SDP za pravdu i slobodu medija

Sanja Vlaisavljević
SDP za pravdu i slobodu medija

Prije neku večer na dnevniku Federalnog javnog servisa poručuje/pita visokog predstavnika za BiH ambiciozni zastupnik u državnom parlamentu, SDP-ovac, Denis Bećirović, između ostaloga: ..

."Šta će učiniti da zaustavi sudski progon novinara Damira Kaletovića od Vitomira Popovića koji mu je javno prijetio metkom u čelo". "Konkretan slučaj predstavlja kulminaciju i zato pozivam visokog predstavnika u BiH, gospodina Valnetina Incka da iskoristi svoje nadležnosti jer su sloboda govora i sloboda izražavanja temelj svakog demokratskog društva, a takvo društvo želimo graditi i u BiH." Apsurd ove javne i političke poruke je u insinuaciji da je Popović "javno poručio metak u čelo novinaru Kaletoviću". Ne bih ovim povodom amnestirala Popovića od odgovornosti zbog ove izjave u ma kojim okolnostima da je izrekao, jer je nemoguće naći riječi opravdanja za takvu izjavu, ali bih ukazala na nekoliko aspekata distribuiranja ove informacije u javnosti. Posebno je značajno još jednom skrenuti pažnju na metode koje ni pod kojim okolnostima u demokratskim zemljama ne bi mogle biti opravdane u novinarskoj profesiji. Dakle, za početak, Popović nije javno poručio "metak u čelo", nego u neformalnom razgovoru u svojoj kancelariji. To što je novinar naknadno učinio svoj tajni i nedopušteni snimak javnim, montirao ga i emitirao je nešto sasvim drugo. U ovo predizborno vrijeme veoma je važno posebnu pažnju obratiti na ulogu javnih servisa u informiranju građana kao i na poruke koje se odašilju putem javnih servisa, posebno u informativnim i političkim emisijama, te osmotriti koje to političke partije imaju u njima privilegovano mjesto. Ovo je veoma zanimljivo kada je riječ o javnom servisu Federacije koji je donio internu odluku da neće emitovati priloge koji bi u ovom predizbornom periodu ukazivali na njihovu političku pristrasnost.

Dakle, neko veče je više od jedne poruke građanima ponuđeno iz samo jedne političke partije u samo jednom dnevniku. Ako javni servis ima obavezu prema građanima, onda su građani i esenesdeovci, esdeaovci, hadezeovci i svi drugi. Ako se stalno javnosti protura teza da SNSD drži pod kontrolom javni servis RS, što je lako oboriva tvrdnja imajući u vidu informativne emisije ove kuće, samo se od sebe nameće pitanje ko kontrolira javni servis Federacije. Koje partije nikada nisu napravile nijedan propust u svom radu prema izvještavanjima ove kuće? Šta bi trebalo da znače selektirane izjave protežiranih političkih partija? Šta bi trebalo da znači činjenica da je u rasponu od svega 1 minut i 23 sekunde večernjeg dnevnika emitirano 66 sekundi nekoliko izjava jednog esdepeovca? Možda poruku građanima čijim izjavama treba da vjeruju? Imali smo, mi građani, priliku još i prije, kada je tek podignuta optužnica protiv novinara Kaletovića, slušati esdepeovska saopštenja tim povodom na javnom servisu, čitati pisanja urednika političkog programa po internetskim magazinima u kojima brani svoga kolegu i blati "Popoviće i ostale", a sada još i u centralnoj informativnoj emisiji slušamo političke pamflete i odbranu novinara iz kuće u kojoj su esdepeovci inače najomiljeniji gosti.

A kakve ovo sve ima veze sa tužbom i kompromitirajućim snimkom? Ima jer je riječ o principima. Ako se tvrdi da je neprincipijelan postupak podizanja optužnice protiv novinara koji je samo "dokumentirao" Popovićevu izjavu, onda se mnogo prije i mnogo principijelnije treba analizirati novinarska metoda dobivanja informacija koja je sinonim za ovu TV kuću. Tajni razgovori, dokumenti tajnih službi, intervjui sa čelnim ljudima podzemlja u vrijeme kada su ovi u bjekstvu i kada niko ne može stupiti u vezu sa njima, neumorna diskreditovanja svega i svakoga iz RS, emitovanja samo jedne strane u prilozima, upadanje u crkve i urede bez najave... A kada ljudi odluče reagovati zbog ovih metoda, onda se javnost uvjerava da je posrijedi napad na slobodno novinarstvo. Samo upravo tu i leži problem. Nije slobodno novinarstvo udbaško reketiranje i orvelovski progon. Onog trenutka kada je Kaletović "privatni" razgovor, jer nije službeno i uz najavu sniman, podmetnuo kao "novinarski prilog priče sa drugom stranom", drastično je prekršio svaki postulat fer i objektivnog izvještavanja i profesionalnog pravljenja priloga. Onog trenutka kada je podignuta optužnica protiv novinara, a mediji počeli vršiti javnu kampanju protiv pravosuđa u RS, ali i pravosuđa općenito, tog trenutka se na sceni pojavio najcrnji oblik totalitarizma. Insistirati u medijima na ukidanju ili ishodu sudskog procesa nije ništa drugo nego uplitanje u rad pravosuđa. Ako uzmemo u obzir da su se javno oglasili ovim povodom i dva člana Predsjedništva, dva brata blizanca, ustvrdivši: "Nastavak je to propagandnog rata i primitivne politike koju su preuzele i pravosudne institucije", onda je pritisak i neprincipijelna politika (ali i veoma opasna politika) miješanja u pravosuđe zasigurno na djelu. Sasvim jasno je to potcrtala i Ambasada SAD u BiH: "Iako ne komentiraju pravne postupke koji su u toku, Sjedinjene Američke Države su predane konceptu slobode govora i slobode izražavanja i ozbiljno shvataju prijetnje novinarima. Novinari moraju biti slobodni od bilo kakvih zastrašivanja i pritisaka da bi bili u mogućnosti obavljati svoje zadatke na odgovoran i djelotvoran način". Upravo tako: nijedan ozbiljan političar se neće otvoreno petljati u sudski postupak, jer je to protivno demokratskim principima, a niti jedan ozbiljan novinar neće koristiti neprofesionalne metode u obavljanju svoga posla. Prijetnje novinarima trebaju biti više nego ozbiljno shvaćene, ali ništa manje i novinarske prijetnje svima sa kojima se ne slažu. A najozbiljnije treba shvatiti zahtjeve za uplitanjem u rad pravosudnih organa, kako od strane domaćih političara tako i međunarodne zajednice. Krivično gonjenje novinara zasigurno nije odlika demokratskih društava, ali je to još manje javni linč kojeg poduzimaju novinari prije krivičnih postupaka svih onih koji su na njihovoj meti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana