Prešućivanje bezočnih podmetanja je slabost
Baš je zanimljivo pratiti kako medijsko građansko Sarajevo reagira na uistinu historijske susrete bh. političara sa Beogradom. S jedne strane možemo čitati posve neutemeljene prigovore zvaničnom Beogradu nakon sjednice Savjeta za suradnju RS i Srbije, a s druge, obezvređivanje Tihićeve posjete Beogradu i ironiziranje njegovih tamo izrečenih stavova. On je već dobio crne točkice koje znače "katastrofalan potez", kako zbog same posjete tako i zbog "historijskih riječi: Historiju treba ostaviti historičarima". Treba vidjeti osobu koja promovira multikulturalnost i građansku BiH da prigovara tvrdnji da historiju treba ostaviti historičarima.
Da se historijom bave malo više historičari, a malo manje mediji kojima je historija sve što u izvjesnoj dnevno političkoj atmosferi nekome padne napamet, možda bi u ovoj zemlji bilo više historijskih susreta i to onih koji su inicirani od zagovornika građanske, demokratske i liberalne BiH. Ovako, svaki susret sa političarima iz susjednih zemalja, a posebice Srbije, dobiva najgore ocjene. Sramota je da tročlano Predsjedništvo BiH nikada nije otišlo u zvaničnu i službenu posjetu Beogradu. Već su mnogi građani izgubili svoje strpljenje gledajući neodgovorne političare koji u nedostatku argumenata u aktualnim raspravama uvijek iznova posežu za najsigurnijim adutima, a to su zločini i masakri. Sada se već može s pravom govoriti o njihovom elementarnom nepoštivanju tragične sudbine najvećih žrtava protekloga rata. Da imaju imalo pijeteta upravo prema onima koji su najviše propatili, onda bi se na sve načine borili da barem njihovoj djeci osiguraju bolju budućnost. Evo Tadić čini sve političke (ne pravničke, ne medijske, ne književne, ne dobrotvorne, jer mu to nije mandat) napore da uspostavi dobrosusjedske odnose sa BiH i naravno RS, pa opet građanski vidovnjaci u tome prepoznaju nekakvu opasnu zavjeru. Nažalost, vidovnjaci su locirani u Sarajevu, tamo im je lijepo i mogu protiv svega i svih da govore i pišu bez ikakve odgovornosti za javnu riječ, ali i za ostatak BiH. Ako je tako i ako uistinu vide RS kao zasebnu cjelinu u kozmosu, onda nije separatista Dodik nego oni, jer unaprijed gledaju na RS kao na uljeza. Eh, ali taj "uljez" je nažalost realnost, baš kao što su realnost i susjedne zemlje i njihovi odnosi sa BiH. Odnosi Hrvatske sa Hrvatima u BiH, odnosi Srbije sa Srbima u BiH. I što je tu problem? Problem je u poimanju BiH, ali ponajviše onom poimanju koje BiH vidi kao zemlju jednog koncepta koji nužno mora da vrijedi za sve. A to naprosto nije moguće u jednoj zemlji koja je višenacionalna i koja ima višepartijski sistem. Negiranje ovoga je unitarizam ili da prevedem na češće korištenu frazu "velikosrpska miloševićevska ideja", a čini mi se da je, barem u dijelu u kojem ja živim, najveći problem bio upravo Miloševićev unitarizam.
I da se vratimo Tihićevoj posjeti Beogradu. Dakle, dok je on bio u Beogradu "neka nova historija nalik onoj staroj se odvijala Tihiću iza leđa". Koja i kakva, sasvim je nebitno za ovaj tekst. Bitno je da se apostrofira zla i podmukla volja Beograda. Baš kao priča o Danajcima i njihovim darovima. Tako se eto opisuje Tadićevo gostoprimstvo ukazano Tihiću.
Navode, nadalje, ovi građanski mirotvorci da je "umjerenost u politici izvrsna, ali neumjereno i neobjašnjivo prešućivanje bezočnih podmetanja je slabost, na štetu BiH". A što je ovdje prešućivanje? Pa Tihićeva potreba da ne priča isključivo o ratnoj prošlosti, nego malo i o budućnosti. A u pričama o budućnosti, da ne bi bile na štetu BiH, ne bi nikako trebalo da dominiraju priče o prošlosti. Već smo vidjeli da sve one koje su se temeljile samo na prošlosti nisu donijele ništa osim štete. Sjetimo se samo političkog skandala na gospodarskom sajmu u Mostaru. Ako Srbija i dan-danas krši brojne sporazume, kako joj spočitavaju sarajevski vidovnjaci, kako onda, prema riječima uglednih zvaničnika međunarodne zajednice, postaje "garant stabilnosti" u regiji? I kao rezime zluradog i nacionalističkog osvrta na Tihićevu posjetu Beogradu "Dani" zaključuju: "Zato - od sada - historiju treba prepuštati historičarima, a Srbiju - kao i do sada - Srbima!"
Tako eto dođosmo i do suštine prigovora. Ako historija nema mjesto u dnevnoj politici, onda neka je nema nikako, a ako Srbija ne radi kako mi "građanski, antinacionalistički, antifašistički orijentirani" želimo, onda neka je što dalje. Samo što opet neće moći tako biti osiguran trajni mir na Balkanu i neće moći BiH biti bliža EU. Onog trenutka kada historija uistinu postane doktrina, a ne jeftino kupovanje biračkog tijela i kada Srbija bude tretirana kao susjedna zemlja čije nove političke garniture ne mogu i ne treba da zauvijek nose breme svojih političkih prethodnika, tada se može govoriti o proeuropskoj BiH. Baš onako kako danas svijet govori o proeuropskoj Srbiji. Da, još ne bi bilo loše napomenuti da Tadić nije aktivni sudionik političkih dešavanja iz ratnog perioda. Možda zato i nema ratnu, huškačku i nefleksibilnu politiku. Za razliku od ovih drugih koji su kroz ovu ili onu političku opciju, ili pak mijenjajući ih, bili direktni sudionici rata, gradeći tada s vrtoglavim uspjehom svoje političke karijere. Ne čudi onda što danas tvrdoglavo ustrajavaju na svojim okamenjenim predodžbama iz prošlosti. Novi pogledi i spremnost na međusobno uvažavanje za njih su samo izraz slabosti. Ratu pripada mržnja, huškanje i ubijanje, a miru umjerenost, uvažavanje i razboritost. Predstojeći izbori će pokazati tko je za rat a tko za mirnodopsku politiku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
