Protesti za čovjeka

Sanja Vlaisavljević

Bosna i Hercegovina je ovih dana u znaku protesta. U cijeloj zemlji građani izlaze na ulice da izraze nezadovoljstvo zbog nečega. A možda i zbog nekoga. Najviše ljudi, ipak, bilo je na sarajevskim ulicama.

Plemenit je razlog njihovog izlaska na proteste. Izmještanje jedne bolesne bebe iz Sarajeva na liječenje i zahtjev da sva obespravljena djeca dobiju svoj jedinstveni matični broj i tako postanu građani. Nije ovih dana bilo ni najmanjeg incidenta na ulicama glavnog grada BiH. Tako veliki broj ljudi koji kontroliše svoje ponašanje do sada još nije viđen na ulicama. Ispred Parlamenta bilo je kompletno urbano Sarajevo i poneki stanovnik drugih gradova koji su dali podršku Sarajlijama. No, ipak, kada govorimo o protestima u BiH, a posebno u Sarajevu, nešto tu nije u redu.

"Hoćemo promjene"

Mladi ljudi, studenti, marširajući kroz Sarajevo povikivali su, između ostaloga, da hoće promjene. Čulo se to i drugdje. Šta promjene znače? Da li neku novu parlamentarnu većinu ili nove izbore? O da, čuli su se i zahtjevi za prijevremenim izborima. Nekako istovremeno te zahtjeve za promjene i prijevremene izbore ponovio je esdepeovac Denis Bećirović, inače predsjednik Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH gostujući na FTV-u u Dnevniku 2. Lijepo je on iznio fundamentalne stavove u ime... E, ne znam u ime koga. U ime srpskih i hrvatskih zastupnika sigurno nije, jer oni daju izjave suprotstavljene njegovoj.

Veli tako Bećirović da su "oni" raspoloženi i za prijevremene izbore. Veli i da "im" na pamet ne pada da organizuju sjednice izvan Sarajeva. Ko su oni, ne znam. Međutim, jedno je izvjesno. To nisu parlamentarci iz RS podjednako kao i parlamentarci većinskih hrvatskih političkih partija. Krug se pomalo sužava. To mogu biti parlamentarci iz Sarajeva. Pobliže esdepeovci. Eto, tako volja parlamentaraca dva konstitutivna naroda u BiH izgleda viđena okom njihovog predsjedavajućeg.

Malo nakon njegovog izlaganja u Dnevniku i lider SDP-a vidi da su "vanredni izbori jedina alternativa u slučaju dalje neefikasnosti institucija". Tako to vide dva predsjedavajuća: jedan u ime Parlamenta, a drugi u ime države za čovjeka. E da neko sada ne bi rekao kako su povici protestanata: "HOĆEMO PROMJENE" širom BiH tek puka politikantska fraza i kako ona vlast ne želi preko njih da skine ovu vlast i tako stalno iznova, pregledala sam koje su to nove političke partije koje bi u slučaju promjena mogle biti prvi put na političkoj sceni jer su uistinu sasvim nove partije. Ako su sve aktuelne malo vlast, malo opozicija i tako zadnje 23 godine, ima spisak sasvim novih političkih partija u cijeloj BiH pa birajte građani... A ako u "promjenama" budu opet izabrani isti, e onda protestanti loše zbore! Trinaest je novih političkih partija, ali te partije nisu demokratskim izborima osigurale većinu da budu u tijelima koja odlučuju. No, dobro je ipak znati da ih ima baš za jedno Vijeće ministara. A ako protestanti hoće naprosto da smijene legitimno izabrane nosioce vlasti, onda se postavlja pitanje koga to hoće da vide na njihovim mjestima. U neko prijašnje doba radnička klasa bi protestima htjela da uspostavi vladavinu radničke klase umjesto kapitalista i izrabljivača. U demokratskim i pluralističkim društvima građanski aktivisti koji naprosto deklamuju "smjene, smjene"... idu protiv volje demokratskih procedura i legitimnog biranja političara u najviša državna tijela. Ako ipak žele potpune promjene, onda je Lagumdžija na tragu da jedini razumije njihove zahtjeve.

Sličnosti i razlike

Posebno glasni povici i osude dolazile su ovih dana na račun parlamentaraca i svih onih koji su spomenuli da je u zgradi zajedničkih institucija prvoga dana protesta bilo kršenja osnovnih ljudskih prava. Strani državljani, administracija i parlamentarci su do zore bili zatvoreni u toj zgradi jer im protestanti nisu dali da izađu. Strani državljani koji su tu bili kako bi pomogli BiH, odlučili su kazniti svoje domaćine uskraćivanjem finansijske podrške, ali neki od njih su vrlo glasno govorili i o tužbi prema BiH.  Zatočeništvo u zgradi zajedničkih institucija je interpretirano na različite načine. NVO aktivisti odbijaju svaku i primisao da je bila riječ o zatočeništvu i ne žele to ni komentarisati. Dodik veli: "Najmasovnija talačka kriza u bivšoj Jugoslaviji". "Dnevni avaz" piše: "Dan nakon popodneva i noći koju su proveli zatočeni u zgradi institucija BiH mnogi od službenika zaposlenih u državnim institucijama jučer su još bili u šoku zbog, kako kažu, prave talačke krize koju su proživjeli." Saliha Đuderija, uposlenica u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, kaže: "poštovati prava drugih". I konačno, Zlatko Lagumdžija kaže:
1. "Zahtjevi građana su svakako opravdani jer oni traže svoja građanska prava i to je sasvim prirodno. Ja imam puno  razumijevanje za njihove zahtjeve."

