Priključenija trebinjskog barona Minhauzena

Veselin Gatalo

Bože mili čuda velikoga, đe me Nebojša Vukanović utužio da mu prijetim. Ne na onoj amerikanskoj Televiziji, već na svom blogu, blog ga ne ubio dabogda.

Nedavno me jedan u policiji, ovdje u Mostaru, prijavio da hoću da ga ubijem. A ja mu samo rekao da ćemo popričati. Ali, džaba, prepao se, a četiri godine ratovao na prvoj liniji u HVO-u. I prepao se nesrećnog dezertera i kukavice, ustrašenog i strahu sklonog raba božjago Veselina Gatala. Tako i Vukan, jadi ga ne znali, kad sam napisao da ću ga ja udriti 'mjesto vladike, ako mu je do degeneka, ali samo ako me lijepo zamoli, drukčije ni pod koju cijenu. I još napisao da mu je neko, valjda ja, Bog ga u šimšire okren'o, pokvario nadzor na kući. Vala, kad se neko toliko boji da mu u rođenom gradu treba video nadzor na kući, svašta mu može bit' na pameti. Valjda je to postavio kad je mislio postat' gradonačelnik. Pa ja, kako bi gradonačelnik brez nadzora. Mora imati nadzor nad svim, pa i nad svojom kućom. Ja ću Nebojši, ako hoće, pokloniti štene. Pola belgijski a pola njemački ovčar, gdje ujede - melem ne trebuje. Vidi bolje od kamere, ne kvari se, nepodmitljiv, ne laže (valjda jer ne priča) i... Hm, to što ne laže znači da ga Vukanović ne može pozvati za svjedoka, ali zato laje kao dva novinara. Ali nikad bez razloga! Eto, Nebojša, ako hoćeš ćuku pametnijeg i poštenijeg od sebe, javi, ja ti ostavim štene. Ostala mi još 2 (slovima: dva). Podijelim prvo žensku štenad, muške je lakše nekome utrapiti, ne znam zašto. Ženska su pametnija, oštrija i privrženija. Oba su muška. Laju piskavo sad kad su mali, ali kad narastu... Ih, da se slediš kad čuješ. Ne prodajem pse, poklanjam ih. Samo onome ko ima kuću, ne dam da moju psetad drže u stanu a moje ljude u strahu. Pa za koji mjesec neka ti neko proba pokvariti video nadzor! Neće ga, majčin sin, ni primirisat oluku, a kamoli visokoj tehnologiji na visini od više metara. Kuku meni, potroših kolumnu na čukane a htio na Vukane...

Nije lag'o novinar, već Trebinjac!

BN TV, ona sa amerikanskom zastavicom, prenijela je demanti na gomilu lagarija Nebojšinih, tako što je za sve lagarije ispao kriv nesrećni Alijagić. Riječi su tako vješto ispremećane, demanti nije prikazan, ispade naš Vukanović naivna žrtva lažljivog Trebinjca. Dođe mi nekako žao Alijagića kad mu ono Vukan ponovi višeputno ono o najamnini od 10-12.000 evra za prostor od 45 m2, toliko puta da je Alijagić na kraju morao trepnuti od muke. To je Vukan, baš kao i moju kolumnu u "Glasu" prijetnjom, protumačio potvrdom lude konstrukcije. Ja baš pitao, prostori na stradunu su 22 - 30 evra, maksimum, po kvadratu. Može biti 1.000 do 1.500 mjesečno, ako je tako. Osim ako Alijagić tamo ne prodaje kakve vesele prahove i trave, pa može mjesečno zaraditi za tu kiriju. A toliko bi koštao i najam kuće koju je Alijagić dao u zamjenu. Ali, nije dosta slagat' jednostruko, deseterostruko treba.

Tri sumnjivca za nadzor

Nego, Nebojša, ja ti nisam pokvario taj video nadzor. U Trebinju sam bio kratko. Posjedio malo s Kusturicom, Dodikom, Preosveštenim... Doduše, čitavih par minuta sam bio odsutan duhom. Prošao je jedan ženski stvor, napredan i nazadan (Bog neka mi oprosti grešnom), okrenuh se i gledah sve dok ne zamače. Minutu mi je čitavu trebalo da dođem sebi. Čuo sam Kustu kako se dere na neke novinare, znam da je bio tu. Dakle, režiser ti sigurno nije pokvario video nadzor. Postoje onda dvojica koji su to mogli uraditi dok sam ja grešno gledao za ženskinjem. Prvi osumnjičeni je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, onaj što je prošle večeri pustio jedan tunel u saobraćaj. Ali, kad sam uvidio da bi se oluk otparao sa zida kad bi se onoliki Mile D. počeo verati na tvoju kuću, razbile su mi se sumnje u njega. Drugi osumnjičeni je mogao biti preosvešteni vladika Grigorije. Priznajem da bi se on mogao uzverati uz oluk, ali sumnjam. Mojih je godina. Zapravo, rođeni smo iste noći, on u zoru, a ja nešto prije ponoći. Ni on ni ja nismo toliko upućeni u te video nadzore. Da je video nadzor odvaljen, skršen, polomljen, mogli bi biti on ili ja, ali pokvaren... Ne znamo nas dva ništa pokvariti ili onesposobiti ako to isto ne polomimo. Mi smo ti starinski ljudi, nama ta tehnika dođe kao nužno zlo. On spava sam kraj stare crkve, nema video nadzor. A i da ima, zaboravio bi da ga ima. Vala, tako i jeste. Ko se Boga boji, istinu i Njega na svojoj strani ima, čistu savjest nosi, i ne treba mu video nadzor. Ni psa nije htio. Kaže, ne mogu ja, vezaću se za njega pa ga neću moći ostaviti kad negdje pođem. A ići moram.

Turčin, a premijer!

Bog me mahnita sjetovao, opet ja o psima. Jeste, prijatniji su od nekih ljudi, ali i o nekim ljudima moram. Ne znaju paščad slova čitati, samo ljude pročitati znaju. Vukan na tom svom đavlijem blogu kaže da sam veliki Srbin. Šta ću moj Vukane, volim pojest', a i nekakve mi teške kosti. Pa kad god stanem na vagu, vazda sto i deset kila u meni. Ili to tako namjeste dušmani, da bude 110 kila ko god na te kantare stane, ne znam. A, da, da ne zaboravim, Vukan kaže da je vladika nazvao Alijagića Turčinom. U Mostaru on ima puno prijatelja muslimana. Ipak, ne koliko ja. Moj prijatelj Atila Aksoj, je Turčin. Ne bih volio da mu Vukan padne u šake, morao bih ga braniti. Jer, ispada da je naziv "Turčin" nekakva uvrieda, šta li. Meni da kažu kako sam Rus, ne bih se uvrijedio. Kad moj prijatelj Elis i ja pijemo kafu i kahvu, vidi se da smo suprotne nacionalnosti. S tim što bi svi rekli da sam ja Turčin, a on Vlah. Ja volim slatko i prekrstim noge poda se, on ima čupave dinarske obrve i sav je nakakav... da prostiš, srbast. Ja da se obrijem, izgledao bih kao kakvo uhranjeno Ture, a ne kao kakav Kraljević Marko. Sreća pa mi Bog dade bradu i brkove, pa me malo posrbi. Vukane, ako još jednom negdje napišeš da je riječ "Turčin" uvrijedljiva, dovešću ti Atilu pod nadzor. Nije on kao ja. On prvo bije, pa onda priča. Ja samo pričam, ne prijetim nikad. Jer, Redžep Tajip Erdogan je Turčin, a ipak su ga izabrali za premijera. I to premijera Turske, zemlje od 80 miliona stanovnika! A da sam ti prijetio, nisam. Samo sam rekao da ću ja da te udarim ako me lijepo zamoliš, jer, eto, vladika ne smije. Ni u vojsci kad je bio nije htio pušku u ruke, a kamo li da udari nekoga ko ga fizički ili oružjem ne napadne. Kaže mi njegov prijatelj, Džemal Šabić, direktor Federalne TV. Kaže, niko u vojsci nije slušao komandire, važnije im bilo što Mladen kaže i misli. Ali, to nije ova priča.

Fantastična jurnjava od Platana do Kastela

Ipak, krenimo malo u područje fantastike. Recimo, dođem ja (ne budi primijenjeno) u Trebinje, da bijem trebinjskog Minhauzena, Nebojšu Vukanovića. Dođem ispred "Platana", osvrnem se po stolovima, ovako ćorav i debeo, smotan i trapav, i odjednom vidim kako nešto malo zaždije između stolova, pišti "kano 'tiće od sokola" i zove policiju. Rab božji Veselin, sa svojih 110 kila, truntav kakav jest, obara Japanca, tri Čehinje, dva Francuza i pet Trebinjaca, tri stola i devet stolica u trku za Vukanom. Obara i tezgu s voćem i jednu saksiju sa štanda sa ukrasnim biljem i koviljem. Vukan bježi prema Kastelu, vrečeći kao jare. A rab božji Veselin, boreći se za dah, uzdiše "puf, puf, pant, puf, pant, puf..." dok mu se škemba trese, a noge tupo udaraju po trebinjskom asfaltu. U pauzama disanja, Veselin se dere "Stani, piz...". Hm, ne smijem tako, poslije bi na tom svom blogu pisao kako sam ga vrijeđao. Dakle, vikao bih "Stani, mrkvo jedna trebinjska!!!". Hm, ne bih ni to mogao. Ne zvuči srpski. Dakle, ja bih vikao "Puh, pant... Stani... Stani, šargarepo jedna gnjila trebinjska...!". Hm, bez ono "trebinjska", da ne kaže da ga vrijeđam na regionalnoj osnovi. Pogrdno bih ga nazivao povrćem lažljivim, eto.

Najavna špica, laž i zastavica

Naravno, ne bih stigao Vukana. Laž ima kratke noge, ali zato ima krila. A i uvjerljivija je od istine. Ipak, njegova TV sa stranom zastavicom je, poslije debakla sa polusatnim intervjuom u kojem je prikazan ZK izvadak "Platana" a na snimku i Alijagićeva kuća, laži da ih šarplaninac s maslom ne bi pojeo, učinio svoje. Ni TV ni američki donatori, ili jedni od to dvoje, nisu dali Vukanu da se približi tunelu Čemerno kad je bilo otvaranje. Ne vjerujem da Vukan nije znao, a i da nije - novinar koji drži do sebe pročita dokument koji prikaže. Čak provjeri na izvoru je li isti vjerodostojan. Ono "Alijagić rekao, ja samo prikazao" u novinarstvu, osim ovom modernom, "po američki a naše", ne funkcioniše. Isto bi bilo kad bi neko rekao da Nebojša Vukanović ima ljubavnu aferu s kozom, zato što je to neko izjavio. Ne bih otišao kod sagovornika i pitao "je li istina da Vukan polno opšti s kozom?", pa ponavljao dok sagovornik ne trepne ili ne klimne glavom. Pa onda to objavio. Pitao bih prvo kako se zove koza i gdje pase. Pa bih pitao vlasnika nesrećne koze da li se čudno ponaša u zadnje vrijeme i je li se Vukan motao oko jasala, da li spava i mekeće li po cijelu noć. Na kraju bih poveo kozu kod veterinara, da joj uzme bris sa intimnih dijelova i od Vukana tražio uzorak DNK, ako bih dobio nalog. U laboratoriji bih dao da se ispitaju svi navodi. I tek onda objavio izjavu, vjerovao ja ili ne da je Vukan bludio s kozom, nipošto prije. Jer, radi se o ozbiljnoj optužbi.

Medvjeđe laži o medi i Blaži

Kad smo već kod zoologije, ne vjerujem ni da je Blaž ubio mečku. Eto, ne vjerujem, pa da su i na tri CNN-a prenijeli laž. Vjerujem da ga je bunovna mečka zaparala kandžama jedne šape (rekao bih desne, po snimku), a da je Blažo uspio umaknuti, onako poderan. I to ne na livadi, već u šumi. Ono što ja znam o medvjedima, kaže mi da mede ne napadaju na otvorenom. Osim toga, čovjeka poderu tako što mu zariju kandže obje šape u tkivo, povuku prema vani i tako ga, bukvalno, čereče. I jelena. I šta god, zubi im za ubijanje i ne trebaju. To čak ni Hercegovac ne bi preživio, pa da je i triput od Trebinja. Ne bi to preživio ni Gačanin, a ne Trebinjac. Nema ni međeđe kože, nema ni tog famoznog mečeta, ima samo slika krepanog mede koju sam, ako me stare oči ne varaju, već vidio u nekom časopisu. Vukan je, po mojoj pameti, od uspješnog bježanja od mede napravio ubijanje mečke. A i prvo ga ubio rukama, pa sjekirom. Znate kako je, dobar lažov zna i drugoga natjerati na laž. Spasio je, čini mi se, Blaž sebe od medvjeda. Ali, koga Vukan spopadne i o njemu počne lagati, taj se neće šalom laži o sebi riješiti. Pa Blaž, za razliku od susreta s mečkom, s Vukanom i nije imao nekog izbora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana