Popišite ili popišajte

Čim sa nekim imaš ogradu, čim te od nekog dijeli taraba, zid, živa ograda ili samo puteljak, znači da ste bliski, da živite na istom prostoru, da ste – najbliži. Da ste komšije, da ste kao rod. A niste. Nismo? Ko kaže da nismo? Ko kaže da jesmo? Govori li bilo ko išta? Daju li nam ti istoričari neke odgovore? Daju li nam političari neki odgovor, daju li nam profesori, nastavnici, učiteljice, vaspitačice? Da li iko zna odgovor – ko smo?! Nemojte mi samo reći: Pa, to zna svaka budala, šta se praviš naivan. Pa, ako zna, ako svi znamo, što se onda to ne kaže javno, ne napišu knjige iz kojih ćemo svi isto učiti?! Zašto imamo dvije, tri, škole pod jednim krovom? Zato što znamo ko smo ili zato što ne znamo? Da li ima jedna ili više istina? Ko je od koga nastao, šta je od čega postalo, mi od vas, vi od nas, oni od svih nas, svi od svih: nije više bitno. Ajde da podvučemo crtu. Tu smo, postojimo, živimo na ovim prostorima i nemamo kud. Ko se posrbio, poturčio, pokatoličio? Neka je i neka živi sa tim ili neka se vrati u vjeru u kojoj je bio, meni je svejedno. Nama, u Bosni, je svejedno, samo reci ko si sad i da to završimo. Od koga je ko postao, i to pitanje nam stalno drobe u čorbu; O, Majko Sveta, pa dobro koga to zanima, neka se time zanima, ali daj da se jednom završi ta trakavica. Neka napišu jednu knjigu ili nek svako ima po jednu svoju, ali da se to stavi ad akta; ili smo svi od Bogumila postali ili Bogumili od nas, ili oni i danas žive samo ćute, ili to nisu bili oni nego neki drugi, Mađari, recimo; ili smo postali ukrštanjem vikinga i međeda, možda smo svi mi Finci, a ne znamo to. To nije lijepo, što kaže jedan filmski junak, nije lijepo da sam lud, a da to ne znam. E, pa, kod nas, u Bosni i Hercegovini, u oba entiteta, svi smo, izgleda, ludi i da li će nam to neko reći ili neće, baš nas briga, boli nas đon za evropske procjene i analize - samo nas pustite da živimo na miru.

Evo, ide taj popis; ajte, molim vas, ako ste to namjerili da uradite, lijepo, i uradite. Šta se, više, svi prave neke lukave lije i igraju nekih igara, kao da će to nadmudrivanje, nekome dobro neko da donese. Neće, neće nikome. Neko će reći, ne razumiješ, to je politika, to je političko pitanje. Možda ne razumijem, u politiku se ne razumijem, ali živ sam čovjek, pa vas, sve političke stručnjake, evo, molim: Nemojte, molim vas, da se više igrate sa nama. Nema više šanse da se muslimani izjašnjavaju kao Srbi muslimanske vjeroispovjesti, niti da se Srbi izjašavaju kao Srbi katolici, niti muslimani kao Hrvati islamske vjeroispovjesti ili Bošnjaci kao pravoslavci ili katolici – nema. Nema ništa ni od ideje da smo svi Bosanci i Hercegovci, niti da nismo Bosanci i Hercegovci. I jesmo i nismo. Jesmo po mjestu boravka, ali Bosanac nije nacija, nije narod, nemojte da se pravite kardelji i nazori, latinke i markovići, kad je to vrijeme prošlo. Neće proći ta priča, ta žvaka više ne prolazi. Pa, previše je krvi proliveno da bi neko, sada, poslije svega, nasjeo na foru i nekom popisivaču rekao: Da ja sam to i to, jer mi je Partija tako naredila, a inače, nisam.

Bosna i Hercegovina je država, sastavljena od Bošnjaka koji su muslimanske, islamske vjeroispovjesti, od Hrvata koji su katolici i Srba pravoslavaca. Šta su oni, pojedinci, ideološki, da li su vjernici ili nisu, to ne znam, ali ove nacije, koje čine državu, bez obzira na postojanje nevjernika ili denominacija, bez obzira na druge nacije koje ovde žive, ove tri imaju svoje ime i imaju ove dominantne religijske elemente. Tačka. Gotovo. Nema dalje. Nema više Jugoslavije i Jugoslavena, osim u srcima i pionirskim grudima, grudima panonskim, šansonjerskim. Osim u, oteklim od vina, obrazima bivših jugo glumačkih zvijezda. Osim u sjećanjima. Nema više toga, ajde, da to jednom završimo. Ko je prešao u islam, neka je, ako misli da je prešao u bolju vjeru, u pravu vjeru, neka mu je tako kako mu je; ko je bio ili postao pravoslavac i ko želi da živi kao pravoslavan, neka bude to ili neka bude ateista, građanin svijeta, tetrijeb, Eskim, neka bude; ko je katolik i misli da je rimokatolik, da je katoličke vjere, neka bude. Ko želi da bude Bosanac ili Hercegovac, neka bude. Neka bude svako ono što želi. Let it bi. Pa, nećemo se, valjda, više klati oko toga; neka bude svako ko šta hoće, ajte, da se to jednom završi. Budi, brate, šta ti je volja, ali BUDI. Nemoj da se predomišljaš, da vrdaš, da se prebrojavamo i namičemo brojeve. Ako nas Srba ima 2, a Bošnjaka 5, a Hrvata 1, neka tako bude i tačka.

Ne dajmo da se opet prolijeva žuč i krv oko toga, koga briga šta si; to ti vidi sa svojom familijom, rođacima, sa svojom djecom, svojom savješću, svojim precima - sa samim sobom. Sa samim sobom i svojim Bogom. Ili bez Njega. Sa ili bez, u svakom slučaju - budi čovjek. Nemoj to da skrivaš, budi to što misliš da jesi, jer kakve su ti misli takav ti je i život, rekao je jedan uman starac. Nemojmo da širimo strah i uvlačimo ljude u neko novo predratno stanje uma, kao da su, svaki popis, svaki izbori, svaki novi visoki predstavnik – presudni, sudbonosni. Sad ili nikad. Ako nas sad pređu ili mi njih, izgubićemo ili pobijedićemo. U čemu ćemo pobijediti, ko će pobijediti? Pa, mi moramo da živimo zajedno i dalje, međe su nam zajedničke, o kakvoj se tu, kukavnoj, pobjedi može da radi. Možemo samo da budemo dobronamjerni jedna prema drugima, da mislim dobro i da se dobru nadamo. Mislite li zlo nekom drugom, okrenuće se to na vas, to koplje će promjeniti smjer očas posla i zabiti se vama u grudi. Nemojte da bude više kopalja i noževa, žica i maljeva, jama i kama. Nemojte, nemojte, nemojte da to radimo i o tome da pričamo, da se time bavimo. Možemo li da kažemo jedni drugima, kao ljudi, šta mislimo, da slobodno kažemo ko smo. Želimo i htjeli bi da možemo, a da se ne digne, odmah, kuka i motika. Neka je mir. Mir, samo mir. To svaki normalan čovjek u Bosni misli. Vjerujem duboko u to. Normalan čovjek to misli. Pogotovo onaj koji je vidio Rat, osjetio na svojoj koži rov, krv, patnju. Tome više nije do rata, ma nije mu ni do prijekog pogleda, ni do nabranih obrva, a kamoli do puške. Ne dirajte me, pustite me da živim još ovo malo - moli i traži svaki pripadnik bilo koje vojske koja je ovuda ratovala. Popišite ili popišajte, radite šta god hoćete, samo nas nemojte više klati.

Ko smo mi, mi na Balkanu, u Bosni? Daj, može li se to ikako, jednom za svagda, reći, razriješiti? Može. Mi sami to možemo. Nemojte da više ratujemo, dajte da jednom kažemo jedni drugima u lice sve što mislimo i da se ili zagrlimo ili raziđemo. Ako ne možemo da se rastanemo, ajde da udarimo ograde. Šta!? Neki će zagraktati: Ovaj nas opet u neke torove gura. Pa, dobro, šta fali torovima? Za šta su torovi nego za ovce. I ograde i zidovi za ljude. Imaju neku funciju. U stanu postoje zidovi, ali smo ipak u jednom stanu. Ne mrzim ja svoju ženu ili dijete ako imam radnu sobu (nemam je, usput da kažem). Ja pravim zid da ne bih smetao komšiji, a ni on meni, jer pazimo jedan na drugog, a ne mrzimo se. A, kad izađem na put, komšo i ja se pozdravimo i popričamo kako da popravimo zid, kako da sredimo među, kako da popravimo put, da put do naših kuća bude bolji. Do naših kuća i imanja koja su, logično, podijeljena u katastru na parcele, u prirodi su podijeljena ogradama, zidovima, šumom... Ako je moja kuća lijepa, a komšijina još ljepša, naše selo je najljepše. Ako nam je stubište čisto, koga briga šta si. Ako je prljavo, tu živi marva, a ne ljudi i, opet, nebitno koje su vjere i nacije. Marva je marva na svim jezicima i u svim vjerama. Onaj kaže, ja sam ljevičar nisam musliman, onaj tamo - ja sam ateista nisam pravoslavac, onaj kliče – ja sam mondijalista nisam katolik, o, zemljo, otvori se... Budi prvo Bošnjak, Srbin, Hrvat ili bilo koja druga nacija, jer u Bosni ima i drugih nacija, samo budi nešto, nemoj da mi pričaš da ti je ćaća Marks lično pa da, eto, ne možeš da se, iz ideoloških razloga, izjasniš. Imaš sumnje u to šta si? E, to je već druga priča... Skroz druga. Na Balkanu, kad dođeš do pitanja – ko sam, postaješ ličnost. Postaješ čovjek ili žena za respekt. Pitaj oca, majku, đeda, prađeda, raspitaj se malo, nisi mali, punoljetan si, punoljetna si.

Opet, džaba ja sve ovo pričam, ako onaj ko ovo čita ima loše namjere. Ako je nedobronamjeran. On će u ovome naći samo loše, a onaj ko je dobronamjeran naćiće i ponešto dobro. Kao muva i pčela. Jedna leti na govno, a druga na cvijet.

Budite pčele, jer muve smo već gledali na našem programu malog te-ve prijemnika. Praštajte.

OFREKORD

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.