Šarovića ne dirajte

Bakir komanduje većinom sudija u Ustavnom sudu BiH koji ekspresno rješava njegove budalaste zahtjeve, a upravlja i Tužilaštvom BiH. Postupajućem tužiocu Markoviću (važno da nema muslimansko ime i prezime) Bakir je dodao i ličnog supervizora Dubravka Čamparu, sina Avdinog, koji je jedan od osnivača SDA. U predmetu "Milorad Dodik i drugi", koji je formiran u Tužilaštvu BiH, saslušavani su članovi Komisije Narodne skupštine za sprovođenje referenduma i šefovi poslaničkih klubova kao predlagači odluke o referendumu. I predsjednik RS dobio je poziv pod prijetnjom hapšenja. Poziv je dobila i predsjednica Vlade RS Željka Cvijanović, čime je zaokružen progon zakonodavne i izvršne vlasti Srpske. Neka se spreme sudije Ustavnog suda RS, koji u referendumskoj odluci nisu našli nikakvo kršenje ni Ustava ni zakona, a onda će po toj logici preći na saslušavanja oko šeststo sedamdeset hiljada građana koji su izašli na referendum.

Suluda agresija na Dejton

Ovo je nastavak sulude političke agresije na Dejtonski sporazum koja se sprovodi od 1997. godine kada su uvedena takozvana "bonska ovlašćenja". Godinama je OHR pomognut stranim ambasadama u Sarajevu kršio Dejtonski sporazum oduzimajući nadležnosti RS i kažnjavajući izabrane funkcionere. Takvom neodgovornom politikom, koja doživljava kulminaciju progonom maltene cijele Srpske, uništena je mogućnost smislenog unutrašnjeg dogovora o opstanku BiH.

Dejtonski sporazum nije samo zaustavio rat, jer ne bi sadržavao brojne anekse koje su potpisale RS i FBiH. Formalnopravno, Dejtonski mirovni sporazum i njegovi aneksi određuju BiH kao zajednicu dva entiteta koji imaju ogromnu većinu nadležnosti, a BiH samo one koje su taksativno nabrojane članom 3. Aneksa 4. kao Ustava BiH. Po Dejtonskom sporazumu, BiH je ostala teritorijalni okvir u granicama predratne SR BiH kao jedne od šest republika raskomadane Jugoslavije. U dejtonske pregovore ušle su dvije, odnosno tri regularne vojske u entitetima, a Dejtonskim sporazumom i potvrđene aneksima 1 A i 1 B. Zato bi se BiH mogla nazvati zajednicom država ili konfederacijom. Međutim, ni takvu minimalnu određenost Dejtonski sporazum nije dodijelio BiH, čime je još više naglašen suverenitet entiteta, pogotovo RS. Za razliku od Alijine "Republike BiH", koju je Dejtonski sporazum i formalno ukinuo, a stvarno nije nikada ni postojala. Nasuprot tome, RS je Dejtonskim sporazumom potvrđen i status i ime.

U toj i takvoj BiH našao se Bakir Izetbegović, sin Alije i nastavljač njegove politike Islamske deklaracije, kao dokumenta na koji se naslanja i teroristička Islamska država u stvaranju islamskog društva po šerijatu. Podnio je apelaciju Ustavnom sudu BiH kojom osporava pravo RS da slavi dan svog nastanka - 9. januar 1992. godine. Ustavni sud BiH uzeo je za pravo da sudi o događaju koji se desio prije nego što je nastala BiH, koje nije bilo do 7. aprila 1992. godine, kada je papirnato priznata. Dakle, 9. januara 1992. godine nije bilo nikakve BiH po međunarodnom pravu, a pogotovo nije bilo Ustavnog suda BiH sa troje stranih sudija koji zajedno sa sudijama Bošnjacima iz Bakirove SDA prekrajaju istoriju i brišu datume. Ispada da 1992. godine i nije bilo 9. januara, već da je poslije 8. januara osvanuo 10. januar.

Bakirova tačka oslonca

Ko je to od stranih sponzora Bakirove politike mogao i pomisliti da će RS, koja je u dejtonske pregovore unijela svoju državnost - vlast, narod i teritoriju, dozvoliti da joj umišljeni i bahati Bakir ukida dan rođenja. Pa to nije mogao ni Alija, malo pametniji i mnogo važniji od sina koji jedino ima isto prezime. Bakir se prilično pogubio i mnogo izgubio. Izgubio je prošle lokalne izbore gubeći i Zenicu, Veliku Kladušu i Srebrenicu. Izgubio je uticaj u SDA u kojoj ga preglasavaju na njenim organima, izgubio je četiri poslanika u "državnom" parlamentu i još će. Pa šta mu je onda ostalo? Jedina tačka oslonca mu je takozvani savez za promjene u kome su probosanske stranke SDS, PDP i NDP, kako ih zovu u Sarajevu. U SDS-u i PDP-u samo Govedarica i Borenović misle da su predsjednici, a ne vide da su im utrapili neperspektivnu imovinu. Govedarica u svom lutanju formira nekakvu vladu u sjenci ili kako narod veli - vladu u hladu.

Nije "takozvane" Bakir uzeo sebi pod skute da bi štitili interese RS, već da bi njima kao tuđim mlatio po srpskom narodu i Srpskoj. Zato je Mirko Šarović Bakirov najbolji ministar, a Dragan Mektić instrument za političke istrage. Ne vrijedi što SDS-ovci pričaju da im je nametnut izbor Mektića, jer se o takvome najbolje izjasnio narod u njegovom Prnjavoru. Oduvao ga zajedno sa SDS-ovim načelnikom Sinišom Gatarićem, koji je uz to potpredsjednik SDS-a. Kada se pogleda probosansko rukovodstvo SDS-a, nije to samo sramota te stranke, nego i RS. Njima je jedini program mržnja i osveta prema Miloradu Dodiku i SNSD-u. Samo zbog toga ih je Bakir uzeo za svoje službenike.

Nakon odluke Ustavnog suda BiH i prihvatanja zahtjeva Bakira Izetbegovića da bude ukinut 9. januar kao Dan RS, 29. novembra 2015. održan je sastanak svih političkih stranaka iz Srpske. Traženo je da što prije iz Ustavnog suda BiH ode troje sudija stranca zato što uvijek glasaju kao i sudije Bošnjaci. O tome su svi učesnici sastanka potpisali zajedničku izjavu (pa i Mirko Šarović) po kojoj je u roku od 120 dana trebalo donijeti zakon o Ustavnom sudu bez stranih sudija. Ako takav zakon ne bude donesen u tom roku, predsjednik Republike je predložio da se svi članovi zajedničkih organa BiH iz RS automatski povuku iz Predsjedništva, Savjeta ministara i Parlamenta, kao što je to SNSD uradio 2007. godine protiveći se odlukama OHR-a. Tada su Nikola Špirić kao predsjedavajući i dva ministra u Savjetu ministara dali ostavke, a Nebojša Radmanović svoj mandat u Predsjedništvu BiH stavio na raspolaganje RS. OHR je tada prvi put morao ustuknuti i korigovati svoje odluke. Bio je to udarac od koga se OHR nikada nije oporavio, kako je to 2014. godine objavio Filip Leroj Martin, šef njihovog pravnog odjeljenja u svojoj knjizi "Kontrapobunjenička diplomatija - iskustva iz BiH". Tada je BiH bila paralisana i prestala da postoji bez organa u kojima nije bilo srpskih predstavnika. Danas je drugačije, jer Bakirovu BiH junački čuva takozvani savez za promjene, ostajanjem u vlasti radi sarajevskih fotelja.

Nepristajanjem na povlačenje iz zajedničkih organa u Sarajevu, stranke takozvanog saveza za promjene poslale su poruku Bakiru - ostajemo ti vjerni. Bakir je to potvrdio 17. decembra 2015. u intervjuu turskoj agenciji "Anadolija", rekavši da su ga čelnici saveza za promjene uvjerili da im ne pada na pamet povlačenje iz koalicije sa njegovom SDA.

Da se Srbi ne sjete, takozvani su pristali da će razmotriti da li ostaju u zajedničkim organima, nakon 120 dana. Taj rok je istekao 29. marta 2016. godine, evo skoro i još jedna godina, a Bakir je nastavio preko odluka Ustavnog suda BiH, preglasavanjem srpskih sudija, građanima Srpske braniti čak i glasanje na referendumu. Svaki dan slušamo kako neko od takozvanih klepeće nanulama koje im je natakao Bakir. Cilj im je zajednički - srušiti vlast u RS, jer se boje izbora 2018. godine. Tužilaštvo BiH ekspresno otvara istragu protiv Dodika i drugih iako godinama stoje neizvršene mnoge odluke Ustavnog suda BiH, pa niko zbog toga ne odgovara. U Mostaru nema izbora od 2004. godine iako ima odluka Ustavnog suda BiH, ali još nema nikakve istrage. Ali zato u žurbi spremaju optužnice protiv predsjednika Republike i predsjednice Vlade da bi spriječili Milorada Dodika i Željku Cvijanović da učestvuju na izborima. Zbog tog i jeste velika žurba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.