Sarajevo i Pale lijepi naši gradovi (treći dio)

Uredništvo pokušava na različite načine odbraniti svoj stav o slobodi izražavanja i novim "pravilima igre" na Internetu, no nažalost niti jedan ponuđeni argument ne korespondira sa stvarnošću i općim demokratskim principima komuniciranja. Navodeći razloge zašto su u pravu i zašto nude novi model komuniciranja navode i sljedeće:

Argument sedmi

"Nekolegijalno je spočitavati vlasniku (tačnije vlasnici) ovog portala da potpisuje 'zastrašujući jezik mržnje koji dopire sa njegovih foruma' kao i da 'nije otvoren za brojne ljude od ugleda koji su na meti lokalnog mnijenja'". Nikada nije riječ o kolegijalnosti i nekolegijalnosti kada govorimo o odgovornosti. Nekolegijalno bi bilo reći da je urednica i vlasnica: drska, bezobrazna, pohlepna, samoživa, plaćenica ili slično. No reći da vlasnik i urednik jednog portala i foruma snosi punu odgovornost u "organiziranju interaktivnog odnosa čitalaca" je sasvim druga stvar. Tu nije riječ o personalnom odnosu onoga koji upućuje kritiku i onoga kome je upućena kritika, nego o kritičkom osvrtu na izvjestan oblik javne komunikacije za koji neko mora biti odgovoran. Ako urednica Depo portala zamjera ili naprosto konstatuje da urednica "Glasa Srpske" nije otvorena za "javni dijalog" jer nema forume na portalu svoje novine, onda to implicira da urednici portala koji imaju "javni dijalog" snose punu odgovornost za ono što tamo objavljuju, pa tako i Depo portal. Inače ova opaska o urednici "Glasa Srpske" ne bi imala smisla.

Argument osmi

"Na Depo portalu se u vrijeme postizborne krize razvio javni intelektualno-kolumnistički dijalog... a zar to nije jedna od najbitnijih uloga svakog medija?" Uspostavljanje javnog dijaloga jeste jedna od uloga medija, ali takvog dijaloga koji uključuje sve relevantne aktere jedne teme, a ne one koji su bliski novini ili portalu. Bio bi uvjerljiv ovaj pokušaj argumentacije da smo imali priliku čitati tekstove intelektualaca koji nipošto ne dijele iste poglede. Tako, na primjer, stalno plasirati tekstove jedne do dvije osobe iz zapadnog Mostara misleći pri tome da je to stav ljudi iz tog dijela zemlje je prosto netačno i neodrživo. Ako stalne rubrike Slave Kukića i Mile Lasića, ili opaske o svemu i svačemu  Pavla Pavlovića iz dijaspore, treba da potkrijepe postojanje i vrijednosti "intelektualno-kolumnističkog dijaloga", pogotovo ako je pri tome najvažnije što se zovu: Mile, Slavo i Pavle, opet je to sasvim pogrešno vjerovanje kojim se nipošto ne postiže ono što se želi. S kime su to oni doista vodili polemiku na stranicama ovog portala? Da li su, recimo, na kolumne Slave Kukića dobili priliku da kao ravnopravni sagovornici odgovore  svi oni o kojima je ovaj deklarisani demokrata pisao da su "bijednici", "jadnici", "posrnuli" ili da pred svojim nalogodavcima "skidaju gaće"? Naravno da nisu! Sada već čujem prigovor da se ponekad poneki odgovor i mogao pročitati. No složićemo se da to onda nisu podjednake šanse u dijaloškom obraćanju javnosti, nego je riječ o tome da jedna osoba koja predstavlja pravi izbor uredništva može da piše šta hoće, pa i da sa svojim čitaocima dijeli svoje homoseksualne fantazije, a da druga koja mu je na meti treba da spasava svoje dostojanstvo braneći se pred gnusnim uvredama.

Argument deveti

"Depo portal je kao medij preuzeo obavezu da kontroliše i ukloni komentare u kojima se koriste govor mržnje i psovke ili opsceni izrazi". O, pa to znamo, zato i nastaju ovakve reakcije! Jeste preuzeo obavezu i mora je preuzeti, jer je legalni medij sa redakcijom i uredništvom. Stvar i jeste u tome što ne poštuje preuzetu obavezu, inače ne bi brisao komentare koji mu ne odgovaraju, a ostavljao upravo one spomenute od kojih treba da se ogradi! Ako jedan od učesnika u forumu pita: "Što brišete komentare, pa nije valjda i vas kupio Mujo Selimović?", onda on zasigurno ne misli da je upotrijebio neki od spornih izraza. Takva pitanja se često upućuju, ali zato uredno stoje vrijeđanja i prijetnje upućene ljudima zbog kojih je i otvoren forum. Ne, ne stoje "neprijatni" komentari za javne ličnosti koje su tu pozvane da pišu tekstove, nego takvi koji uznemiravaju one druge, njihove neistomišljenike, a oni su zabranjeni i kažnjivi u svim tipovima medija.

Argument deseti

"Depo portal nema pravo da na svojim stranicama sprečava javni dijalog i konstruktivnu raspravu, ma koliko ona ponekad bila neugodna za autore tekstova." Evo ga jedan od uobičajenih stavova sarajevskih slobodarskih medija. "Pa nećemo zaboga praviti cenzuru i zabranjivati ljudima da govore?" "I u deklaraciji o slobodi političke debate stoji da treba i može da se govori", rekla bi jedna dobro plaćena braniteljica medijskih sloboda. Da, da niko nema pravo da sprečava drugoga da slobodno misli, ali dok god taj neko ne vrijeđa i ne ugrožava druge u njihovim pravima na dostojanstvo i slobodu. Javni dijalog nije isto što i javni linč. Javnim dijalogom se relativiziraju svi aspekti jedne teme, a ne svi aspekti jedne ličnosti. Pisati o nečijem bračnom statusu, njegovim genima i tome da mu kćerku treba ubiti te kako je šteta što on nije ubijen, niti jedna odgovorna osoba ne može zvati javnim dijalogom i slobodnim mišljenjem ili, ne daj Bože, kritičkim mišljenjem.

Argument jedanaesti

"Ne mislimo da je zatvaranje mogućnosti javnih komentara pravi put za medije, pa tako i za naš Depo portal". Upravo tako, medije treba otvoriti za javna promišljanja i rasprave, ali u skladu sa deklaracijom o slobodi političke debate, gdje su obaveze navedene prije prava, a što branioci slobode medija stalno previđaju. Zanimljivo je da se upravo neki sarajevski mediji koji su zatvoreni za drugačije poglede veoma diče svojom otvorenošću i da je dokazuju svojim velikodušnim gostoprimstvom koje ukazuju za jezik uvreda i za hajke protiv neistomišljenika. U prilog tome ide i činjenica da se upravo ovih dana odigrava još jedna predstava uredničke samovolje, zatvorenosti i isključivosti u dnevnoj novini "Oslobođenje" i njoj bliskim krugovima. Ali o tome neki drugi put.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.