2. "Znamo koliko je ljudi nezadovoljno u ovoj zemlji ali ćemo se boriti za njihova prava."

3. "Ne smatramo da se država brani tako da državne institucije nisu u stanju da zaštite sigurnost onih koji su bili u zgradi... Njihova je sloboda da uđu i izađu..."

4. "Mi pozivamo sve čelnike državnih i entitetskih vlasti da se okrenu pravim problemima i da ih rješavamo" podvukao je Lagumdžija, dodavši da će utakmicu koju je planirao gledati uživo u Rigi, ipak odgledati na TV-u u kući...

I konačno "Oslobođenje" bilježi: "Ministar vanjskih poslova jučer se hitno vratio iz Rige"... u Rigu je bio otputovao "da tamo gleda utakmicu sa prijateljima, želeći da tamo gleda odlučujuću utakmicu Latvija - BiH..."

Čak je i Valentin Incko spomenuo, istina prvo veče protesta, da niko nikome ne smije uskraćivati slobodu kretanja. Rekao je to i Ministar sigurnosti Fahrudin Radončić. I još neki političari su imali slične stavove. Ne treba posebno naglašavati da je tema analiza bila jedino Dodikova izjava o talačkoj krizi. Bilo je tu i tamo komentara o Majkićkinim sendvičima, Pandurevićkinom "govoru mržnje" i "sitnim nacionalnim interesima", ali ne toliko glasno. Desila se i peticija protiv Pandurevićke koja je kružila društvenim mrežama, a u kojoj je bila optužena za govor mržnje. Međutim ne mogu a da javno ne upitam kako se onda zovu svi oni komentari koji su pratili potpisivanje peticije, ako je njen stav: "Protest ispred Parlamenta maslo je bošnjačkih partija i linč nas iz RS. Zgrada je blokirana i prozivaju nas Srbe", koji je napisala na svom profilu na "Tviteru" izraziti govor mržnje. Međutim, možda su pokretači peticije ipak mislili da je ovo govor mržnje: "U ovom momentu, kroz prozor gledam jedan natpis - Rame uz rame protiv fašizma. Znači, time je sve rečeno - da su ovi protesti prvenstveno pritisak na nas poslanike iz Republike Srpske". Ako jeste ovo govor mržnje onda svaka čast pokretačima iz Sarajeva jer brinu o RS i ne žele da je bilo ko naziva fašisoidnom tvorevinom, pa čak ni političari koji dolaze otamo.
Međutim, povodom komentara o prvim danima protesta, zatvaranju stranih državljana i administracije ne mogu a da naglas ne postavim nekoliko pitanja za one građane koji su pokrenuli peticiju protiv Pandurevićke: Da li se Lagumdžija izvinio građanima BiH što je dok su tražili JMBG i pasoš za bolesnu bebu uručio BiH pasoš Edinu Džeki, a zatim veseo i čio otputovao na utakmicu sa prijateljima? Je li se ispričao što nije momentalno došao nazad u BiH kada je čuo da su strani državljani zatočeni u zgradi Parlamenta BiH? Zašto nije bio s njima kao što treba biti svaki ministar vanjskih poslova jedne zemlje u takvoj situaciji? Je li u biti Lagumdžija malo uvijenije rekao isto što i Dodik? I konačno, zaslužuje li ovo kakvu peticiju ili je njegova retorika i ponašanje dobrodošlo?

Možda ipak jeste dobrodošlo jer konačno saznajemo, nakon hitne sjednice SDP-a, a na FB profilu ovog velikana političke scene u BiH sljedeće: "Sinoćnja sjednica SDP-a je imala smisla zbog toga što je zahvaljujući koordiniranim aktivnostima federalnog ministra zdravstva i zamjenice ministra civilnih poslova BiH mala Belmina večeras otputovala na liječenje u Njemačku. Želim je što prije vidjeti zdravu nazad u BiH zajedno sa njenim roditeljima." I zaista, dijete je otputovalo u Njemačku, Međunarodni aerodrom Sarajevo će platiti ukupne putne troškove prevoza za sve osobe koje su otputovale u pratnji male Belmine. I sve se konačno dobro završilo, za sada. Ipak nešto nije u redu. Sjednica predsjedništva SDP-a je utjecala na tok dešavanja u zvaničnim institucijama BiH, pa su tako esdepeov ministar zdravlja i esdepeova zamjenica ministra civilnih poslova uz pomoć proesdepeovskog direktora aerodroma za koga se uveliko priča da ga je baš Lagumdžija tamo ustoličio, napravili herojski poduhvat i spasili jedan dječiji život. Eto, tako to izgleda kada ništa nije sveto, pa čak ni bolest jednog djeteta. Kada se prije prijevremenih izbora kupuju jeftini politički bodovi i kada se uz buđenje sarajevskog proljeća gradi država za čovjeka. Ko je ko u ovoj priči i koliko Pandurevićka laže o nekakvim ujdurmama, ma nije više ni bitno.

+++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana