj puno. Dakle, toj pseudoljevici dugujem i objašnjenje. Ne može se neko sekirati 'nako, "bigajri hak", bez razloga i povoda. Sekiranje mora imati svoj uzrok, početak i razlog. Kraj sekiranju pseudoljevice ne vidim, barem do sljedećih izbora. A i, br'te, nekako sam težak i truntav. Paraglajder za čovjeka od 110 kila baš bi trebao biti poput svadbenog šatora. Delta bi trebala biti kao krov fiskulturne sale, da me vertikalna struja Podveležja ili Mostarskog blata održi sat-dva u vazduhu. Morate priznati i da "ljevica" koja koalira sa sljedbenicima fašizma i ratnim profiterima, ima puno prostora za nasekiravanje. Ljevica u kombinaciji s nacionalizmom, u nacionalno čistom okruženju, još kad se tu stalno priča o multikulturi, antifašizmu i toleranciji, težak je oksimoron koji zaslužuje punu pažnju. Gledam kako je ta skalamerija dobila, uz licemjerje i zloupotrebu demokratije, takva krila da leti poput šišmiša, visoko, čak do državnog vrha. Pa kako čovjek da ne uperi reflektor kroz ta prozirna krila, kad na sunce ionako najzad izlazi velika svjetska "ubleha" i prevara iz osamdesetih, realizovana 1992. godine?

Prapočeci fašizma

Tih kasnih devedesetih i ranih dvadeset prvovjekovnih, bio sam sklon socijaldemokratskoj ideji. Socijaldemokratija švedskog i norveškog tipa, jako mi se sviđa i danas. Doduše, i tada sam vidio da socijaldemokretija kod nas ide toliko ulijevo da pravi polukrug i postaje desnica. Tako danas bosanski socijaldemokrati koaliraju sa hrvatskom ultradesnicom, ideološki se, čak i lopovski, preklapaju. I načelo pri kojem cilj opravdava sredstva, takođe mi je dokaz da se radi o staljinističkom pristupu, nastupu i ciljevima. I Drug Staljin je ponižavao Ukrajince i Čečene, čak i svoje Gruzine, pobio i otjerao Jevreje koji su kasnije naselili svijet od nemila do nedraga. Rusa pobio na desetine miliona, eheeej... Hitler bi, da ga je đavo poživio, plakao od zavisti da je vidio kakav veličanstven nacizam stvara čovjek koji sebe smatra antifašistom. A on, Drug Staljin, čak je i stvorio sintagmu "antifašizam". Pogubne ideologije su to, moji Srbi, Hrvati i Bošnjaci. I nisu jedine pogubne. Sve su, ama baš sve, ideologije pogubne. Cilj NIKAD ne opravdava sredstva. Nikad. Sredstvo je važnije od cilja. Nepošteno ne opstaje, istorija dokazala. I evro propada jer nema pokriće, služio je samo za isisavanje vrijednosti iz zemalja članica i za bankarsku korist. Sad štampaju neke obveznice, još lažnije od evra, da spase papir zvani evro. Eno vam Crne Gore. Prodali su za evre i zemlju i dušu. Njegoša, Bog da im grešnu i avetnu dušu prosti, prevode na latinicu i na crnogorski. A, što se nas nevoljnika tiče (kako često rekoh), da je ova zemlja pošteno nastala, i ličila bi na zemlju. Ovako, ni đavo sam ne zna šta je, zemlja li je, protektorat li je, kolonija li je, konsocijacija li je, nešta li je - ništa li je...

Pregonjenja

Ja, iskren da budem, ne volim kad neko "pregoni" sa svojom nacijom. Jeste da je čovjek iz mog naroda, Nikola Tesla, izmislio dvadeseti vijek. Jeste da je čovjek iz mog naroda, Duško Popov, bio ključni saveznički kontraobavještajac u Drugom svjetskom ratu. Jeste da je moj Njegoš bio najveć pjesnik ovih prostora. Jeste da je čovjek iz mog naroda najbolji teniser svijeta, najbolji filmaš regije, najbolji pisac... Jeste, istina je sve to, ali sam dovoljno pristojan da to ne nabijam drugima na nos. Ne mogu svi biti genijalci i... i... Hm, pogubih se malo. Uglavnom, nije pristojno reći da je nečiji narod vredniji od drugih. Ja, recimo, više volim Jevreje nego Palestince, ali ne pada mi na pamet da to kažem. I te Palestince je Bog dao, imaju i oni pravo na svoj komadić neba i zemlje. Hm, doduše, imaju na to pravo i Kurdi u Turskoj, njih oko deset i više miliona, pa ih niko ne zarezuje... Uglavnom, u zemlji krvavoj kao što je ova, nije nimalo pametno isticati svoj narod kao bolji od ostalih. Bosanski i "bosnomisleći" "socijaldemokrati" (naci-soci ljevica), većinom Bošnjaci, upravo to i čine. Koaliraju uvijek sa bošnjačkim strankama (ako izuzmemo nacističke i profiterske) i Bošnjaci su tu uvijek fini i pošteni a Srbi (sram da ih bude) i Hrvati (nalet ih bilo) tako su opasno primitivni i nedemokratični da im Bošnjaci, kao "bolji" od njih, moraju birati predstavnika.

