Snaga argumenta ili argument snage

Ali je u proteklih desetak godina barem ratnohuškačka retorika mirovala. No kako se završiše posljednji opšti izbori tako izbi na površinu govor koji podsjeća na rane devedesete. Odjeknu poziv na nasilje i potpuno negiranje volje ni manje ni više nego dva naroda. A odakle stiže ta prijetnja? Iz partije koja se predstavlja multietničkom i socijaldemokratskom! Nije to neka nepoznata partija nego upravo ona koja već dvadeset godina mijenja svoje pozicije: malo opozicija, malo vladajuća parija, a najduže i jedno i drugo. Ista je to partija koja je Hrvatima ponudila hrvatskog člana Predsjedništva. Trebao je to biti krunski dokaz njihove multietničnosti, ali i volje građana koji nisu za nacionalne lidere nego za one građanske, "za narodne". Ostaje nejasno zašto su onda narodu ponudili Komšića baš kao Hrvata, a ne recimo Bošnjaka ili Srbina. Ili zašto lider te partije nije bio kandidat za člana Predsjedništva iz reda "ostalih", jer time bi podržali presudu suda iz Strazbura i dokazali multietničnost na djelu. Kada već nije bitna nacionalnost nego "čovjek za čovjeka", baš je to bila zgodna prilika da se dobra volja i istinska građanska opredijeljenost te partije provjere na djelu. No, to nije bio slučaj. Nažalost, ideju socijaldemokratije i građanske orijentacije zamijenilo je podmetanje hrvatskom narodu kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva.

Imajući u vidu uređenost zemlje i sastav tročlanog Predsjedništva, treba li danas nekoga posebno uvjeravati da je minimum političke korektnosti dozvoliti jednom konstitutivnom narodu da svojom voljom izabere svoga predsjednika? No "ne želeći brojati krvna zrnca", SDP je ponudio baš Hrvata, a ne nekog drugoga. Pa je tako upravo njihovo biračko tijelo koje nije htjelo glasati za bošnjačkog člana Predsjedništva u ime "multikulture i građanske otvorenosti" glasalo za Hrvata pokazujući time svoju "otvorenost". O kakva farsa! Kakva otvorenost je tu posrijedi? Prema čemu ili kome? Prema slobodnoj volji Hrvata sigurno ne. O tome najbolje govori broj glasova koje su dobili Borjana Krišto i Martin Raguž. Pa nije li upravo za njih glasalo ukupno hrvatsko biračko tijelo u BiH? Ali dobro, to nije ništa neobično kada imamo u vidu da je riječ o partiji koja je u svojoj predizbornoj kampanji upriličila druženje uz ilahije i kaside, čiji lider je rekao da im je "Bog poslao pobjedu", da oni "ne broje krvna zrnca" nikome, da je sasvim opravdana i moralno održiva kandidatura njihovog kandidata za Predsjedništvo i još mnogo toga drugog.

Nakon reakcije Čovića na izbor Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva i posve nekorektne izborne igre prema Hrvatima, čelnik SDP-a je svojim izjavama ponovo očarao svoje birače. Ustvrdio je da je izjava Čovića o formiranju trećeg entiteta besmislica i da to neće proći. S krajnjim prezirom je ismijao spominjanje Mostara kao "hrvatskog stolnog grada". Od koga? Od onih koji se lažno predstavljaju kao Mesije ovdašnjih naroda. Nedugo nakon toga čuli smo prijetnju i Srbima tek nakon što su pokazali svoju izbornu volju.

"Ili ću naći način da legitimno zaustavim Dodika u kršenju ustava fizičkom silom, nad kojom imam ovlaštenja, ili ću biti smijenjen i neki ludi radikali će preuzeti moju dužnost i to će učiniti", prenosi Times Lagumdžijine riječi. Ova izjava je skandalozna. Nedopustivo ratnohuškačka. U ime koga je ovo izjavio Lagumdžija? U ime Srba? Ne. U ime Hrvata kojima je osporio elementarno dostojanstvo na prethodnim opštim izborima? Ne! U ime Bošnjaka koji su glasali za svoga člana Predsjedništva? Ne, jer njihov lider ima sasvim suprotne stavove! U ime koga onda govori Lagumdžija? Ponajprije u svoje ime, pogotovo imajući u vidu da je za sada samo predsjednik jedne političke partije i da još nije predsjedavajući Vijeća ministara. Ili, srećom još nije. Ali, svako zlo za neko dobro. Možda je dobro i poučno za ostale narode da znaju šta ih čeka ako odluče da misle prema svojim uvjerenjima, a drugačije od "sarajevske građanske" scene. Nažalost problem sarajevske političke građanske scene jeste upravo u viđenju ove zemlje samo očima Sarajeva. Za njih je Mostar kao stolni grad Hrvata ludilo i besmisao, premda on to kao etnički podijeljeni grad već odavno jeste. Za njih je potreba za stvaranjem federalne jedinice Hrvata nelegitimna, neosnovana i izraz volje tamo nekih čovića i krišta koji ne znaju šta je multikultura. E neće biti! Upravo bez uvažavanja tamo nekih čovića i krišta i njihovih potreba neće biti političke zajednice ovdašnjih naroda. Za njih je Dodikova potreba da sačuva dostojanstvo srpskoga naroda odmah nacionalistički čin. Premda u svom negiranju volje jednog naroda previđaju najradikalniji nacionalizam. I konačno, o kojim ovlaštenjima Lagumdžija govori? O ovlaštenjima predsjedavajućeg Vijeća ministara? Pa bilo bi dobro da građani znaju kada je imenovan na tu poziciju. A ukoliko to govori iz pozicije aspiranta, onda ostaje uistinu nejasno kako misli da će predstavnici ostala dva konstitutivna naroda prihvatiti politiku prijetnje silom i podržati ga u kandidaturi. I još nešto nimalo nevažno. Neka nam objasni koji su to "ludi radikali" koji mogu doći na njegovo mjesto. Sumnjam da su u javnosti do sada zabilježeni radikalniji bošnjački nacionalistički stavovi od ovih izrečenih u ime ideje socijaldemokratije. Ako je ovom prijetnjom izraženo viđenje "države za čovjeka", onda ova država ili nema ljudi ili nije država ili su samo neki ljudi uistinu ljudi (a lako je pogoditi koje su oni nacionalnosti).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.