Političari blokiraju i zrak u Bosni i Hercegovini
Političari iz RS imaju "istrajni angažman na blokadi države BiH". Njihova retorika je zastrašujuća, uništava pamet građana.
Oni "sipaju floskule" i jednostavno blokiraju državu na svaki mogući način. A ako slučajno progovore da bi voljeli deblokirati rad državnih institucija onda "šupljiraju". Šupljiraju prije svega zato što su političari i zato što i ukoliko žele da nešto promijene znaju da nemaju nikakve mehanizme za promjene u svojim rukama, te onda svaka javno izgovorena riječ koja implicira poboljšanje stanja u BiH nije ništa drugo nego isprazno nadmudrivanje.
Evo, hajde da analiziramo kako bi mogao izgledati smisao navedenih konstatacija. Ima jedan nazovi dio BiH, sa nazovi političarima, ali ti nazovi političari iako su na najvišim funkcijama imaju plan urote protiv drugih. Gdje god se pojave, pojave se samo da bi rušili i razgrađivali. Ako kažu uljudno dobar dan, oni u stvari misle: ne bio ti dobar dan nimalo. Ako kažu recimo na otvaranju neke izložbe u galeriji usred Sarajeva da su proveli najljepše dane mladosti u tom gradu i da vole taj grad, oni lažu, jer jednostavno oni ne mogu da vole Sarajevo. A bogme i ne bi bilo dobro da vole taj grad, jer onda ne bi novinari imali o čemu pisati i morali bi izmišljati i pisati "bez argumenata", a ovako sve sami argumenti u tekstovima i TV prilozima. Ako kažu da je svaka žrtva žrtva pa tko god da je i da treba imati jednak pijetet prema svim žrtvama, opet ne govore istinu, jer oni ništa ne osjećaju izvan svog sokaka svojim. Ukoliko im, recimo, nenajavljeno želite ući u ured, a oni kažu da to nije pristojno, onda oni, u stvari, ne misle da je to nepristojno već žele da destabiliziraju BiH i odbijaju da surađuju sa slobodarskim medijima željnih argumenata, jer su u biti bahati i baš ih briga za medije. Ukoliko političaru stalno ponavljate da je kriminalac, prostak ili sirovina, a on vam na to odgovori istom mjerom, eh onda je to skandalozno. Zašto? Zato što BiH nije normalna država, u njoj se stalno odvijaju neke nenormalne pojave, njome vladaju nenormalni ljudi i kada to uoče novinari koji u sebi vide oličenje normalnosti onda to oni odmah saspu u oči političarima. Ukoliko pak političari odluče da reagiraju na to, onda odmah dolazi do ugrožavanja slobode medija i sigurnosti novinara, jer kako pročitah neki dan: "nisu se političari borili za slobodu štampe da bi novinari argumentovano pisali šta im na um padne".
Žalosno je ipak što se argumenti uglavnom temelje na osobnom dojmu novinara ili pozivanju na privatne izvore u vezi sa privatnim životom političara. Dakle, u ovakvoj zemlji novinari mogu reći sve što žele i kako žele, a političari ne smiju ni pomisliti odgovoriti, jer ugrožavaju slobodu medija, uvode prostački kodeks komuniciranja i ne poštuju građane koji ih biraju. Novinari mogu tako govoriti zato što žele otvoriti oči građanima, a da bi im otvorili oči onda moraju koristiti jedini jezik koji "građani razumiju". I zato ne odgovaraju nikome. A i što bi kada i oni kojima biste mogli uputiti prigovor nisu ništa drugo nego produžena ruka pojedinih građanskih medija prekomandiranih na druga radna mjesta. Tako uopće ne treba da čudi što neki urednici svakodnevno veliku brigu muče oko neizvjesne sudbine RAK-a, (re)izbora njegovog članstva, ka da je u pitanju opstanak njihovog medija. Možda doista i jeste doprinos sudbini slobodnog novinarstva ako se svaki drugi dan objavi kakva pohvalna crtica o članstvu ovog nezavisnog tijela, pokoja lijepa misao o njihovom djelovanju u bh. javnosti, o njihovoj hrabrosti i odlučnosti. To vjerovatno također pretpostavlja da se o političarima i kritičarima koji im, navodno, stoje na putu ne manje često objave zajedljivi komentari.
Promijeniti bi u ovoj zemlji trebalo sve i svašta, ali ništa se ne događa. Građanski mediji nas uvjeravaju da kada političari kažu da bi voljeli mijenjati nešto nabolje, onda čitaj: ne bi voljeli mijenjati. Kada kažu da bi trebalo raditi na deblokadi bh. institucija, čitaj: ne bi trebalo raditi. Recimo, kada predsjedavajući Vijeća ministara zakaže sjednicu Vijeća, on ustvari "blefira" i "prosipa trikove", a kada kaže da je neki radno konzultativni sastanak otkazan zato što na njemu nisu prisustvovali predstavnici jednog naroda, to ne može biti istina jer sve su to "folovi" kojima se "pravda po kuloarima". A što se po kuloarima usklađuje bratska suradnja novinara i "neutralnih vijeća", to nema veze. BiH ionako nije normalna zemlja, a novinari ne treba da brinu dok "oštro, jako oštro napade na njih osuđuje" njihova generalna tajnica, a ona to dakako radi sasvim objektivno, u to nema sumnje, iako ponekad zna ustvrditi da ipak sva ta vijeća i novinari "rade na štetu nekih lobija i krugova". Ali ovo je sasvim normalno u nenormalnoj zemlji.
(Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
