Srpska inteligencija u epohi apsolutnog komfora
Nema nikakve sumnje da su novi pritisci međunarodne zajednice na Republiku Srpsku dio kontinuirane kolonijalne politike Zapada usmjerene protiv srpskog nacionalnog identiteta i pravoslavne vjere u BiH.
Istorijsko pravo srpskoga naroda da svoj nacionalni identitet, potvrđen istorijskom realnošću, zakrijepi na svojoj sopstvenoj vjekovnoj teritoriji koja se danas zove Republika Srpska sukobljava se sa političkim, ekonomskim i strategijskim interesima zapadnih sila. Drugim riječima, opstanak Republike Srpske i pravo njenoga naroda na slobodu nikako se ne uklapa u planove Zapada o pitanju novih nacionalnih i etničkih podjela u BiH.
Predstavnici međunarodne zajednice, prije svega visoki predstavnik u BiH, zaboravljaju činjenicu da Srbi kao balkanski narod imaju duboku i kondenzovanu istorijsku samosvijest i da je za nas uvijek suštinski bio važan bogati istorijski identitet. Istorijsko pamćenje svoje prošlosti važan je funkcionalni element identiteta srpskoga naroda. Imati prošlost je sistemsko i fundamentalno svjedočanstvo originalnosti jedne nacije i prava jednoga naroda da opstane. Srpski identitet prevashodno proizlazi iz čvrstog utemeljenja istorijske samosvijesti, koja svjedoči da Srbi u BiH nisu došljački, metanastazički element na tuđoj teritoriji, već autohton, domaći narod koji je svoj na svome. Upravo iz ovoga razloga “istorijskog prava” zapadne sile su htjele u prošlosti, a to čine i u sadašnjosti, da ospore samobitnost i prvorodnost srpskog nacionalnog identiteta u BiH.
Borba za očuvanje izvornog identiteta jedna je od osnovnih komponenti kako sociološkog, tako i kulturološkog, ali i psihološkog identiteta Srba. Ova borba postaje posebno razumljiva kroz prizmu krvave prošlosti koja svjedoči da su zapadne sile uvijek u svojoj politici radile protiv interesa srpskoga naroda. U svojoj suštini to je neizbrisivo svjedočanstvo golgote koju su prošle generacije Srba koje su samo željele da budu i ostanu svoj na svome i da budu ono što jesu - Srbi - kao što i mi to pokušavamo danas.
Republika Srpska je živo svjedočanstvo cjelovitosti duhovnih i materijalnih vrijednosti nacionalne zajednice srpskoga naroda u BiH. Opstanak Republike Srpske označava opstanak srpskog nacionalnog bića u BiH. Zbog toga je primarni zadatak svih naraštaja da svojim radom daju doprinos njenom očuvanju. Udjela u borbi za očuvanje Republike Srpske u nacionalnim okvirima treba da imaju ne samo političari nego i svi činioci koji utiču na kulturu, obrazovanje, duhovnost, etičke principe. Srpska inteligencija u licima profesora, analitičara, novinara, književnika, pisaca, čuvajući nacionalnu maticu svoga naroda postaje bitan i nezamjenjiv dio društvenoga života. Iako daleka od javne politike, inteligencija je prizvana da stvara životnu filozofiju naroda i svojim radom održava kontinuitet i trajnost kulturnog nasljeđa. Inteligencija treba ne samo da podsjeća na odgovornosti i moralne principe nego i da ukazuje na sazrele probleme unutar društva i nadolazeće opasnosti.
Možda više nego ikada uloga srpske inteligencije u procesu opstanka srpskog naroda u BiH danas postaje posebno aktuelna i važna. Živeći u epohi apsolutnog komfora, u kojoj na scenu nastupaju liberalni principi potrošačkog karaktera, glas srpske inteligente elite jedino je sposoban da podigne svijest među ljudima o važnosti očuvanja nacionalnog identiteta, a time i opstanka Republike Srpske. Srpska inteligencija utemeljena na vječnim vrijednostima pravoslavlja, patriotizma i profesionalizma uvijek se slavila sposobnošću da u izuzetnim kriznim trenucima naše istorije očuva nepromijenjen duh i identitet svoga naroda. Važno je priznati bolnu činjenicu da se zbog različitih okolnosti, svjesno ili nesvjesno, srpska inteligencija potisnula na margine društvenog života. Politika je dovoljno često zanemarivala srpsku intelektualnu misao i samim tim doprinijela stvaranju atmosfere inertnosti i krize identiteta nacionalne inteligencije.
Posljedice ovih procesa danas su vidljivo destruktivne i poražavajuće. Zbog toga je izuzetno važno da se srpskoj inteligenciji danas otvori široki prostor društvenoga djelovanja. Za srpsko društvo to bi značilo opstanak subjekta koji je uvijek obavljao funkciju prosvjećenja svih slojeva društva, uključujući i politiku, životno važnu za opstanak srpskoga naroda i Republike Srpske.
(Autor teksta je starješina hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Banjaluci i predsjednik Imperatorskog pravoslavnog palestinskog društva koje je jedan od tvoraca ideje o izgradnji srpsko-ruskog hrama i kulturnog centra u Banjaluci)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
