Što kaže prodekan misli i dekan
"Pejanović je poručio da su Mujkićevi odgovori, u stvari, i njegov i stav fakulteta." To je rečeno u intervjuu sa Asimom Mujkićem, prodekanom Fakulteta političkih nauka (FPN) u Sarajevu, objavljenom u "Glasu Srpske" 22. 2. 2011. Profesor Mirko Pejanović je dekan tog fakulteta.
Intervju je upriličen povodom izjave profesora Smaila Čekića o srpskom narodu kao fašističkom i genocidnom. Neću se ovim povodom baviti tom skandaloznom izjavom. Puno je Sarajevo političkih filozofa, sociologa, javnih ličnosti, članova PEN centra BiH, nezavisnih intelektualaca okupljenih oko Kruga 99, pravnika, političara socijaldemokratske i liberalne orijentacije, uvijek spremnih da kažu svoje komentare o svemu što dolazi iz RS. Evo im zgodne prilike da javno iznesu svoje mišljenje o sotoniziranju srpskog naroda. Nadam se da će "imati koncentracije" da prozbore koju o tome, za razliku od jednog vrckavog sarajevskog novinara koji zna sve o svemu: od glume Mikija Rurkea, političke situacije u zemlji, životopisa druga Nijaza Durakovića, pa do pjevačkih sposobnosti Miroslava Ilića. Njemu se, eto, neki dan nije dalo da kaže koju mudru o govoru mržnje sa FTV-a za RTRS!
Dakle, ono što Mujkić "lično misli" stav je Fakulteta, ali i dekana. Zar se tako "principijelno" odgovara na najdelikatnija politička pitanja na jednoj visokoškolskoj instituciji koja je politiku stavila u svoj naziv? Zar jedan dekan, ujedno politički aktivist socijaldemokratske orijentacije, pa čak i predstavnik poniženog naroda, nema šta reći ovim povodom? Nije ovo moje prebrojavanje krvnih zrnaca Pejanoviću, nego prosti zaključak na osnovu njegove ne tako davne uloge "srpskog člana Predsjedništva BiH". Zar jedan sarajevski intelektualac odbija javno iznijeti stav u ime institucije na čijem je čelu, a koja, nažalost, odavno pruža legitimitet ovakvim javnim istupima? Smije li sebi dozvoliti taj luksuz? Ili je to čuveni, dobro poznati stav sarajevskih poslušnih Srba koji ukrašavaju multikulturno Sarajevo?
Da li na FPN-u vrijedi stav "svi za jednoga jedan za sve", jer šta god na neviđeno kaže prodekan Mujkić ujedno predstavlja i stav ostalih profesora, uključujući i Čekića koji tamo predaje i ocjenjuje studente? A možemo onda zaključivati i obratnim redom: ako Pejanović na neviđeno potpisuje izjave svog prvog saradnika Mujkića, onda ono što je rekao Čekić ujedno predstavlja stav Fakulteta i dekana!
Važno je analizirati Mujkićevu argumentaciju. Najprije dio u kojem tvrdi: "Što se mene lično tiče ne postoje genocidni narodi, ali postoje genocidne politike, ne postoji kolektivna krivica, ali svi snosimo kolektivnu odgovornost za ono što se činilo ili se čini u naše ime." Tvrdnja o kolektivnoj odgovornosti koju spominje Mujkić je vjerovatno preuzeta, kao što je to nedavno učinio i zagrebački filozof Žarko Puhovski na Radiju Slobodna Evropa, od njemačkog filozofa Karla Jaspersa. Međutim, Jaspers u svojoj knjizi "Pojam krivnje", u kojoj razmatra moralne dugove njemačkog naroda nakon Drugog svjetskog rata, izričito tvrdi: "Razlikovanje pojmova krivnje mora nas sačuvati površnosti naklapanja o krivnji, u kojem se sve bez stupnjevanja navlači na jednu razinu, kako bi se sudilo u grubom zahvatu, na način lošeg suca". A čini se da se baš tako, olako, u Sarajevu izgovaraju sudovi o krivici i odgovornosti čitavih naroda. Ako ćemo doslovno shvatiti Mujkićevu tvrdnju da postoje genocidne politike i da "svi snosimo odgovornost što drugi čine u naše ime", onda se postavlja pitanje da li i Mujkić snosi punu odgovornost što Čekić čini u njegovo ime i zašto to nije javno rekao? Da li se Mujkić ikada javno izvinio, reagirao, izrazio žaljenje i zbog zločina koji "su drugi učinili u njegovo ime"? Možemo otići i korak dalje. Kako je moguće pozvati u pomoć tezu o kolektivnoj odgovornosti u trenutku kada je jedan narod proglašen genocidnim? Kakve veze ima kolektivna odgovornost (barem u dnevnopolitičkom smislu) sa proglašavanjem naroda fašisoidnim i genocidnim? Koga i zašto treba da zavara ovo razvodnjavanje teme? Možda je Čekićevu izjavu trebalo ublažiti i opravdati? O krivici i s njome povezanoj odgovornosti možemo govoriti na razne načine. Neće biti da je jedini način da se sačuva obraz Čekiću govoriti o "metafizičkoj krivici", o kolektivnoj odgovornosti u stilu Jaspersa? Prema sudu velikog njemačkog filozofa, krajnja instanca za metafizičku krivnju i odgovornost, jeste "samo Bog". E jedino ako Mujkić vidi sebe ili Čekića u ovoj božanskoj ulozi pred čitavim srpskim narodom, onda ima smisla pozivati u pomoć kolektivnu odgovornost!
Prodekan nadalje tvrdi da nikako nije korektan "ultimativni zahtjev" "Glasa Srpske" da će, ukoliko se ne odgovori na njihov dopis sa pitanjima, smatrati da FPN stoji iza izrečenih stavova svoga nastavnika. I te kako ima mjesta za "ultimatum", jer tišina akademske zajednice i čelnih ljudi FPN-a znači upravo to: podržavanje navedenih stavova. Slijedimo li Mujkićevu argumentaciju o lancima odgovornosti, onda zasigurno imamo i jako uporište da vjerujemo u to. Nije propustio Mujkić navesti da se u BiH suočavamo sa "kontinuiranim negiranjima zločina i genocida te sklonosti veličanja svojih i negiranja žrtava drugih..." Pa dodaje: "svako malo se pojavljuju najblaže rečeno diskutabilne teze". Šta reći na ovakvo cinično relativiziranje povodom krajnje konkretnog slučaja? Ako postoje i druge diskutabilne teze, onda je i ova posljednja samo jedna u nizu i ne treba nikoga da čudi?
Koliko zaista bošnjački prograđanski intelektualci vjeruju da će ovakvim stavovima premostiti ogromne jazove koji zjape među narodima ove zemlje? Nažalost, u slučaju Čekićevih izjava da su Srbi "genocidni fašisti", pozivati se na kolektivnu odgovornost, relativizirati ili ćutati, znači pristajati uz teze koje je samo naglas izgovorio ovaj sarajevski profesor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
