Spomenik na mjestu koje zaslužuje

Ne podržavamo prijedlog da na području Spomen-parka Vraca, koji pripada Republici Srpskoj bude građen zavičajni muzej Srba iz Sarajeva (muzej) i spomen-obilježje srpskim civilnim žrtvama ratova iz prošlog vijeka (spomenik). Nije nam poznato da je negdje u svijetu neko na dijelu postojećeg spomeničkog kompleksa uzeo dio zemljišta i na njemu izgradio novi spomenik ili muzej. Uvažavamo i zalažemo se za to da mi Srbi u Istočnom Sarajevu, Republici Srpskoj, autonomno i samostalno odlučujemo o tome gdje ćemo graditi svoje spomenike i muzeje, bez uplitanja bilo koga iz FBiH ili međunarodne zajednice. Očigledno je da je javno mnjenje iz FBiH protiv toga da na području Spomen-parka Vraca bude građen muzej ili spomenik, sa dosta objektivnih argumenata, koje treba uvažavati.

Prijedlog da muzej i spomenik budu građeni na području Spomen-parka Vraca neki novinari, političari, intelektualci i ogroman broj građana iz FBiH iskoristili su da danima na društvenim mrežama plasiraju mnogo uvredljivog sadržaja, laži, predrasuda i stereotipa o Srbima uopšte, o našoj kulturi i tradiciji, našim žrtvama. Jezik mržnje od strane Bošnjaka ovom prilikom javno osuđujemo!

Ambasadori

Većina predstavnika međunarodne zajednice u Sarajevu nije podržala prijedlog da spomenik i muzej budu građeni na području Spomen-parka Vraca. Predlagač misli da će, a mi smo sigurni da neće, predstavnici međunarodne zajednice prekidati svoje putovanje, u skijaškoj opremi, da bi na Vracama posjetili spomenik ili muzej. Muzej i spomenik treba da imaju takav sadržaj koji će biti iz više razloga reprezentativan, da bi se Srbi predstavili u najboljem svjetlu predstavnicima međunarodne zajednice u Sarajevu. Posebno je značajno da muzej i spomenik posjećuju ambasadori, atašei za kulturu i bezbjednost koji rade u ambasadama. Oni će biti naši ambasadori koji će predložiti, sugerisati naučnicima, političarima, istoričarima i drugim istraživačima, novinarima, mladima i turistima iz svoje države da obiđu spomenik i muzej, čiji sadržaj će uticati da se u svijetu mijenja nametnuta neistinita slika o nama kao agresorima i divljem, zlom i prljavom narodu.

Spomen-obilježje srpskim civilnim žrtvama ratova iz prošlog vijeka gradimo da svojim sadržajem doprinese miru, istini i pravdi za Srbe, gradimo da od drugih naroda zaslužimo dobijanje priznanja i poštovanje naših žrtava. Srbi civili koji su ubijeni u prošlom vijeku u tri rata nisu samo gubitak za Srbe to je i gubitak za grad Sarajevo. Zavičajni muzej Srba iz Sarajeva svojim sadržajem treba da svjedoči i pokaže sve ono što su Srbi iz Sarajeva stvorili, ugradili i ostavili u ovom gradu u svim oblastima društvenog života u proteklih nekoliko vijekova.

Zavičajni muzej Srba iz Sarajeva treba biti mjesto, radionica i rodionica ideja i aktivnosti koje će spriječiti sistematski i organizovano negiranje i uništavanje svih tragova srpskog postojanja na prostoru grada Sarajeva. Praksa negiranja, uništavanja i prisvajanja naših civilizacijskih, kulturnih i vjerskih tragova na područjima bivše Jugoslavije gdje smo vijekovima živjeli dovoljna je opomena.

Zbog toga Srbi grada Istočno Sarajevo i Sarajeva imaju ljudsku i nacionalnu obavezu da koristeći naučnu metodologiju, stvaralački rade na pronalaženju, konzerviranju, čuvanju i adekvatnoj prezentaciji istorijskih dokumenta i drugih artefakata u muzeju koji će govoriti o našem viševjekovnom prisustvu na području grada Sarajeva.

Svjedoci smo da se na teritoriji grada Sarajeva/Kantona Sarajevo već duži period uništavaju i krnje materijalni i duhovni dokazi našeg viševjekovnog prisustva u ovom gradu/kantonu. Na primjer: brišu se nazivi ulica koji su nosili imena pojedinca i događaja iz srpske istorije i uništavaju vjerski, kulturni i civilizacijski tragovi srpskog naroda. Zbog opštepoznatih društvenih okolnosti koje su Srbima nametnute u prošlom, a i ovom vijeku, pod raznim obrazloženjima, većinom bez pravih argumenta, istorija srpskog naroda, a posebno istorija stradanja Srba u ratovima, a i u miru u posljednja dva vijeka, nije dovoljno osvijetljena ni dokumentovana.

Tragični egzodus Srba iz Sarajeva, ili “reintegracija Sarajeva”, početkom 1996. godine, zaslužuje centralno mjesto u muzeju. Muzej svojim sadržajem, dokumentima sa argumentima treba i može da pokaže svim posjetiocima prave uzroke i razloge građanskog rata na teritoriji grada Sarajeva, 1992-1996. godine. Da pokaže da su paravojne formacije “Republike Bosne i Hercegovine”, formirane pod okriljem SDA, 1991. i 1992. godine, uglavnom sastavljene od Bošnjaka, planirale i odlučile da uspostave kontrolu nad Sarajevom, ako treba ratom i nasiljem, kako su i najavljivale njihove vođe.

Kada je Srbima postalo jasno da se drugim sredstvima ne može očuvati mir, na osnovu etničkih prava (150 do 180 hiljada Srba koji tada žive u gradu Sarajevu) odlučili su da žele i oni participirati u kontroli Sarajeva, što je vremenom eskaliralo u građanski rat. Laž je da su ovi događaji u Sarajevu dio stvaranja “Velike Srbije” i da su zato Srbi opkolili Sarajevo. Istina je da su Srbi odlučili da brane svoje etničke teritorije, koje im po etničkoj pravdi pripadaju pa su u proljeće 1992. godine vojnički stali na one i onakve etničke granice, kako su ih u tom trenutku vidjeli.

Ljudska dužnost

Na osnovu ta dva suprotstavljena prava došlo je do sukoba u gradu i do podjele, a ne do opsade Sarajeva. Svjetsko javno mnjenje i međunarodna zajednica su to pravo da žive u etničkim granicama priznali isključivo muslimanima/Bošnjacima pod eufemizmom nedjeljivosti BiH, iako je tada i malom djetetu bilo jasno da se bez podjele Bosne i Hercegovine, makar na kantone ili entitete po etničkim granicama, mir ne može održati. Za taj nepravedni svijet Srbi su bili uzurpatori, remetilački faktor, agresor na tuđe i po definiciji zločinci. U toj matrici su smišljene i odašiljane sve laži o Sarajevu od 1992. godine do danas.

Pred svima nama je sveta nacionalna i ljudska dužnost i obaveza da svakodnevno na sve načine dokumentujemo i javno demantujemo sve te laži, stereotipe i predrasude o Srbima i pobijemo argumentima te laži i da svakodnevno radimo na edukaciji našeg naroda, a i drugih naroda, o našoj istoriji i našem stradanju, gubicima najkvalitetnijih ljudskih potencijala u ratovima tokom prošlog stoljeća.

Zato spomenik i muzej treba da budu mjesto za napajanje pozitivnim idejama, osjećanja i inspiracija generacijama mladih da razvijaju i čuvaju naš srpski identitet u ovim teškim vremenima, kad se sa svih strana na njega juriša da se on razbije i uništi. Zalažemo se da muzej i spomenik budu građeni na mjestu koje je reprezentativno, dostupno stanovnicima grada Istočno Sarajevo, a i gostima koji dolaze ili prolaze kroz naš grad.

Smatramo da su za to najpogodniji prostori na Veljinama, oko ili u blizini pravoslavne crkve Svetog Vasilija Ostroškog i Spomen-kapele poginulim srpskim borcima u odbrambeno-oslobodilačkom ratu. Predlažemo da naši prijedlozi o mjestu i sadržaju muzeja i spomenika budu razmotreni i da o njima daju svoj stav građani grada Istočno Sarajevo, političke partije, nevladine organizacije, intelektualci, Skupština grada Istočno Sarajevo i gradonačelnik grada Istočnog Sarajeva i da poslije obavljene javne rasprave na nadležnom mjestu bude donesena konačna odluka o nazivu i sadržaju zavičajnog muzeja Srba iz Sarajeva i spomen-obilježja srpskim civilnim žrtvama ratova iz prošlog vijeka.

 Dušan Šehovac, predsjednik Udruženja “Istina i pravda”

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.