Bilo ne baš pošteno, ali poštenije

Nekad je bilo puno poštenije i jasnije, da se ne lažemo. Postojale su srpske stranke od kojih su SNSD i SDS bile najjače. Bošnjačke od kojih su SDA i Stranka za BiH bile najjače kod Bošnjaka. Da, Bošnjaci su imali svoje socijaldemokrate, bošnjačke. Nisu se tako predstavljali, bošnjački, ali su tako u konačnici počeli djelovati. Ali, bili su sitni, kao kakav kusur od SDA i SZBiH. I HDZ je postojao, sa par satelita, stranke koje su bile hrvatske. Hrvati nisu imali socijaldemokrate, malo ih je, pola od predratnog broja. Hrvatska ih, na čelu sa Stjepanom Mesićem, ostavila na cjedilu. Tri nacionalizma koja su bila prepoznatljiva i, ako ćemo da se ne lažemo, i legitimna. Nijedan mi se nije sviđao, što zbog vođa - što zbog retorike i prijetnji ratom. Gledao sam to s visine paraglajdera, smijao se simultano, čas jednom - čas drugom - čas trećem. I, onda je vrag počeo ozbiljnije nositi šalu. Paraglajder se u zraku polomio i stvar je postala megaozbiljna...

Uglancani buđavi nacionalizam

SDP je preuzeo već buđavu bošnjačku priču o antifašizmu, agresiji i žrtvi. Uspio je kupiti satelite HDZ-a, desnicu i profitere, čak izabrati predstavnike Hrvatima. Zadržao je i profesionalne Srbe i Hrvate, one za dokazivanje bošnjačke tolerancije. Sav Bošnjački, jedan od tri nacionalizma, našao je svoje mjesto u SDP-u i SDA. Došlo je do toga da je i Sulejman Tihić, vođa SDA, izjavio da SDA nije nacionalna već građanska stranka. To rekao a Bog nije učinio da mu ušesa otpadnu od laganja. To je, naravno, konsolidovalo dva druga nacionalizma. Akcija rađa reakciju, pogotovo kad se akcija dugo i spremno čeka. Usput, Zlatko Lagumdžija, tata i mama SDP-a, uspio je nekako tupavim Amerikancima prodati priču da je on, baš on i njegova ideologija, spas za Bosnu i Balkan. Priča je propala, sad to polako uviđaju i Bošnjaci koji su glasali za Željka Komšića, Hrvata po službenoj dužnosti u SDP-u. Stanje u tvorevini BiH nikad gore, Kosovo nas šije po kreditnom rejtingu i ekonomiji. Ako ništa, putevi droge idu preko Prištine, pa nešto od trgovine imaju. U zločestoj namjeri da taj, naglo ojačali i šizofreni nacionalizam svedem na ljudsku i razumnu mjeru, učinih se, eto, fašistom.

Fašizmu nikad kraja

To imenovanje bošnjačkog nacionalizma nacionalizmom, dovoljno je da me učini fašistom. I to što više volim Jevreje nego Palestince. Usput, znam da je fašistički smatrati Tursku nekadašnjim okupatorom koji ima namjeru da to opet bude. Smatram da nas je ta nesretna azijska zemlja (97 do 98% u Aziji, u EU će kad ja počnem heklati) unesrećila time što je moje pretke nekoliko stotina godina držala daleko od evropske kulture i civilizacije. Ne samo da nisam Azijat, ne pada mi na pamet da volim zemlju čiji su vladari na mom "eraru" gradili kule od lobanja mojih predaka. Jeste, požderem ja burek i kebab, ali i Grci to jedu, a ni Grk nisam. Ne volim ni turske serije, ima puno ubijanja. Doduše, nema puno ljubljenja, latinoameričke su dušu dale da od samog gledanja čovjek "žvalje" dobije. Fašista sam, a kažu, nekad sam bio dobar pisac... Doduše, knjige mi se prodaju bolje nego ikad, i to najviše u Sarajevu. Valjda to kupuju ti fašisti slični meni... Uostalom, šta može čovjek drugo učiniti kad antifašizam ode udesno toliko da zatvori polukrug? Šta? Pa da, suprotno od onoga što je govorio tovariš Staljin, bilo je fašizam. Za zatvora, za Sibira, za streljačkog stroja. Kao kad ministar Suljagić meni zaprijeti tužbom zbog onoga što kažem a za koji minut nazove svoje političke oponente "bandom lopuža" a svog sagovornika "fašistom", zato što je rekao nešto što se nije svidjelo i ne može se pronaći u Suljagićevoj ideologiji i očiglednom nacionalizmu. Ukucajte u neki pretraživač "Al Jazeera" i "cafe", kliknite na prvi rezultat i vidjet ćete da je tako. Znam, pošten domaćin ne zna engleski, ali neka mu unuci pokažu i prevedu o čemu se tu radi. Imaće šta čuti i zašto se nasekirati pa unuka pedagoški za brezobrazluk ošamariti.

Sve je to zbog letenja

Sad je moj "fašizam", a i njegovi korijeni, nadam se, malo razumljiviji prostom puku bosanskom. Kao što rekoh, ja volim letjeti. Letenje me ispunjava, daje mi dimenziju više, sloboda vertikalnih toplih struja me privlači kao budalu ruka spremna na šamar. Volim i sekirati pseudoljevičare i nacionalsocijaliste. Znate, meni kao starijem čovjeku ne preostaje puno zadovoljstava. Sretan sam kad me čekić ne udari po prstu kad popravljam pseću kučicu, kad mi "pesek" donese frizbi, kad me krsta ne bole, kad dobro ručkim, kad fino spavam i tako to. Volim sve što vole stari; drijemati, piti kafu, hraniti golubove... Nemam golubove pa moram hraniti pse. A nesreća tih "sekirli" pseudoljevičara je što nemam ni deltu ni paraglajder, pa ne mogu letjeti...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana