Prosvjeta treba da bude društvo od posebnog interesa
Prošlo je malo više od sto (ili tačno: 106) godina od osnivanja Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta".
Kad je u avgustu 1902. godine osnovano u Sarajevu, njegov osnovni cilj bio je kulturni i prosvjetni napredak Srba u BiH. Sam podatak da u vremenu osnivanja "Prosvjete" u BiH ima svega 30-ak fakultetski obrazovanih Srba dovoljno govori o kulturnom i prosvjetnom stanju srpskoga naroda u BiH. Ne treba takođe izgubiti iz vida ni činjenicu da je u vrijeme osnivanja "Prosvjete" u BiH bila na djelu tzv. Kalajeva jezička politika, koja je nastojala da – preimenovanjem srpskoga jezika u bosanski i nametanjem latinice umjesto ćirilice – Srbe rasrbi i od njih napravi Bosance. I kao da se istorija ponavlja: evo i nakon 106 godina ponovo je u BiH "ista priča", samo što je sad više ne nameće Austrougarska, nju su podastrijeli bosanskohercegovački muslimani, koji su se u posljednjem desetljeću 20. vijeka preimenovali u Bošnjake. A "svoj" jezik, kao i u vrijeme Kalajevo, nazvali bosanskim. Taj naziv gotovo eksplicitno ukazuje na osnovni cilj: jezik treba da bude osnov za stvaranje bosanske nacije, u kojoj bi se zanavijek izgubili i Srbi i Hrvati, sa svojim jezikom, ali i "Bošnjaci", svi postajući Bosanci, sa zajedničkim jezikom bosanskim, sad ne više kao jezikom Bošnjaka, nego kao jezikom svih Bosanaca.
Zar onda treba da čudi što je u vremenu osnivanja jedini zadatak "Prosvjete" bio da materijalno pomaže Srbe đake iz BiH koji uče u srednjim i velikim školama. Već od godine 1909. "Prosvjeta" sebi stavlja u zadatak "da pomaže ukupan napredak srpskoga naroda na prosvjetnom i kulturnom polju". A toga napretka nije moglo biti ako se broj pismenih Srba u BiH ne poveća. Zbog toga "Prosvjeta" osniva tečajeve za nepismene, a uz to širi prosvjetu u narodu i osnivanjem knjižnica, izdavanjem naučnih knjiga i listova i držanjem popularnih predavanja. Sve te aktivnosti provode se na srpskome jeziku i ćirilici. To je bio najbolji put za očuvanje i njegovanje srpskoga jezika i ćirilice u srpskome narodu u BiH. I istovremeno najbolji način očuvanja srpskog nacionalnog identiteta u BiH. Srpski jezik i ćirilica kao osnov srpskog identiteta bili su trn u oku austrougarskim okupatorima BiH. Ne treba tome bolje potvrde od činjenice kakve je probleme "Prosvjeta" imala zbog širenja ćirilice među Srbima u BiH. Naime, kada je Austrougarska 1914. godine, nakon atentata na Ferdinanda, ne samo raspustila i zabranila sva srpska društva u BiH nego je van zakona stavila i čitav srpski narod u Bosni i Hercegovini – ona je kao jedan od razloga za takve postupke isticala i srpsku ćirilicu. Austrougarska je "obznanila" da je ćirilica jedan od glavnih elemenata jačanja srpske nacionalne svijesti i da je zbog toga treba zabraniti. Ali, ta zabrana je trajala koliko i Prvi svjetski rat, i "Prosvjeta" je s još većim elanom prionula na posao širenja kulture i prosvjete u srpskome narodu – na srpskome jeziku i ćirilici, naravno.
Kad god je srpski narod trebalo da radi u korist vlastite štete, njegova "Prosvjeta" je gašena. Kad god je vaskrsavala srpska nacionalna svijest, i "Prosvjeta" je obnavljana. A "Prosvjeta" je triput obnavljana: poslije Prvog svjetskog rata (1920), nakon Drugog svjetskog rata (1945) i pred građanski rat u BiH (1990). Nadajmo se da je ovo treće obnavljanje i posljednje, da "Prosvjeta" više nikada neće biti ne samo zabranjivana nego da neće ni doći u situaciju da – ne daj Bože – iz kakvih drugih razloga prestane s radom. Program "Prosvjete" ima dalekosežan cilj i karakter, uključujući time sve ono što je neodvojivo od bitnog smisla našeg narodnog postojanja. Ako ga razdvojimo na cjeline ili segmente, onda taj program pokazuje veoma široku i mozaičku sliku koja u sebi sažima poglede na srpsku istoriju, kulturnu tradiciju, na njihovo čuvanje i njegovanje, a iskazuje i savremena kreativna usmjerenja prema književnom, umjetničkom i drugom stvaranju.
Taj i takav program, uz mnogo napora, "Prosvjeta" je u ovom, poslije trećeg obnavljanja, već 18-godišnjem radu ostvarivala. I sve teže ostvaruje, jer ne nailazi na podršku tamo odakle bi ta podrška morala doći. "Prosvjeta", naime, nema u Republici Srpskoj status društva od posebnog interesa. A morala bi imati. Jer, ona je danas potrebna Srbima u BiH ništa manje nego u vremenu svog osnivanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
