Roditeljska pažnja

I nije sada ovdje po srijedi javno moraliziranje kako postoji nešto zbog čega treba djecu sklanjati, ali definitivno jeste mala analiza najčešće korištenih termina, etiketa i pridjeva koji osviću na stranicama bh. magazina, dnevnih novina i u novije vrijeme "on line" magazina. Pokrenut je dakle izvjesni Internet magazin oko kojega su se skupili neki odbjegli novinari iz štampanih medija. Suradnici im sve zvučna novinarska imena. Taj novinarski projekt podržava, ma nije ni bitno tko.

Jedan od tekstova koji nije samo govor mržnje već i tekst koji direktno poziva na linč, diskreditira svaki javni angažman koji ima domet širi od lokalne zajednice, u kojem svaki neistomišljenik sa autorom (a bogme i njegovim taborom) ne zaslužuje ljudsko ime, biti će površno analiziran u sljedećim recima. Inače o autoru teksta, direktor ove novine navodi kako "piše pametne tekstove i analitička promišljanja koja su blaža od svakog teksta objavljenog u sportskoj rubrici Avaza i koji nikome ne mogu štetiti".

Dakle već sam naziv teksta je zastrašujući: "Govor mržnje: Intelektualno smeće u službi nacionalista i mafije"

Intelektualno smeće bi ovdje bili svi ljudi koji surađuju sa "medijima koji su najradikalniji zagovornici jezika mržnje i koji su dio nacionalističkog, ratno-huškačkog, propagandnog aparata jednog totalitarnog režima, koji je na govoru (i ne samo govoru) mržnje, bukvalno, izgrađen." To su ujedno i svi oni koji su se drznuli reći da u nekim sarajevskim medijima sve više ima govora mržnje i huškačke retorike. Autor spominjanog teksta koji bi trebao imati etiketu "roditeljska pažnja" tu grupu "hrabrih" novinara naziva "sarajevskom gerilom" i "pokretom otpora" koji ne pristaju da "ćute, služe i trpe". Pa sada, ima tu i neke simbolike, jer se u tim medijima može štošta razabrati što odgovara ratnim operacijama. E jedino ovo zadnje sa ćutanjem, služenjem i trpljenjem nema ama baš nikakve veze sa recimo njihovim uobičajenim novinarskim temama kao što su odabir medija za suradnju, članovi obitelji javnih ličnosti, cjelokupan životni put onoga na koga se ovi odvažni novinari okome.

Sarajevska gerila

Ti koji su se drznuli da ne ćute i trpe teror nekih sarajevskih medija su još i pojava: "intelektualne, kolaboracionističke bagre, glasnogovornika konformističke, podaničke, kukavičke scene, licemjera, koji slično nekim ovdašnjim političarima, lažno se predstavljajući kao građanski, pridružuju napadima na još uvijek skromnu i krhku slobodnu medijsku teritoriju", a također još i zahtijevaju neke "švedske standarde komunikacije" koji posreduju u toj borbi između "medijskog Davida i mafijaško-fašističkog Golijata samo što se još glave nisu počele kotrljati".

Lako će sada autor spomenutog teksta zaključiti da je ova analiza posebno zato što se objavljuje u Banjoj Luci, ništa drugo nego "hinjski govor mržnje" na djelu jer otkriva tamnu stranu sarajevske medijske čaršije. A reći to javno zaslužuje svaki prijekor, jer to se ne smije. Ne smije se dirati u tabore koji su se nadvili nad, ne samo Sarajevo, već cijelu BiH. To su oni tabori u kojima se između ostaloga može čuti da su "srpski i hrvatski političari samo rivali" i da se ne mogu tretirati kao partneri.

Ova "intelektualna bagra" je još i "prezira i gađenja vrijedna skupina" koja se "otvoreno stavila u službu nacionalističkih, pljačkaških, ratno huškačkih projekata, braneći sa stranica medijskih ogranaka njihovog propagandnog aparata nosioce destruktivne politike, koji građane BiH drže kao taoce svoje pljačkaške nezasitosti, nacionalističke mitomanije i totalitarnih ambicija, i napadaju i vrijeđaju sve one koje lideri tih projekata označe kao svoje neprijatelje: "od kritičkih medija preko antinacionalističke opozicije… do heroja pokreta otpora totalitarnom jednoumlju i bezumlju".

Evo imali smo priliku vidjeti kako su označeni neprijatelji takozvanih građanskih medija. Sa kojom suptilnošću samo su opisani i etiketirani svi oni koji misle drugačije od prikrivenog (mada više ne i prikrivenog) nacionalizma "antinacionalista". Vidjeli smo kako su okarakterizirani ljudi dobre volje koji nemaju problem sa geografijom i ljudima, koji nemaju problem sa različitim opredjeljenjima građana BiH, koji naprosto uvažavaju različitosti. Ali uvažavanje tih različitosti svakako nije dobrodošlo u "pokretu otpora" koji totalitarno retorički lomi svaku različitost.

Vožd

Dalje su "napadi" na nezavisne magazine i sarajevsku gerilu, na građanske antinacionalističke medije i intelektualnu "alternativu" okarakterizirani kao: "intelektualno, političko, vjersko smeće, intelektualni ološ bez trunke stida, odsustvom elementarnog morala, sa jalijaškom politikom, pridružuju se moćnoj ekipi mafijaša na vlasti, nemoralu vjerskih lidera; pridružuju se ratnim zločincima i njihovim pomagačima u svim porama nedenacifikovanog društva propagandno-medijskog aparata režima u RS i reketaško ucjenjivačkog u FBiH; to intelektualno smeće ima patološku mržnju; intelektualno smeće kurvinski učestvuje u napadima na medije, lažno se predstavljaju kao građanski, šire međuetničku mržnju, imaju partnere iz podzemlja pod čijim se pokroviteljstvom ova kampanja i odvija, pod govorom mržnje ne registruju izmišljanje priča o naoružavanju muslimana u RS…; oni su na nivou idiotizma, oni su logički ekvilibristi kojima govor mržnje nije kada direktor jednog javnog RTV servisa pjeva četničke pjesme u okruženju ljubitelja tradicionalnog klanja kamom, niti to što poručuje da će ih pjevati i dalje, nego je govor mržnje to što neko pušta njegovo pjevanje u svojoj emisiji, da bi pokazao s kim i čim imamo posla"…

Baš sve ove nabrojane etikete ulijevaju nadu u slobodno novinarstvo oslobođeno svih predrasuda. Lako se da zaključiti da su svi loši i vrijedni prezira, samo njih nekolicina nisu i vide sav jad i čemer bh. realnosti čistije no svi drugi. Samo oni znaju prepoznati što jeste, a što nije govor mržnje. Samo oni znaju da govor mržnje nikako nije i ne može biti petnaest godina poslije rata sasvim nemotivirano puštati ratne snimke, tretirati ih kao dio današnje realnosti, tražiti stalnim ponavljanjem istog priloga linč čovjeka na kojega se prilog odnosi. U ratu su još takvi pokušaji bili u funkciji podizanja netrpeljivosti prema onima sa druge strane nišana, ali danas nisu i ne mogu biti ništa drugo nego jezik mržnje. A s kim i čim mi svi imamo posla najbolje se vidi iz izdvojenih dijelova teksta iz kojega je definitivno bilo teško izdvojiti najteže oblike huškačkog jezika, jezika mržnje, jezika ulice, jer je cijeli tekst isključivo u tom tonu pisan, predstavlja kako autor sam kaže "intelektualnu alternativu". Ovo definitivno jeste alternativa, a intelektualna? E to prosudite sami.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.