Spremte se spremte na Ugru

E tako je nakon cjelodnevnog druženja koje je, a ko bi drugi nego Željko Kopanja, organizovao na rijeci Ugar, osvanuo zlobni, zluradi i nacionalistički tekst o tom druženju, a gdje drugo nego u sedmičnim novinama "Dani".

"Odabrano društvo"

Autorica teksta sa zanosom piše o tom druženju i njegovim akterima. Ne propušta obezvrijediti i izvrijeđati i one koje je "pokrila slikom" i one koje nije. Novinarka Karup-Druško, u maniru tipičnog novinara "Dana", nakon što je predstavila sve prisutne na druženju, zaključuje: "odabrano društvo, nema šta". Pa i jeste baš odabrano. Dobronamjerno društvo koje se okupilo iz cijele BiH. Baš onako kako bi trebalo da izgleda društvo koje nema predrasuda i ne pati od netrpeljivosti. Kakvih predrasuda? Šovinističkih, naravno. Kakvih netrpeljivosti? Nezajažljivih netrpeljivosti prema svim koji su ugledne ličnosti u drugom entitetu.

Već prvu rečenicu posvećuje tužiocu Barašinu. Njegovom požrtvovanom radu čak i za vrijeme vikenda, ironizirajući njegovu odlučnost da "rasvijetli neke od najvećih afera koje posljednjih mjeseci potresaju državu". A koja je to najveća afera? Saznajemo odmah u narednoj rečenici: objavljivanje u "Nezavisnim novinama" brojeva koje OBA i SIPA prisluškuju. Kopanja je tim činom uzdrmao cijelu BiH, jer se među građane uvukao strah od sveprisutnog "velikog brata". Postaviću slično pitanje kao i novinarka Dana: A "ko, kada, kako i zašto" daje sve podatke sa suda BiH ili iz ostalih državnih institucija novinarima "Dana"? Da li zaštićena predsjednica Kreso ili neko drugi? A zašto daje podatke? Posebno one podatke koji kompromitiraju kolege sudije? Kako daje podatke? Koliko to podriva državu? Nije li upravo kontinuirano uručivanje povjerljivih podataka i dokumenta novinarima - afera nad aferama u ovoj državi? Zašto bi iznošenje u javnost brojeva telefona prisluškivanih osoba bilo veći grijeh od predaje novinarima bilo kojih drugih tajnih ili zaštićenih podataka?

"Neprijatelj države"

Drugi neprijatelj države s kojom je tužilac Barašin mogao razgovarati je Ana Trišić-Babić, ona "ratnica" koja "šverca oružje", tako se bogati i ruši državu.

Tu su još na listi prozvanih i Džombić i Čubrilović. Oni su u "Dodikovoj grupi" koja je od 2006. godine "stekla imovinu i imovinsku korist u iznosu od 115.235.904.08 KM, kako je u izvještaju od 2009. naveo Dragan Lukač, koji je u to vrijeme bio zamjenik direktora SIPA". Dragan Lukač je isti onaj čovjek zbog kojeg su novinari "Dana" i srodnih javnih glasila bili u očaju kada je smijenjen. Što li? Da nisu ostali bez izvora podataka? Ili je to bilo zbog silne želje da pomognu čovjeku, iako nije "njihov"?

E da, i ruski ambasador ima oraha u džepu. I on je bio na Ugru i rovari protiv države. Ne da on da BiH uđe u NATO. Eto, zemlja ispunjava sve uslove, a nesretni Rus joj ne da ulazak! Pa, stvarno treba to napisati i potpisati!

Mogao je "Barašin na Ugru svašta nešto, al’ da je smio!". E, nije smio Barašin ništa. Nemam zaista nikakvu pretenziju da javno branim bilo koga, pa tako ni Barašina koji jeste ili nije kriv za ovo ili ono, ali imam pretenziju da analiziram ovaj radikalno nacionalistički tekst u kojem su svi učesnici druženja iz RS po nekom osnovu rušitelji zemlje ili potencijalni kandidati istrage jednog poštenog tužioca. Među njima je tužilac lično sam sebi najveći kandidat za istragu.

Rus i Davidović

Negdje pred kraj tog nacionalističkog teksta u kojem su Srbi neprijatelji, u kojem je naslov teksta pod silnim uticajem nekada davno u ratu otpjevane pjesme, novinarka ubacuje u tekst i pjevača te pjesme: direktora RTRS-a. Zašto? Niko ne zna. Nema jasnog prelaza od ruskog ambasadora do Dragana Davidovića. Još je interesantniji naziv teksta: " Sprem'te se, sprem'te..." Naslov implicira: na Ugru su se našli sve sami četnici da skuju novi ratno osvajački plan uz pjesmu, jer "strašna će borba da bude". Pouka, ne vjeruj Srbima ni kada se neformalno druže, a pogotovo ne kad na druženje pozovu zvanice iz cijele zemlje i diplomatskog kora.

I ne samo da su smišljali kako da započnu novu borbu, nego i kako da rasture Sud BiH i Tužilaštvo. Pa zaista, ne treba tim institucijama nikakav Ugar pa da se tamo smišlja njihovo ukidanje. Dok god predsjednica Suda BiH ne štiti podjednako sve svoje kolege, nema isti rukovodilački aršin za sve, ova institucija i njoj slične same sebe ruše - i to iznutra. Sud BiH je, nažalost, srušen onog trenutka kada je na njegovo čelo ponovo došla Bošnjakinja koja je prethodno javno denuncirala sve svoje kolege koji su ili iz RS ili ne misle kao ona.

I eto, na samom kraju tog šovinističkog teksta nije ostao ne spomenut niti Igor Radojičić kojem se spočitava ideja o reviziji nekih presuda. Ma otkud mu pravo da misli i javno iznosi svoje mišljenje?

Nakon što je temeljito pretresen i istražen cijeli jednodnevni susret prijatelja, novinarka se pita kako će glavni bh. tužilac dalje raditi, kako pisati optužnice protiv političkih moćnika, a "istovremeno sebi stvarati političke poene"?. Nikako, zaključuje novinarka. Možda je u pravu. Ali onda bi takođe javno trebalo postaviti slična pitanja: Kako će novinari javnog servisa Federacije objektivno pisati priloge o svojim političkim mezimcima sa kojima se skoro svakodnevno slikaju na različitim prijemima i neformalnim druženjima?

Kako će novinarke "Dana" ili one dnevne novine čije su samo prošireno, sedmično izdanje, pisati u aktuelnom rukovodstvu Suda BiH kada se sa predsjednicom i njenim povjerenicima često susreću i druže, kako po Sudu tako i izvan njega? Nikako! Pa "morali su se odlučiti. I odlučili su." Neće ni pisati objektivno, a ko zna šta bi tek oni mogli zapjevati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.