Sasvim istinita priča

"Sarajevski petokolonaš"

Eh, malo je teže zamisliti devetogodišnjeg dječaka kako sa ozbiljnošću starca gleda neki politički magazin iza devet sati. Ali, eto možda je i to moguće u današnje vrijeme. Čak i ako povjerujemo da dječak nije prenio roditeljsku reakciju svom sunarodnjaku o Markovoj mami nego iznio vlastite komentare, teško možemo prihvatiti da je sasvim spontana reakcija jednog dječaka pljuvanje po drugarevom autu. Zar je to moguće u multikulturnom Sarajevu? Ma nije! I to mora da je opet jedna izmišljena priča sarajevskog petokolonaša. Ova riječ "petokolonaš" mi se povodom ovog događaja sa tri posljeratna mala drugara zadnjih nekoliko dana stalno vrzma po glavi. U biti događaj i riječ imaju neku vezu. Odmah nakon izjave Markove mame kako je, nažalost, bilo mnogo žrtava u proteklom ratu na svim stranama obuhvaćenim sukobom i kako nisu silovane samo žene jedne nacionalnosti, na Radiju Federacije je upriličena emisija u kojoj je uz odsustvo uredničke intervencije jedna slušateljka sasvim ozbiljno izjavila da je "ugledni sarajevski profesor" - a za našu priču ćemo ga nazvati "vlasnikom popljuvanog auta" i "njegova supruga" – napokon otkrili svoje pravo lice, naime da su "petokolonaši koji su se u našem gradu prikrivali svih ovih osamnaest godina". Rekoh: "Uz odsustvo uredničke intervencije" i to ne bez razloga. Ne reagovati na otvoreni jezik mržnje u elektronskom mediju jednako je podršci tom jeziku. Istina, za to su predviđene i kazne, ali kazne ovim povodom nisu bitne. Bitno je samorazumljivo prihvatanje jezika mržnje u medijima i prećutno odobravanje stavljanja žutih traka na ruke onih koji ne misle kao sarajevska čaršija.

Veza "Dželata i žrtve"

A sarajevska čaršija smatra da je film u kojemu gledamo samo jednu žrtvu i samo jednog dželata jedina prava istina o ratu. Smatra ta čaršija zajedno sa svojim intelektualcima da je i Anđelinina poruka kako su Srbi pametan narod i da će shvatiti poruku filma nešto što Srbima treba poručiti. Smatra se i "konačnim urbicidom" ignorisanje filma u RS i Srbiji. Premda će, osim izostanka pompezne premijere, film biti prikazivan u Srbiji. Neću se baviti umjetničkom vrijednošću filma, niti me zanima niti treba da govorim o tome. Baviću se reakcijama u vezi sa filmom koje su strašnije od svake zamislive poruke filma. Reditelj ili scenarista ima pravo da napravi film o bilo čemu i bilo kome, na bilo koji način. Ali ako pri tome insistira na etički univerzalnoj vrijednosti i poruci filma, a za dobrobit suočavanja sa prošlošću u BiH i regionu, onda nešto nije u redu ili sa porukom ili etičkom dimenzijom filma ili pojmom suočavanja sa prošlošću. Neću govoriti niti o licemjerju onih koji su se zalagali za zabranu snimanja ovog filma u našoj zemlji da bi se danas zgražavali nad zabranom njegovog prikazivanja. Neću govoriti ni o skandaloznim stavovima izrečenim u sarajevskoj javnosti u ime Bošnjakinja žrtava rata kako nije moguća ljubav između dželata i žrtve. Filmska ljubav između srpskog vojnika i bošnjačke slikarke je počela prije rata. Da li bi to onda trebalo da znači da su čak i prijeratne romanse Srbina i Bošnjakinje, koje je rat spletom okolnosti razdvojio, u stvari veze između dželata i žrtve? Ipak bi to bilo suviše nacionalistički, zar ne? Pravo pitanje za takve advokate žrtava bi bilo da li su danas takve veze poželjne i da li bi to i dalje bila ljubav dželata i žrtve? Koji je zahtjev za separatizmom danas radikalniji: onaj međuentitetski ili onaj koji cijepa ljubavnički zagrljaj?

Poruka Srbima

Vratimo se još malo autoričinoj poruci Srbima da nisu glupi i da će shvatiti poruku filma. Šta treba da shvate: kako su zločinci koji nikada neće skinuti zločinačku ljagu sa sebe? Je li to jedina tačka na dnevnom redu suočavanja sa prošlošću? Treba li praviti spisak svih danas neophodnih suočavanja i to prema neizbježnoj nacionalnoj klasifikaciji?

Nedavno je na jednoj regionalnoj TV upriličen veoma zanimljiv razgovor u kojem su učestvovali beogradski redatelj i sarajevski glumac. Razgovarali su o filmu koji je upravo imao svoju nečuvenu sarajevsku premijeru. U jednom trenutku sarajevski glumac je odlučio da javnosti ispovijedi svoju potresnu ratnu priču. Mogli smo čuti sasvim iskreno i otvoreno priznanje ovog traumatizovanog učesnika u ratu o njegovoj vojnoj obuci kod  mudžahedina u jednom sarajevskom naselju, o njegovim vojnim zadacima na različitim položajima oko Sarajeva, i krunsku epizodu njegove lične drame kada je snajperom gađao civila na Grbavici. I to je jedna od istina rata o kojem je Džoli mogla napraviti svoj umjetnički film. Istina zbog koje se i druge strane u ratu trebaju suočiti sa svojim nedjelima.

Žrtve nisu jednake

Nažalost, nisam bila u prilici čuti niti jedan sarajevski stav koji relativizira euforiju u vezi sa filmom. Naprotiv, sa velikom domaćom premijerom kao da je počeo rat nakon rata. Oduševljenje je u toliko da je odmah upućen javni zahtjev da se Anđelini Džoli po hitnom postupku i van svake procedure dodijeli Šestoaprilska nagrada. Zahtjev su pokrenuli intelektualci iz famoznog Kruga 99. Ista ona skupine koja kada govori o položaju Srba u Federaciji ne poziva na svoju tribinu povratnike nego riječ daje predsjedniku SGV i uglednom patrioti Bošnjaku koji će to mnogo bolje od svakog Srbina objasniti medijima. To je onaj isti Krug koji nije ni pomislio reagovati na izjavu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, kako je Erdogan, premijer Turske u biti i naš premijer. To je ona ista skupina intelektualaca koja nikada nije napravila nijedan kritički osvrt opakoj bolesti šovinizma u Gradu i Federaciji, ali zato jeste o svemu što je zlo u RS ili Zapadnoj Hercegovini. Upravo taj "neovisni krug intelektualca" na najbolji način predstavlja današnje Sarajevo u svoj njegovoj skučenosti i nedostatku svakog osjećaja za druge i drugačije. Naravno, te druge i drugačije ne čini par Srba i Hrvata okupljenih u sarajevskom izlogu, mahom radno nesposobnih i u dubokim godinama. I tako žrtve u biti nisu, ne mogu i ne treba da budu jednake. One to nisu i neće biti, a "Krv i med" nam to najbolje potkrepljuju. I kada ponovo neki novi mali Dženo bude pljuvao po Markovom autu u Markovom Sarajevu možda i on bude žurno predložen za kakvu nagradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.