Sarajlije nisu nikada dijelili pridošlice po nacionalnosti
Baš kada pomislih kako je jedna malo mirnija sedmica na izmaku i kako nema mnogo neprimjerene retorike u medijima i izvan njih, dobih u ruke sarajevske sedmične novine.
O njihovom sadržaju bi se imalo šta pisati sedmicama. Ne bi trebalo obraćati pažnju na sadržaj tih novina da nije njihove pretenzije da budu korektori ovdašnje javne i političke, medijske i intelektualne scene, da budu najveći kritičari nacionalizma i svih ostalih negativnih pojava u ovoj zemlji, da mijenjaju sistem vrijednosti, da sistematski ruše sve one koji im se nađu na putu ili, ne daj Bože, suprotstave njihovoj politici (i uređivačkoj i partijskoj).
Serviranje zadaha palanke
Uvodnici, koji su po definiciji najpretenciozniji, a to kod ovih novina znači: najubojitiji, ne samo da svojim čitaocima serviraju zadah palanke, nego, odavno već kao po pravilu, i šovinističku isključivost i prezir. Tako u magazinu "Dani" autorica u uvodniku, u namjeri da odbrani Sarajevo od nacionalizma, nudi tekst pun, prepun nacionalističkih kvalifikacija.
Predmet kritike: "nacionalizam predsjednika RS i njegovih sljedbenika", kod nje je prerastao u sredstvo za kritiku. U logici bi to bila greška zamjene principa. Nažalost, u ovom slučaju iako jeste posrijedi ozbiljna logička pogreška, mnogo više brine odnos sarajevske novine prema nesarajlijama. Ne mogu govoriti o odnosu Sarajlija jer se i autorica teksta pošteno ograđuje od svoje uloge Sarajke. Bilo mi drago da ovim povodom mogu reći da urednica kao Sarajka potpisuje opaske u kojima se brani odnos Sarajlija prema nesarajlijama, ali ne mogu ni to. Pomislila sam da ću to moći ustvrditi osvrtom na popis ostalih članova redakcije, ali ni to nije bilo moguće. I konačno baš kada sam pomislila da ću uporište naći u listi novinara ovog magazina, izgubljena je i moja zadnja nada. Možda ipak neko od jedanaestočlanog novinarskog tima tog magazina i jeste Sarajlija, ali takav usamljeni glas se ne bi mogao čuti.
Sklanjanje od "sarajevske srdačnosti"
Dakle, vratimo se temi. Sarajlije nikada ne bi "pridošlice dijelili po nacionalnosti". Baš tako! Pa i kako bi ih dijelili kada u Sarajevu ni greškom nema pridošlica nekih sumnjivih nacionalnosti. Ima, naravno onih koji zbog posla u vladinim institucijama moraju više boraviti u Sarajevu, ali im to nije neko odomaćivanje, nego poslovni izazov sa kojim se suočavaju. A oni drugi koji tu žive, ali ne dijele većinsku nacionalnost grada, godinama već odlaze li odlaze ili se povlače u svoje mikrosvjetove, u kojima se pokušavaju skloniti od "sarajevske srdačnosti" i "otvorenosti" za neistomišljeničke ideje.
Novinarka "Dana" tvrdi još nešto: "I nikada se, čak ni u ratnim danima, nisu čule posprdne priče o Srbima, kao što su mogle one na račun izbjeglica iz istočne Bosne, koje su preplavile Sarajevo". I ovo je skoro pa sasvim tačna tvrdnja, samo ima mali dodatak. Bilo bi baš morbidno nakon racija koje su ih čekale na svakom koraku, kopanja rovova tokom kojih su bili topovsko meso ili još ponečeg drugoga, još i šale zbijati na njihov račun. Takve šale su obično bile zamijenjene ozbiljnim novinarskim konstatacijama - kako je to usred rata upravo napravio urednik "Dana" i bard sarajevskog novinarstva - da su smradovi, gadovi, petokolonaši, da su svi isti i da su po zadatku ostali u Sarajevu.
Medijski linč
"Zašto onda mediji 'linčuju' Srbe iz RS, kako to tvrdi Dodik?", pita se dalje novinarka i zaključuje: "Sigurno ne samo zato što su Srbi iz RS, kako pojedinci to žele predstaviti, a Dodik to politički iskoristiti". Hm, ne samo zato što su iz RS? Dakle, ipak zato što su iz RS, ali i zato što ih je "Dodik direktno postavio i još (im) direktnije naređuje". "Njihov grijeh i razlog za linč je Dodik. Drugi nemaju tih problema. I sada čovjek očekuje listu ljudi barem od desetak-petnaest imena, kada ono svega tri čovjeka poslužiše kao potvrda: Barašanin, Novaković i Simović. Od njih trojice dvojica su periodično na meti medijskog linča, a treći je valjda zaštićen kako bi mediji pokazali svoju dobru volju prema bivšim kadrovima SDS-a i ratnim aktivistima iz RS. Novakoviću se gubi biografija od 1992. do 1994. godine, Barašanin je od 1992. bio javni tužilac u Srpcu, a Simović je bio dopredsjednik Vlade RS u ratnom periodu. Hm, novinarka dalje naglašava da niti "drugi kadrovi imenovani mimo Dodikove politike nikada nisu imali slične probleme". E ova konstatacija pomalo brine sve dobronamjerne građane, ne samo Sarajeva, jer slijedi: svi koji su imali bogatu ratnu prošlost su medijski zaštićeni u Sarajevu, a svi oni koje Dodik imenuje i koji su imali nikakvu ili minimalnu ratnu biografiju su na meti sarajevskog medijskog linča. Pa tako Ana Trišić, koja se u to ratno doba školovana u Londonu, danas eto ruši zemlju, a Dušanka Majkić, koja se bavila menadžerskim poslovima, "sikće protiv BiH"...
I tako, još koješta je novinarka "Dana" napisala o nesarajlijama Srbima u Sarajevu, Sarajlijama otvorenim za suživot, Dodikovim insinuacijama o nemogućem suživotu, medijima u RS, a sve to da bi dokazala kako Dodik insinuira da su svi koji su na važnim pozicijama izloženi "medijskom linču u FBiH". I upravo nam to ova novinarka potvrdi kako su svi oni izloženi medijskom linču, ni manje ni više nego preko svoga teksta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
