Prvi u raji

Srbija je neki dan izabrala "Prvog u raji". Po mom mišljenju, pogrešno. Izabrala je evropskog Srbina koji će učiniti sve za Evropu. Za Srbe puno manje. I prošli put je Srbija, to jest Evropa, izabrala Srbina za kojeg je vjerovala da je više Evropljanin, a nimalo Srbin. A ovaj se, ne lezi vraže, na opšte evropsko čuđenje, sjetio da je Srbin. Proba sad tusta i debela matera Evropa obrnut proces, pa šta bude. Toma Nikolić je već dovoljno odsrbljen, samo čekaju da nastavi proces. Može me još uvijek prijatno iznenaditi. A hoće li, vidjećemo. Kako god, ne volim što je pobijedio. Neka se to pribilježi negdje, molim. Pa neka mi i u Beogradu sakrivaju knjige u ladice, kao u Sarajevu što rade. Ali, neka se Toma ne osjeti iznenađen i uvrijeđen, ne volim ja puno toga. Televizore u kafićima ne volim. Ni kad mi se nepoznati ljudi obrate sa "ti". Ni kad mi se nepoznata ženska čeljad smješka. Pogotovo kad mi se muška nepoznata čeljad smješka. Ni namigivanje ne volim. Ni pijance. Seljake volim, seljačine baš i ne. Ne volim NATO ni EU, ništa dobro odande neće doći. Ili će nam odvesti ljude, onako janjičarski, u tuđe ratove, ili će raspaliti po nama. Zadužiće nas da ni "kvrknut'"nećemo moći. Nije prvi put ni jedno ni drugo. Najeli smo se uranske prašine za Hirošimu i Nagasaki, rak je postao tjelesni ljubimac i oduzima nam sposobnost umiranja od starosti. Ne volim ni što plaćam pretplatu za Federalnu i državnu TV, osjećam se kao da plaćam harač za gledanje turskih serija i srbomrznih dnevnika. Ne volim ni Osmanlije, ma kako ih lijepo prikazali u onoj seriji "Sule Veličanstveni". Ne volim kad je pivo iste temperature kao supa. Ne volim kad me zovu "jarane" i "brato". Iskreno, ne volim puno ni sebe. Hm... Mora da sa mnom nešto nije u redu, čim toliko toga ne volim.

Crni Obama umjesto heroja, vođe i fina čovjeka

Džon Mekkejn je bio predsjednički kandidat kad i Barak Obama. Vijetnamski veteran, odlikovan. Komandir voda. Zarobljen zajedno sa svojim vodom, proveo godine u Vijetnamu, u vodi do grla, neredovno hranjen i redovno mučen. Mogao je izbjeći mobilizaciju, uz pomoć oca pukovnika. Ili, "došavši pameti" dok su mu utjerivali pamet u glavu i istjerivali dušu iz tijela, biti oslobođen prvi. Ali nije. Onako zarobljen, nije htio da ga razmijene i oslobode prvog. Čekao je da i posljednji vojnik iz njegovog voda ode u Ameriku, u slobodu, kući. Usred guja i akrepa, u sindžirima, bio je vođa. "Nobles obliž". Plemstvo obavezuje. Bogati otac, pukovnik, američki ponos, sve je to uticalo na njega, nije da nije. Ali, mislim da to nije bilo presudno. Osjećao je obavezu. Bio je vođa. Prvi u raji. Prvi među zarobljenim, najodgovorniji za zarobljavanje. Bar tako pravi vođa, prvi u raji, najjači, misli. Preuzme krivicu. Bude gromobran, isturi se između zla i onih koje vodi. Čin obavezuje. Vođstvo obavezuje. Postaje se drugima glava, preuzima se odgovornost prema njihovim porodicama, ako im se nešto desi; rane ih ili, ne dao Bog, poginu. Ne mislim ja ništa lijepo o tom Vijetnamskom ratu, ali poštujem hrabrost i patriotizam, makar i američka bila. Jesam li vam rekao da ni tu Ameriku baš ne volim? Ako nisam, i ne trebam. Čupava je stvar to vođstvo. Nikom za poželit'. A ljudi srljaju u to, kao guske u maglu. Bore se rukama, nogama, noktima, staračkim viličnim protezama, ubili bi za tu vlast, umrli bi za nju. Nekada, dok je oficirska čast još bila na cijeni, komandir kojem bi se zbog nesretne ljubavi objesio vojnik, brojao bi zadnje dane karijere. Ako je kapetan Dragutin Strahinjić iz kasarne "Slaviša Vajner - Čiča" u Lukavici još živ, vjerovatno je još kapetan i vjerovatno je nesrećan. Objesio mu se vojnik na straži. Zbog ljubavi, tih osamdesetih... A danas čujem kako se neki hvale time koliko je vojnika u ratu poginulo pod njihovim blesavim komandovanjem. U snu se ne snili. Da nas Bog samilosni sačuva i na njihovu se bolesnu dušu smiluje.

Djeca, znanci i iz Legije stranci

Kad sam bio mali i još naivniji nego sad, nismo imali izbore za "vođu raje". Vođa se, nekako, izabirao sam. Često je bio najjači, nerijetko najpametniji, dosta puta i najviši. Hm, rijetko najljepši. Visok, lep i plav kao predsjednik Tadić, nije bio. Ni gospodin, osim u srcu, gdje vođa mora gospar biti. Ako nikad nije stao s letvom u ruci, ispred svih, u odbrani ulice ili u napadu na susjedni sokak, nije mogao biti vođa. Nije morao stati ispred svih i suočiti se sa neprijateljem, bilo je dovoljno da znamo da je to spreman uraditi. Bojati se nije smio, ali je morao biti i razuman. Ne bi smio povesti svoju "raju" u izgubljenu bitku, na višestruko brojnijeg i jačeg. Tada bi, baš kao i u slučaju kukavičluka, izgubio status vođe, odmah ili s vremenom. Vođa raje nikad nije smio biti podao ili zao. Izgubio bi poštovanje koje ga čini vođom. Ni osvetoljubiv. Niko ne voli osvetoljubivog vođu, osvetoljubivost je znak slabosti. Vođa, pravi vođa raje, nije nikada vikao. Govorio bi tiho i razumljivo, kao oficir u francuskoj Legiji stranaca, jedinici sastavljenoj od svjetskog šljama koji jedva govori francuski. Pravi vođa raje je bio strog i pravedan. Čuvao bi slabije u raji od jačih. Prvi u raji je bio neko u koga bi se svi ugledali. Doduše, prvog u raji bi i mrzili. Zavist je čudo kod onih koji bi da budu prvi a nemaju predispozicije za to, jer nisu pametni, visoki, lepi, jaki, dobri govornici... Kako biti vođa raje ako ne znaš sklopiti rečenicu? Ili ako udaraš protivnika dok leži u prašini? Ako vrijeđaš slabije, kako da te poštuju? Ako vičeš, kreveljiš se, škripiš zubima, prijetiš prstom, mašeš rukama dok pričaš, možeš samo sanjati da ćeš biti vođa raje. Čak i ako si fizički neprivlačan, postoji šansa da nećeš nikad biti "prvi u raji". Okrutan je svijet "prvih".

Makedonski i njemački vođa

Bilo je dobrih i loših vođa. Iskander od Makedonije, Aleksandar Makedonski, bio je dobar vođa. Strog i pravedan, duševan i nemilosrdan kad je tako moralo biti. Vladao je riječima, mudro i hrabro, svojom vojskom. Jurišao bi prvi, a kad bi ubili konja pod njim, skinuo bi prvog vojnika s konja, popeo se na nj i podbo životinju, ulijećao je u najveći metež borbe, tamo gdje je smrt uzimala danak u najvećim otkosima. I car Lazar je bio veliki vođa, tako veliki da su njegovi plemići i vojnici pošli s njim u smrt i osvojili najveću od svih nagrada, nezaborav. Fidel Kastro je dobar "prvi u raji". Poseban u tome što se odrekao porodičnog bogatstva i blagostanja zbog onoga u što vjeruje. Če Gevara je bio loš vođa. Bio je pretjerano okrutan. U njegovo vrijeme su ga zvali "Kasapin iz Korunje", onda kad je za par dana dao smaknuti 300 ljudi. Tito je bio loš vođa. Vladao je represijom, silom i lažima koje i dan-danas plaćamo. I još uvijek slušamo, nažalost. Adolf Hitler je bio najgori vođa od svih. Ni pametan, ni hrabar, ni visok, ni lep, ni plav, htio je da zavladaju visoki, lepi i plavi. Hm, Nijemcima se mora priznati da su često plavi. E, pa, on nije bio. Sifilistični patuljak kojem ni na kraj pameti nije bilo da svojevoljno omiriše barut, zavisnik o teškim drogama, neurotični propali slikar... Valjda su Nijemci tih tridesetih bili u tolikom očaju da su uzeli prvog vođu koji im je došao pod ruku. Možda je nekom, onako malehan, i prošao ispod ruke, pa ga ovaj zaustavio i pitao hoće li da bude prvi u raji.

Nije ni svaki pas za svakakva čovjeka

Pazite kad birate psa. Izbjegavajte pastirske pse, šarplanince, kavkaske ovčare, tibetanske mastife. Oni su uvijek "prvi", zauzeće vaše mjesto. Neće slušati, samo će vas čuvati jer ste njegovi. Uzmite si labradora, njemačkog ili belgijskog ovčara, škotskog ovčara, zlatnog retrivera. Nemojte da vas impresionira štenac koji se bori i otima iz ruku. Ni onaj koji odmah liježe na leđa i maše repom u iščekivanju da ga češkate po stomaku. Uzmite radoznalo štene koje će vas posmatrati pametnim očima i htjeti se igrati s vama. Ono će vas slušati i biti dobar prijatelj. Ako ste "fina gradska raja" i niste od velikog posla i kretanja, uzmite buldoga. Gdje ga ostavite, tu čete ga i naći. Nije mu do vođstva, samo do spavanja. Ako pogledamo u vazduh, vidjećemo da ptice lete u formaciji. Patke formiraju ugao u čijem je vrhu vođa. Najteže mu je, razbija vazduh za ostale u jatu. Posljednjima u krakovima je najlakše, najslabiji ne moraju toliko mahati krilima. Manje ptice formiraju lijevak, na istom principu. Gavranove i vrane vode najmudriji i najiskusniji. Vukove vodi najjači, obično mudar stariji vuk. Ako je strog i nepravedan, čopor se počinje rasipati. Kao kod ljudi... Zečevi nemaju vođu. Oni su niko i ništa, drugima hrana. Trče da spase život i na kraju ih pojedu. Cilj globalizacije je da izgubimo svoj čopor, naciju, vođu, i da budemo kao zecovi. Da nas lakše mogu pojesti.

Političke vođe raje iz političke čaršije

Političari se, u domenu čaršijskog politikanstva, ponašaju kao u našim dječjim čoporima. Bolesno ambiciozni i uvjereni u bezgrešnost svojih grešaka, prave budale od sebe i od nas. Narod je teško napraviti budalom, ima kolektivno sjećanje i razvijene instinkte, bez obzira na to što taj narod često nazivaju "stokom sitnog zuba". Trebali bi se sjetiti da i papkari u svom krdu imaju uređenu i jasnu hijerarhiju. Pogotovo je tragikomično kad ljudi koji nikad nisu bili "prvi u raji", hoće biti vođe čaršijskih stranaka. Čaršijske stranke se ugledaju na "raju". Raskrste s Bogom, prividno i s nacijom, i ponašaju se kao "raja". Očigledan neuspješan pokušaj je bila Bajićeva "Naša stranka". Nešto uspješniji pokušaj, barem po rezultatima, bio je SDP Zlatka Lagumdžije. Zlatko, ni visok ni lep, ni plav ni jak, bio je dobar govornik. Zbog onoga što nije bio, nije dobio puno glasova. Ali, uspio je, na prevaru, po onom "cilj opravdava sredstva" skupiti dovoljno podlih ili naivnih da izaberu hrvatskog člana Predsjedništva BiH i isture nekoliko Srba i Hrvata u ime privida multikulturalnosti i multinacionalnosti. Usput sebe proglasiti "multikultivatorom" Bosne i Hercegovine. Nažalost, i priglupi Amerikanci su mu povjerovali da može biti "prvi u raji", takav da jednog bude i prvi u "bh raji". Kako to već kod strogih (osim prema sebi) i podmuklih, neharizmatičnih i nepravednih vođa biva, prvi u čoporu, uključujući i na prevaru izabranog hrvatskog člana Predsjedništva, počeli su se buniti i javno negodovati. Pošto u politici ne postoji kategorija fizičkog obračuna, smjena u raji će morati sačekati raspad raje ili sljedeće izbore. Pa ko osta' - osta'!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.