Požar na platformi

Platforma je naziv za ravnu površinu, obično iznad tla. Dakle, u vazduhu. Pošto mi Hercegovci znamo za mnoge rupe u zakonu, pokušali smo sigurno naći i rupu u zakonu gravitacije. Jedan moj sunarodnik, Nikola Tesla, zamalo je i našao. Japanci sad nešto trljaju po superprovodnicima, prave neke superbrze vozove, ali njima se stalno negdje žuri pa valjda nisu imali vremena potpuno savladati taj neumoljivi zakon koji bi predmete držao u vazduhu umjesto na zemlji. Svi pokušaji da se platforma zadrži u zraku onako, bez potpornja i pridržavanja, urodili su neuspjehom. Ako mi ne vjerujete, probajte sami. Kod nas u Hercegovini to ne ide, pa Bog! Možda Bosna ima neke druge gravitacione zakone. Tamo, u "tamnom vilajetu", i sunce ranije i radije zalazi.

Sloveni platformaši

Naši preci, stari Sloveni, iako jako star i drevan narod, odvajkada su znali za platforme, čak su i živjeli na njima. Gradili su sojenice, kuće na stubovima, na rijeci ili riječnim obalama. Voda ispod i oko njih čuvala bi ih od uljeza i divljih zvijeri. Pristojan evropski lav nije volio vodu. Možda je zato i izumro, ko zna. A i ako bi zaplivao, ne bi znao kako se popeti na stubove zabijene u riječno dno i doći do časne domaćinske kuće te pojesti brojnu slovensku žutokosu i plavooku čeljad. A i voda bi bila tu, na dohvat ruke i grla žednog Slovena. Trebalo je samo spustiti kakav drveni ili zemljani sud i voda bi sama ušla u njega, bez ičijeg nagovora. A i domaćin je mogao spustiti kakvo konopče s mamcem i udicom, našla bi se i kakva naivna pastrmka na jelovniku, tako da domaćinov mozak ne bi ostao bez minerala od kojih smo mi Hercegovci i poneki Bosanac ovako pametni. A i čovjek nije morao stalno u lov ili u polje kad bi imao ribe. Života bez vode nema. A vode kod nas kao u priči, skoro kao u moru. Mostar je na pet rijeka i ponekim potočićem koji se i ne računa. Neretva je bila, naročito tamo gdje je šira i sporija, puna sojeničkih slovenskih naselja. Doduše, dokaze za to nije lako naći. Jer, kad se živi na vodi, voda nosi i šta ne treba...

Slovenski veslosis

Izraz "sisati veslo" možda dolazi iz tog vremena. Tada se čamcima išlo od sojenice do sojenice, od jedne domaćinske kuće na stubovima u drugu časnu kuću, na sijelo i prelo, na svadbu i u kojekakve nečasne radnje tipa kurvaluci, svađe, krađe i ostalo što su drugi narodi patentirali možda i prije naših predaka. Kod nas, u hercegovačkim sojenicama, odgovorno mogu reći da tih nečasnih radnji nije bilo, pošto nema dokaza o tome u dosad pronađenim ostacima sojeničkih naselja. Da, vratimo se na izraz "sisati veslo". Za izgradnju sojenice bilo je potrebno određeno tehničko znanje. Osnovni pojmovi o hidraulici i hidrodinamici, ponešto o drvetu kao o materijalu (nije svaka japija za svašta), nešto o kapilarnosti vode (za izraditi krov od slame), ponešto o otpornosti materijala... Hm, mislim da je trebalo dosta tehničkog znanja za izgradnju sojenica. Dakle, nije svak' bio "japija" za izgraditi sojenicu. Oni bez sojenice bi, valjda, ostajali u čamcima. Brodogradnja tada nije bila razvijena, deblo bi se dubilo vatrom i tako bi se pravio čamac. Ali, dio neophodne opreme za vožnju i najprimitivnijim čamcem je veslo. I šta može zavidan čovjek kad vidi svjetlo lojanice na domaćinskim prozorima bez stakala (staklo još nije bilo izmišljeno, nap. a.) i čuje kako veseli domaćin drvenom kriglom punom medovine diže zdravicu punoj kući sretne čeljadi i razdraganim gostima? Zapaliti cigaretu i smiriti se nije mogao, duvan je puno kasnije Kolumbo donio u Evropu. Rakijski kazan nije izmišljen, nije mogao čovjek čamdžija ni da se napije od muke - medovinu nije imao gdje držati na čamcu. Nevoljnik je, pogađate, onako nespretan i neuk da sagradi sojenicu, sam i jedan u čamcu, od muke mogao samo sisati veslo.

Gdje hoćaše platformu, stubove posadi

Lavove su istrijebili još Rimljani, vuka nisam vidio već godinama. Ljudi se više ne boje zvijeri, ali još uvijek u zemlju zabijaju stubove i prave platforme. Kad sisaju naftu iz mora, na primjer. Ili kad vrše istraživanja. Venecija je, zapravo, složena sojenica. Grad na stubovima koji izrastaju iz morskog dna. Na platformi. Osigurano stubovima iz Hercegovine. Naši hiljadugodišnji hrastovi sad rastu iz mora, u Italiji. Nama ostao krš. Ostalo odvukli Austrijanci, za željezničke pragove. Ali, nije to ova priča. Dakle, platforma ima i preneseno značenje, političko. Platforma je u tom slučaju skup ideja koji se drži na površini, na stubovima koji moraju biti jednako čvrsti kao oni sojenički, inače će gravitacija, sila teže koja ne trpi antigravitacijske primisli, pobijediti i survati sve u vodu. Jedna politička stranka u BiH, SDP (Socijaldemokratska partija, ona bošnjačka - SNSD je srpska, i to znate) je nazvala svoj program "platformom". Druga stranka sastavljena od pripadnika istog naroda, pridružila joj se. Pošto platforma ne može stajati na samo dva stuba, gravitacija zahtijeva najmanje još jedan. Pošto se u BiH insistira na multikulturalnosti i višenacionalnosti, platforma je trebala još koju stranku, neku nebošnjačku, da bude stub. Ili, još bolje, dvije, da stubova bude četiri. Dva klecava hrvatska stuba su našli u HSP-u (Hrvatska stranka prava - baštinici Nezavisne države Hrvatske) i privatnoj visokoprofitnoj stranci hercegovačke porodice Lijanović - Narodnoj stranci "Radom za boljitak". Platforma, politička, imala je tako četiri stuba. Teorijski, dovoljno da stvar održi nad vodom a da svi koji nisu na "platformi", u roku odmah počnu sisati vesla.

Oni iznad vode i oni mokrih opanaka

Definicija platformaškog načina života je da većina živi iznad vode a da manjina, neuki i nesposobni, nacionalno i fizički inferiorni, sisaju vesla. Vremena su se promijenila od epohe starih Slovena, jako je malo onih spremnih da sisaju vesla dok drugi igraju i pjevaju na platformi. Pogotovo je problem u tome da je za većinu, tačnije za dva naroda - srpski i hrvatski, pogotovo za hrvatski, određeno da ne vade vesla iz usta i ne skidaju zadivljeni pogled sa "platforme". Dakle, desila se neoprostiva metafizička, psihološka, emocionalna i nacionalna greška u predviđanju toka događaja. Labave hrvatske brodice su stale jedna uz drugu, napravile fizički održivu konstrukciju jaču od one na platformi. I srpske brodice, veće i brojnije, dodatno su se povezale i postale još jače, da se odupru "platformi" koja bi da svi ispod ustrajno i smjerno počnu sisati vesla. I ne samo to, na užas "platformaša", srpske i hrvatske brodice se, prvi put poslije zadnjeg krvavog rata Južnih Slovena, počinju pridržavati jedna za drugu. Ovi sa "platforme", naizmjenično kunu i mole, prijete i viču, pozivaju cijeli svijet i uporno zahtijevaju da na srpskim i hrvatskim čamcima i brodicama, za ime mira i očuvanja Bosne, najzad počnu pljuvačkom kvasiti vesla.

Pogled na platformu o'zgo i o'zdo

Jedna od mana platforme je što se s nje ne vide dobro stubovi iste. Dva su već kvarna, jedan je truo i voda ga dobrano kruni. I oni naivni koji su stvarali platformu, vide da najjači na njoj rade samo za sebe i svoju rodbinu, i to puno direktnije i očiglednije nego oni prije njih. Često se ostavi neugašena vatra, socijalni požar prijeti da proguta sve, skupa sa stubovima koji će nagorjeti toliko da se od njih više ni mandala za vrata neće moći napraviti. Bolje se te stvari vide iz čamaca. Ljudi u čamcima vide da život na rijeci postaje sve gori. Oni na platformi, puni sebe i u očekivanju podrške s dalekog američkog i zapadnoevropskog kopna, gluvi su i slijepi za riječi brojnijih, onih u rijeci. Sa platforme pozivaju da se prizna njihova moć i superiornost, vlast nad rijekom. Riječi se odbijaju od riječne talase, nema više ušiju koje bi ih slušale. Mnogi već i ne okreću glavu u pravcu zvuka odozgo. Stižu ponude ponekom iz čamaca, pojedincima iz naroda i stranaka kojim je namijenjeno "sisanje vesla", ali se čini da je sve manjem broju "čamdžija" do penjanja na platformu. Štaviše, nekima s platforme je toliko dodijala vriska i pametovanje s platforme, da im pada na pamet da siđu u vodu i pridruže se srpskim i hrvatskim riječnim flotilama. Jer, i na platformi je sve jasnije da su zakoni fizike pri izgradnji platforme ozbiljno prekršeni, da na platformi nema aparata za gašenje, da čitavoj rijeci prijeti glad zbog lošeg gospodarenja divljim bosanskohercegovačkim vodama. Jer, problem je nastao još pri zabijanju stubova u dno rijeke. Nastavio se izgradnjom platforme i očiglednim izbornim prevarama, te ignorisanjem prirodnih zakona i kršenjem postulata na kojima počiva višenacionalna zajednica.

Čvrsti i solidni primjeri

Na čvrstom i solidnom kopnu postoje višenacionalne zajednice koje odlično funkcionišu. "Švica", recimo. Ali, Švajcarska bi nestala kad bi se ukinula stalno prisutna institucija referenduma, nacionalne teritorijalne zajednice ili TV i radijski kanali na jezicima naroda i manjina. Dakle, kad bi se ukinula volja naroda, švajcarska bi ideja, poput trule bosanske platforme, završila nošena divljom rijekom kakva u propast nosi od Austrije patentirano i ignorisanjem volje naroda potvrđeno slovensko naselje zvano BiH. Italijani i Francuzi bi prestali smatrati Švajcarsku svojom zemljom i počeli gledati najbrojniji narod, Nijemce, kao neprijatelje. Ne bi više navijali za švajcarsku reprezentaciju, nerado bi i igrali za nju. Okrenuli bi se Italiji i Francuskoj. Nijemci bi, baš kako su Bošnjaci u BiH učinili, lako mogli preglasati ostale konstitutivne narode u Švici. Kad ne bi postojala institucija referenduma, naravno. Italijani i Francuzi su dovoljno kvarljiva roba da bi Nijemci mogli kupiti i ustoličiti njima sklone predstavnike drugih naroda, koji bi bili profesionalni njemački Italijani i Francuzi te radili za njemački interes. Ipak, poslije stogodišnjeg rata, narodi u Švajcarskoj su shvatili da je prošlo vrijeme u kojem je jedan narod pod njihovim nebom, pogotovo dva, bio spreman ćutati, trpjeti i sisati vesla. Pogotovo u ime samo jednog naroda i zemlje koja bi, po definiciji, trebala služiti kao servis sva tri naroda i građana u njoj. Naša platforma se ruši, ali odozgo, visoko iznad vode, ono što već vide svi na čamcima još niko na konstrukciji ne usuđuje se priznati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.