Suočavanja: Veselin od Gatala i Marko od Silajdžića

Detalje nisam uočio, tek kvalifikacije i vrijednosne sudove bez argumenata, kao što sam i očekivao. Ne bih se zamajavao Markom V. ni kao cjelinom ni kao detaljem ove sulude jednačine sa oko četiri miliona nepoznatih, samo bih se osvrnuo na nekoliko momenata. Jer, ja pišem zbirke pjesama, priče i romane, nemam puno volje da se nadgornjavam (fin izraz iz Markovog lijepog kraja) sa rijetko okupanim ideolozima i čaršijskim narikačama koje vole prevoditi francuski iako ga ne znaju. Jedna takva me je nedavno i tužila za uvredu časti... Svak te tuži u ime onog što nema. Volio bih nekada, na televiziji, recimo, progovoriti francuski s cijenjenim gospodinom Vešovićem, da javnost vidi ko mu prevodi svjetske klasike. Pokušao sam par puta, nekako bi mi uvijek pobjegao. Sa njegovim sapatnikom, generalom, koji podržava isti nacionalizam kao i Marko, pričao sam. Ali, kratko, nisam htio da me neko vidi sa optuženikom za ratne zločine. Čovjek dobro govori francuski, iako ne slaže vremena. Dobro, ima malo problema i s rodovima i brojevima, ali, ipak čovjek ima fond riječi i dosta dobru sintaksu. Govorim još poneki jezik, ali eto, s Markom V. bih baš malo divanio francuski...

Opičeni Lovrenović i strah od ne - Sarajeva

Cijenjeni gospodin Vešović optužuje me da sam "opičio" po Lovrenoviću. Šta ću ja po stećkologu i demagogu matorom "opičit"? I kakva je to, za Boga miloga, riječ? Pa kako me je on "zdevetao natenane" u dnevničkim zapisima. Kao da me nastavnica zapisala u dnevnik zbog pričanja na času... Volio bih da to objavi, da se imam čemu smijati. I to za života, Marko je uglavnom nadživio neuporedivo bolje od sebe, počev od Dizdara i Kapora pa do Džamonje i Ramadana. Genije jesam, kako reče posprdno, imam IQ 160, ali kakav je to "entitetski genije"? Nisam toliko genijalan da to shvatim, moraću Ga jednom pitati kad dođem u Sarajevo. Jesam li najgenijalniji u Federaciji? Ako jesam, hvala. Nisam ni znao. Doći ću, srešćemo se. Jer, znate, ja se ne bojim Sarajeva kao Marko V, recimo, Trebinja, pogotovo rodnog kraja.

Stara Harisova kuharica i mali od kužine

Nazvaste me i "„mali od kužine" Ive Lučića. Ne znam kako kužina Harisa Silajdžića funkcioniše, ali u parlamentu dižete ruku za njegov jelovnik. Ne kažem ništa loše o Vašem šefu, ne dao Bog, nadam se da ne nastupate kao parlamentarac Stranke za BiH u onom članku. Hare podržava svoj nacionalizam, dovoljno da ga poštujem. Kaže Marko, da sam obrazovaniji, znao bih da je aluzija "govorenje o jednoj stvari dok se misli na drugu". Znam, položio sam sve književnosti na fakultetu, kod pravih profesora, ne kod ratnog služnika i zaslužnika poput Vas (dr Elbisa Ustamujić iz Mostara i dr Mirjana Popović iz Bg), one će se složiti sa mnom da je metafora i preneseno značenje i još puno toga (i aludivna, naravno), ne samo aluzija kao "mišljenje o jednom a govorenje o drugom". Osim kad stalno jedno mislite a drugo govorite, pa vam se sve pobrka, ali nismo prošli iste škole, pa ja to ne znam kao Vi. Vidim, Vi ste to učili iz druge ruke, vjerovatno u ratu. Tu se učilo da se misli i radi jedno, a govori drugo. Da li ste zaboravili baš sve iz onog vremena kad ste Vi i budući Dragan Dabić bili nerazdvojni prijatelji? I tad se učilo o stilskim figurama. Možemo i o mojoj netalentiranosti... Pa, one moje knjige koje se izučavaju na fakultetima (i na onom na kojem predajete), koje raščlanjuju i analiziraju na svjetskim slavistikama i prema kojima se rade pozorišne predstave, čak i ona najčitanija u biblioteci mog i od rata Vašeg Sarajeva, možda sam zaista ja napisao a ne neka moja prijateljica. Ko zna... Krhko je znanje i sjećanje. Možda je i onu zbirku priča kojoj ste Vi lično na anonimnom konkursu, u jakoj konkurenciji dali nagradu, bila nečija tuđa? Pa, Marko, pobogu, prije pet godina ste se Vi i Lovrenović složili da sam literarni genije... Jesam li zbog neslaganja s Vama i Lovrenovićem, naprasno ostao bez talenta?

Ko je s kim piškiriškio?

Moram priznati da nisam ulazio s Markom V. u WC i ne znam šta ima u gaćama, niti kao on znam šta ima Tunjo, ali sam dokučio da Marko kod Tunje vidi svoj problem u vidu malehanog kožuljka, pa sam to i napisao. Možda nisam u pravu, ali neću se ni raspitivati, nisam od te akademske fele i sklonosti kao njih dva. Marko mi je, kao dobrom piscu (tada nije znao koliko sam antiprotivan) dao književnu nagradu. Sad kaže "I da je bolji pisac, ne bi dvaput upotrijebio riječ "polemika": dosta je reći da sam od polemika napravio knjigu, i ne bi napisao "od svog dijela polemika" već "od dijela svojih polemika", kako pismeni kažu". Rekao sam namjerno i ispravno "Od svog djela polemika", jer Marko nije ništa Tunjino stavio u knjigu.

Monologika

Polemika je stvar dvije osobe, Marko. Ne jedne, onda bi to bio monolog, kao onaj koji nazivate knjigom u kojoj "devetate natenane" akademika Filipovića ili črčkarijama zvanim "Dnevnički zapisi" (sačuvaj me Bože toga, mogu misliti kako je tek to primitivno i prizemno). Valjda da se po starom "multikulturnom i tolerantnom" običaju, ne bi u tom epohalnom djelu (kao i ostala što su Vam - neka sam pokušao i čitati) čula i druga strana, ovaj put Tunjina.

Aristokratija, Marko bez obraza i ja bez para

Ja jesam, kako kažete, "aristokrata", rođenjem, kao i Vi što ste mogli biti da se niste isprljali dnevnom i godišnjom, sad već višedecenijskom politikom. Prljavo je bilo gledati kako odvode komšije Vaše nacionalnosti u smrt, na mučenje i kopanje rovova i pri tom podržavati nacionalizam onih koji ih odvode. Meni je teško bilo gledati kako odvode moje, svih nacionalnosti. Prvima nisam mogao pomoći, imao sam problema da sačuvam i svoju glavu. Drugima ponegdje i ponekom. Ali im nisam otežavao, kao Vi što ste. Prljavo je prodati se i dizati ruku u parlamentu za tuđi nacionalizam. Kažete i da sam bez para. Je li to sramota? Bez obraza je nekima teže nego bez para, ali Vi to ne možete razumjeti. Obrazovanje sadrži u sebi riječ "obraz", ne slučajno. Nepismeni crnogorski šavnički brko s poštenim borama na sebi, obrazovaniji je od Vas, bez obzira na vaše ratne profesure, sinekure, mansardu i članstvo u parlamentu i bliskost s Harisom. Hm, da sam nepristojan kao vi, upotrijebio bih u tom kontekstu riječi kao "Harisov paziguz, štitonoša, skutonoša, mali od kužine, Harisovo muslimansko slušče" ili upotrijebiti još neke riječi koje ste upotrijebili u ophođenju sa ozbiljnim piscem. Ili da napišem knjigu pod nazivom "Haris veliki i od Harisa nemirisni stari"?. Nemam ja vremena za takve neozbiljnosti na kojima takvi kao Vi grade karijeru. Hm, s obzirom na to kako ste sistematski otjerali u grob Maka Dizdara, popljuvali njegovog Kamenog Spavača, svačemu se nadati od individue poput Vas i Vašeg literarno-ideološkog klana. Znate, čak mi i laska to što vi kažete da mi je pisanje loše, u svoje vrijeme je Vama i pisanje Maka Dizdara bilo ubi Bože.

Vječni Marko Vešović i Bivši Veselin Gatalo

I, da. Vaš izraz kojim ste me počastili "Srpski pisac na najboljem putu da postane bivši". E, pa, prošlo je vrijeme kada ste Vi i Lovrenović, Stojić i Kazaz, određivali ko je čiji pisac i ko je "bivši". To ste mogli prije rata, u ratu i neposredno poslije njega, kao i "polemičar" Lovrenović, mogli ste ubiti Maka Dizdara i popljuvati mu djelo. Mene ne. Ni kao čovjeka ni kao pisca. Rodio sam se bogat zemljom na kojoj sam rođen i odrastao i duhom koji sam naslijedio od svojih predaka, Srba i Crnogoraca, ali i drugih. Osim toga, ljudi čitaju i misle, javnost i vrijeme su Vas pregazili, sve je teže prodati vašu iščašenu mitologiju i odvratan zaplotnjački diskurs, tog Vašeg Tuđmana i Miloševića. Vaše vremešno spolovilo možda ima neku vrijednost između Marijin dvora i Baščaršije, ali svijet je puno širi od to troje, javnost puno slobodnija nego onda kad se Vas dva - tri i ostale cenzore pitalo ko je pisac a ko nije. Usput, najčitaniji sam u Biblioteci grada Sarajeva, spomenuh to (i opet bih). Vas ne vidim ni među prvih deset... Ah, da, pročitali ste samo onu moju knjigu kojoj ste Lovrenović i Vi dodijelili nagradu i nahvalili je, zar ne? Tada niste znali da sam "aristokrata i genije"? E, pa, poslje toga mi je izašlo još 11, neke i u Hrvatskoj i Srbiji. Uskoro mi izlazi i novi roman. Genije i aristokrata kakvim me nazvaste, ne znam razočarati. Objavio sam za ovih nekoliko godina više uspjelih knjiga nego Vas dva za cijeli život i to bez ideologije i nacional-socijalizma koji bi me pogurao u tome kao Vas dvojicu i Vaše netalentovane pulene.

Da, zaslužni ste Vi i "antifašistički literarni klub" (ALK) što nijedna moja knjiga još nije prevedena na strane jezike, ali nema veze. I ne mora. Čita i ovaj naš svijet, ne brinite, nisu uglavnom nepismeni i glupi - kako volite kazati. A prevešće se, ne brinite, bez obzira na to što još taj resor imate "poklopljen".

Ima li još?

Hm, je li ostalo još nešto... Jeste, puno toga, ali moram pisati ozbiljnije stvari. Ah, da, oš o meni i Lučiću. Ne znam čovjeka dobro. Sjedio sam s njim čak tri puta za stolom. Jednom mi je platio par piva. To je jedini šićar što sam imao od njega. Nisam morao dizati ruku u parlamentu za njega i ne bih. Ne slažem se s njim svugdje i u svemu kao Vi sa Lovrenovićem. Nismo klan. Podržao sam ga jer mislim da je u pravu, a Lovrenović u krivu, kao što bih i Vas da nisam gadljiv i da ste ikad imali stav vrijedan moje podrške ili odobravanja. Je li vam ikada palo na pamet da se čovjek može složiti s nekim a da nije u istom klanu i ne podržava istu ideologiju?

Gdje je Marko Vešović u pravu

U Vašem obraćanju meni ste bili u pravu u jednoj ili dvije stvari. Prvo, neću zašutjeti, nisu me na to mogli natjerati ni jači od Vas. Nije to govorenje "beha običaj" kako kažete, to mi je urođeno. Moji su uvijek govorili i dizali ruke za ono što misle, a ne ono što im se isplati, tako i ja činim. I dalje ću podržati sve što mislim da je iskreno i dobro i osuditi sve što mi zasmrdi na neiskrenost i đugumaštvo. I, drugo, zaista se neću postidjeti, i tu ste bili u pravu. Govorim, kako rekoh, ono što mislim i u što vjerujem. Zašto bih se toga stidio? Stidio bih se, recimo, da me se najbliža rodbina odrekla zbog mojih stavova, da sam đugumaš kao Vi, da nosim časno ime Marko i još časnije prezime Vešović (skupa za u srednjem rodu izgovorit) i dižem ruku za Silajdžića. Tad bih se zacrvenio i ozbiljno zapitao koji mi je u Tunje mali.

I, na kraju, dobronamjeran prijedlog...

Ne, neću vam predlagati da se okupate, kao što Vam predlažu drugi. Predlažem vam sljedeće... Dajte, zaboga, pokušajte sakriti tu svoju sadističku crtu. "Devetanje natenane, raščevrljivanje vilica...". Sve to ukazuju na vašu želju za mučenjem ljudi. Kučiće kad se okote u avliji dijelim besplatno, da neko ne bi dopalo nekom poput Vas. Sačekajte sljedeći rat, zdravo se hranite i prestanite lokati, možda doživite da i Vama dozvole da ošamarite nekog vezanog. I, ne brinite, opet ćete imati sigurno sklonište, hranu, struju i vodu, kao i u prošlom ratu. I, pazite s kim se družite, najbolji predratni prika Vam je u Den Haagu. Nevin je dok ga ne osude. Ne morate mu poslati paket i ne traži to on od Vas, ali se bar javite starom prijatelju... Nemojte ljudima govoriti šta će kako govoriti i pisati, znaju oni i govoriti i pisati bolje od Vas. I, okanite se velikog Tunje i u Tunje malog. Na Tunjinom malom ima više rumenila, čojstva i obraza nego na Vama cijelom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.