Šta donosi plan oporavka Evropske unije

Vasilj Žarković

Nakon petodnevnog maratonskog pregovaranja lideri zemalja članica Evropske unije, okupljeni u Evropskom savjetu pod vodstvom Šarla Mišela), postigli su dogovor o višegodišnjem finansijskom okviru – zajedničkom budžetu, za period od 2021. do 2027. godine, u ukupnom iznosu od 1.074 milijarde evra i Fondu za oporavak zemalja članica pogođenih korona krizom u iznosi 750 milijardi evra, od čega 390 milijardi evra bespovratne pomoći i 360 milijardi evra u obliku povoljnih zajmova.

Dogovor lidera Evropske unije o formiranju Fonda za oporavak zemalja članica, pogođenih korona krizom, donosi krupne promjene u Evropskoj uniji. Prvi put u istoriji Evropske unije zemlje članice su dale zeleno svijetlo Briselu da se zadužuje na finansijskom tržištu da bi se obezbijedila sredstva od 390 milijardi evra bespovratne pomoći i kreditna sredstva od 360 milijardi evra namijenjena koronom najpogođenijim zemljama članicama. Teret zaduživanja za obezbjeđenje sredstava od 390 milijardi evra bespovratne pomoći će pasti na sve zemlje članice Unije, a ne na teret onih koje su najmanje sposobne da ga ponesu. Italija, koja još uvijek trpi posljedice finansijske krize, ima među najmanjim realnim stopama rasta realnog bruto domaćeg proizvoda, visok javni dug od oko 135 odsto bruto domaćeg proizvoda, nedovoljan kapacitet za fiskalne intervencije, najteže je pogođena pandemijom korona virusa. Španija, koja je prošla kroz zastrašujuću finansijsku krizu praćenu visokom stopom nezaposlenosti, naglim rastom javnog duga sa 39,7% 2008. na 95,5% bruto domaćeg proizvoda 2019. godini, takođe je epicentar pandemije korona virusa. Grčka, u kojoj je pandemija na sreću mala, trpi velike gubitke od turizma od kojeg ekonomija zemlje zavisi i time  pogoršava decenijsku krizu koja je gurnula u najdublju depresiju sa najvećim javni dugom od 176% bruto domaćeg proizvoda.

Evropska unija će najveći dio sredstava Fonda za oporavak zemalja članica obezbjeđivati emisijom dugoročnih obveznica na finansijskom tržištu. Važna činjenica je da će teret duga po osnovu kamata na emitovane dugoročne obveznice Evropske unije biti zanemarljiv i da se može računati s negativnom kamatnom stopom od oko -0,15%, poput Francuske kod koje je trenutni prinos na desetogodišnje državne obveznice -0,15%, dok trenutni prinos na desetogodišnje državne obveznice Njemačke iznosi -0,45%. Čak su i italijanski prinosi na desetogodišnje državne obveznice naglo pali i iznose oko 1%. Može se očekivati da će investitori pokazati veliki interes za kupovinu dugoročnih obveznica Evropske unije, zbog niskog rizika i visokog kreditnog rejtinga, jer iza obaveza Evropske unije stoje sve zemlje članice. Obaveze po osnovu emitovanih obveznica Evropske unije će se vraćati iz budžeta Evropske unije u razdoblju od 2026. do 2058. godine, a opterećenje kamatama se neće osjetiti.

Drugi dio Fonda za oporavak zemalja članica Evropske unije su kreditna sredstva u iznosu od 360 milijardi evra, koja će Evropska unija obezbijediti na finansijskom tržištu. Ta sredstva će biti odobrena zemljama članicama pogođenim korona krizom pod povoljnim uslovima, sa niskim kamatnim stopama i dugim rokom otplate. Najveći dio tih sredstava će biti usmjeren za podršku javnih investicija i ključnih strukturnih reformi u zemljama članicama, koncentrisan tamo gdje je udar korona kriza najsnažniji i ekonomske potrebe najveće.

Ideja zajedničkog duga nije nova, ali je imala brojne protivnike poput Holandije, Austrije, Danske i Švedske koje dugo nisu prihvatale zajedničko zaduženje, dok su države članice koje su najviše pogođene krizom izazvanom korona virusom uporno zahtijevale da se dodatna sredstva obezbijede na nivou Evropske unije, kao zajednički odgovor na krizu i kao izraz solidarnosti među zemljama članicama. Situacija pandemije je bila ključna da se dođe do kompromisa koji je važan za očuvanje jedinstva Evropske unije i buduće odnose unutar Unije. Iako su pregovori bili teški u teškom vremenu, Evropska unija je pokazala sposobnost da djeluje zajednički, da pokaže i prihvati solidarnost u periodu jedne od najvećih kriza, kao i spremnost da prihvati nova rješenja u neobičajenim okolnostima.

Kao dio ukupnog paketa za oporavak je sedmogodišnji budžet Evropske unije u visini od 1.074 milijarde evra, odnosno oko 1,1% bruto domaćeg proizvoda Unije. I oko veličine i namjene budžeta se vodila duga rasprava, tako da je početni prijedlog od 1.100 milijardi evra smanjen na 1.074 milijarde evra. U bliskoj budućnosti zemlje članice će morati razgovarati o novim mogućim budžetskim prihodima, pored dosadašnjih tradicionalnih izvora – kontribucije i dijela prihoda od carina i PDV-a. To će biti novi izazov za Evropsku uniju, jer će se novi prihodi najvjerovatnije vezivati za jačanje zelene ekonomije i smanjenje zagađenja.

Milijarde za oporavak

Evropski lideri su, poslije dugih i teških pregovora, uspjeli da odgovore na krizu izazvanu korona virusom ukupnim paketom vrijednim 1.824 milijarde evra. Posebna pažnja zemalja pogođenim korona krizom je usmjerena na raspodjelu sredstava Fonda za oporavak od korona krize vrijednog 750 milijardi evra, od čega će 390 milijardi evra biti dodijeljeno u formi bespovratnih sredstava, dok će 360 milijardi biti plasirano kroz povoljne kredite.

Zemlje članice Evropske unije najviše pogođene korona krizom željno očekuju nužno potrebna sredstva za oporavak posustale privredne aktivnosti. Italija očekuje da će dobiti 209 milijardi evra, od toga 128 milijardi evra bespovratno i 81 milijardu evra u zajmovima. Španija očekuje da će dobiti 140 milijardi evra, od toga 73 milijarde bespovratno i 67 milijardi evra u zajmovima. Grčka očekuje 72 milijarde evra ukupno. Susjedna Hrvatska očekuje iznos od 9,4 milijarde evra, od toga 6,9 milijardi evra bespovratno i 2,5 milijarde evra u zajmovima. Očekuje se da će sredstva biti operativna početkom iduće godine i da će se realizovati u naredne četiri godine.

Kakva je pozicija BiH?

Činjenica je da zemlje zapadnog Balkana nisu obuhvaćene sredstvima Fonda za oporavak zemalja pogođenih korona krizom. Formalno gledano pravdanje može biti da su sredstva dodjeljivana samo članicama Evropske unije i da  zemlje zapadnog Balkana nisu članice Unije. Suštinski gledano zemlje zapadnog Balkana je zahvatila jaka pandemija korona virusa, kao što je i neke zemlje članice Evropske unije, sa teškim posljedicama na njihove ekonomije. Zemlje zapadnog Balkana se nalaze u poodmakloj fazi pridruživanja Evropskoj uniji, sa čvrstom orijentacijom za članstvo, što je od političkog, ekonomskog i sigurnosnog interesa Evropske unije i Zapadnog Balkana. Fond za oporavak zemalja članica pogođenih korona krizom je vanredni i privremeni instrument podrške sa određenom namjenom - pomoći zemljama pogođenim korona krizom. Zar se u Fondu “teškom” 750 milijardi evra nisu mogla predvidjeti sredstva od  najmanje 30 milijardi evra pomoći zemljama zapadnog Balkana pogođenih korona krizom? Zbog mnogo razloga je bila potrebna ta pomoć. Zemljama zapadnog Balkana pogođenim korona krizom je potrebna hitna pomoć da bi se zaustavio pad ekonomske aktivnosti, potrošnje, budžetskih prihoda i zaposlenosti. Ovim zemljama je potrebna snažnija investiciona aktivnost u javne investicije, krupne infrastrukturne projekte, tamo gdje je udar krize najsnažniji, a ekonomske potrebe najveće, da bi se ublažio ekonomski pad i neutralisao pad potrošnje i budžetskih prihoda i rast nezaposlenosti. Uspjeh borbe protiv ekonomske krize se  ogleda u pravovremenosti djelovanja na krizu adekvatnim mjerama, da se ona učini plićom i kraćom nego što bi inače bila.  Nedodjeljivanje pomoći dodatno se produbljuje veliki ekonomski jaz između zapadnog Balkana i Evropske unije. Osim toga, Balkan je još uvijek nestabilno područje i ulaganje u Balkan je ulaganje u sigurnost regiona i Evropske unije. Drugim riječima, nema prosperitetne Evrope bez trajne stabilnosti i razvoja Balkana.

U novom sedmogodišnjem budžetu Evropske unije, za period 2021 - 2027. godina,  predviđeno je 12,86 milijardi evra pretpristupne podrške zemljama zapadnog Balkana i Turske, što je za 10% više u odnosu na 11,7 milijardi evra koliko je izdvojeno u periodu 2014 - 2020. godina. Od tog novca polovina je predviđena za Tursku. Ovo su relativno mala sredstva i ona će za Bosnu i Hercegovinu, za sedmogodišnji period, iznositi oko 650 miliona evra, odnosno na godišnjem nivou od oko 93 miliona evra, pod pretpostavkom da će se sva predviđena sredstva realizovati. Poređenja radi, Hrvatskoj je tokom perioda 2014 - 2020. godina dodijeljeno nešto više od 10 milijardi evra iz budžeta Unije kroz strukturne i kohezijske fondove, a u sljedećem sedmogodišnjem budžetskom razdoblju 2021 - 2027. godina očekuju 12 milijardi evra. 

Za očekivati je da Bosna i Hercegovina, kao i ostale zemlje zapadnog Balkana, neće ostati bez snažnije ekonomske podrške Evropske unije i da će Unija imati razumijevanje za rješavanje problema ekonomske krize izazvane pandemijom korona virusa u Bosni i Hercegovina i da će iznaći značajnija sredstva koja bi se usmjerila u javne investicije, krupne infrastrukturne projekte i tamo gdje je udar krize najsnažniji. Velika su očekivanja od najave Evropske unije da će na jesen pripremiti tzv. investicioni ekonomski paket za zemlje zapadnog Balkana kojim bi se dala dugoročna podrška ekonomskom razvoju regiona.

 

Piše: Vasilj Žarković, profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Novi sistem bezbjednosti
Novi sistem bezbjednosti
Trojni troprsti pakt
Trojni troprsti pakt
OHR-ovo agovanje
OHR-ovo agovanje
Svesrpski narodni sabor
Svesrpski narodni sabor
Proljeće nereda
Proljeće nereda
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana