Pohod na djevice i druga bh. uzbuđenja

Mladić iz Sandžaka došao je u Bosnu da živi islam. Živio ga je u Gornjoj Maoči, nekada srpskom selu, etnički očišćenom još u ratu, nastanjenom uvoznim islamom, pristiglim sa saudijskim parama i tanahnim pustinjskim džamijskim minaretima. Nije mu se, kanda, vjerodostojnim učinio islam efendije Zukorlića ili reisa Cerića, to mu se učinilo kao "islam lajt", čorbine čorbe čorba, šećerna vodica, slabahna kopija pravog, izvornog islama. Ni tamo, u Bosni, u Gornjoj Maoči, nije baš veselo za mlada čovjeka. Oženio se, dobio dijete, ali čini se da ni tu nije našao ispunjenje. Ni cirkuske šatre, ni koncerta, bioskopa koliko i u mom Mostaru. A mlad čovjek, hoće da jede, hoće da... Uh, pardon, uživio sam se u film "Balkanski špijun" a nimalo ne ličim na Danila Batu Stojkovića. Elem, Mevlid Jašarević je uvidio da ga ni to ne ispunjava, da život nema smisla. Dijete kmezi i traži stalno nešto što nema, žena ište, ovi oko njega čitaju i tumače Kuran dok ne padnu od umora. Ni kablovske nema. Tuga i čemer. Naslutio je to još kad su ga u Austriji, tamo gdje je, kao i drugi brojni Bosanci i Sandžaklije, sticao osnovna znanja o suštini islama, nevjernici švapski ćafiri uhvatili u pokušaju plj... Uhvatili su ga u pokušaju "izuzimanja" 100.000 evra neophodnih mladom čovjeku za pristojan život bez previše napora. Tada ga je mučki "poćeralo" iz Austrije, pa se morao vratiti u rodni Sandžak, za razliku od Ejupa Ganića, Senada Pećanina i još nekih koji se nisu morali vratiti u Srbiju.

Igre bez granica između dunjaluka i ahireta

Za "selefije" (vehabije), granica nema. Čitav svijet je budući islamski svijet. Baš kao u filozofiji "Islamske deklaracije" Alije Izetbegovića, oca jednog od dva bošnjačka člana Predsjedništva BiH, onoga koji se ne zove Željko i ne preziva Komšić, dakle Bakira Izetbegovića. Sa oca na sina, ista meta - isto rastojanje, ista filozofija. Jedina granica između svjetova je ona "gore", između dva svijeta, između "dunjaluka" i "dženeta", između zemlje i raja. Ima još jedna, ona "donja", između zemlje i pakla, ona "džehenemska", šejtan je ne znao, tu pošten musliman ne smije ni malim nožnim prstom kročit'. Tu nema ni pojest' ni popit', nema ni ženskinja nikakvog, ni onog nevaljalog a kamoli kakvijeh djevica. Šejtan je tu po vazdan aktivan da grešnoj duši mira ne da. Ne smijem ni pomislit', a kamoli izustit šta taj nesoj i avetinja živu insanu hoće uradit' u tom džehenemu. Zato se čovjek musliman, pogotovo ako je heteroseksualac i voli žensko, pošto-poto mora obreti u dženetu, jerbo tamo ima pojest, popit (nema alkohola, ali ionako je isti štetan), ima i 70 (slovima: sedamdeset) djevica da čovjek može s njima da se upozna a da im ne mora upoznati očeve i matere te ih trpiti do kraja života. Hm, ja baš i ne bih tamo. Da me neka od njih upita, na primjer "Šta je to orgazam", odjurio bih u pakao od pustog straha.

Od sandžačkih dana do Abdurahmana

Usred bijela dana Mevlid Jašarević, u vehabijskoj zajednici zvani Abdurahman, četrdeset minuta je pucao oko sebe. Do tog trenutka nikome u Sarajevu nije bio neobičan. Duga brada i kratke pantalone se često viđaju u gradovima Federacije pod kontrolom bošnjačkih vlasti, koalicije SDA i SDP-a, te HSP-a i stranke "Radom za boljitak". Mevlid Jašarević je s pravom smatrao Sarajevo muslimanskim gradom. Osjećao se tu kao svoj na svome, Amerikance je smatrao neprijateljem svoje vjere i islama, din-dušmanima muslimana svijeta. A sebe je smatrao skorim "šehidom", borcem palim za Alaha i vjeru. Računao je Mevlid da američka ambasada ima obezbjeđenje koje će ga upucati kao zeca čim se pred istom pojavi sa "kalašnjikovom" u rukama. Ponio je i bombe, za svaki slučaj, valjda da kojeg Amerikanca povede sa sobom, nekog od onih "opasnih", kakvog marinca ili nekog iz SWAT tima za antiterorističku podršku. Ali, jadac. Čitavo poluvrijeme utakmice Mevlid je očajno pucao oko sebe, što kratkim rafalima što pojedinačno, usput je i ranio jednog policajca. Mogao je Mevlid ubiti više ljudi, možda i desetine njih, ali se vjerovatno pitao bi li se Alahu dž.š. svidjelo ubijanje muslimana, jer su prolaznike oko njega skoro stoodstotno činili muslimani. Ne tako "izvorni" i tvrdi u vjeri kao on, ali ipak muslimani, Alahova djeca. Ne dao Bog da su oko njega bili Banjalučani, ko zna šta bi bilo... Hm, usput budi rečeno, Vlašić se nalazi kojih tridesetak kilometara od Banjaluke. Ni po' sata vožnje. Tamo se redovno vježba gađanje, cilja se preko brada i u pantalonama kratkih nogavica. Kako god, tek poslije više od četrdeset minuta pucnjave, Mevlid Jašarević je dobio metak. U nogu. Nije dobio 70 djevica i mjesto u dženetu, dobio je besplatan prevoz u bolnicu u jednomjesečni istražni pritvor. Za sada. Kasnije će dobiti višegodišnji zatvor i šansu da se usavrši u vjeri pod budnim okom Muamera Topalovića, ubice više članova porodice Anđelić, desetkovane jedne božićne noći u Hercegovini od drugog "kalašnjikova", Topalovićevog.

Osuđuju svi, uskoro će i Mevlid

Osuđujem čin pucanja na američku ambasadu u Sarajevu i smatram to brutalnim činom terorizma. Eto, izrekoh jednodušnu osudu i ja. Ja gluplju rečenicu nisam mogao izreći. Je li neko, za milog Boga, podržao? Osudio, ovako ili slično, SDP, SDA, Lijanovići, čak i 100 % Pavelićev HSP. Čak i Bakir Izetbegović, koji je skupa sa svojim tatom Alijom radio na "uvozu" učenja i filozofije "braće selefija", eto, osuđuje taj čin. Čak i selefijska zajednica, eto, osuđuje taj čin. Naravno, čin je za osudu. Ne bih se čudio da će taj čin, dok ovo pišem, osuditi i sam Mevlid Jašarević, borac za islam, a protiv Amerike. Nije ambasada tu da se u nju puca, nego da... Hm, ne znam baš šta američka ambasada radi tu, u Sarajevu. Ionako je Sarajevu ta Amerika i otac i majka. Kad je onomad Mile Dodik otišao u Ameriku da kaže srpsku verziju priče o Bosni, bošnjačke vlasti i tajne službe su htjele iskočiti iz kože. Potrčali su za njim, da svima kažu da Milorad laže, čak prije nego što je otvorio usta da progovori. Tako sam se i ja ponašao kad mi je bilo deset godina, kad bi neko pošao da nešto kaže mom ćaći i materi. Pobojao bih se da će me izdati da pušim "drinu" iza Senadove kuće. Samo što ne bih uzviknuo "Laže, laže, nisam pušio!", još prije nego bi taj s ćaćom i materom ijednu riječ progovorio. Pokušaj zabrane govorenja o ratu, pogotovo o Srebrenici, na način koji se ne sviđa SDP-u i SDA, propao je. Verbalni delikt nije uveden. Sad pogotovo neće, kad je prljavi veš u vidu dogovora Alije Izetbegovića i Bila Klintona isplivao na površinu, ono o žrtvovanju 5.000 Srebreničana za NATO udare. Kako god, nemam pojma šta će bošnjačke vlasti učiniti sa selefijskim pokretom. Bošnjačke vlasti nemaju pojma šta da rade sa biljkom koju su sami posijali, zalijevali joj mladicu i kalemili na nju domaći islam dok ovaj nije poprimio neka obilježja radikalizma. Ne bih da policajci maltretiraju ljude bez svrhe i razloga, samo zato što hoće da žive i vjeruju na svoj način, kunem se da ću pisati o tome ako čujem da je bosanski policajac gnjavio ženu ili dijete, makar vehabiti bili. A kao da gledam, opet će kao onomad izmaltretirati čitave porodice u tim selima do te mjere da će poneko dijete koje to vidi i doživi imati dobar razlog da se, kad odraste, obračuna s Bosnom i Bosni najdražim Sjedinjenim Američkim Državama, kojima se, maltretiranjem nejači uglavnom, žele dodvoriti.

Svima dobro, a Bosanac bostan obr'o

Opet, kad malo bolje promislim, zašto bi ti Amerikanci bili važniji od nas? Djecu Sarajeva ubijaju i bodu po tramvajima, navijači vode ratove, puca se po cijelom gradu - često i po slučajnim prolaznicima, automobili gaze ljude pa pobjegnu s mjesta nesreće, pa nikom ništa. Ovdje se radi o jednom slučajno ranjenom i tri rupe na fasadi zgrade. I bolnoj činjenici da federalna policija skoro čitavo poluvrijeme utakmice nije u stanju zaustaviti jednog čovjeka s puškom koji stoji, bez zaklona, i propucava oko sebe. Šta je s povratnicima koji su stalno ili povremeno izloženi teroru? Šta je s tim predratnim stanovnicima Gornje Maoče koji više ne mogu živjeti tamo? Šta je s više od polovine Sarajlija, njih nekoliko stotina hiljada koji više ne mogu živjeti tamo jer nisu ni muslimani ni Amerikanci? Šta su tri rupe u zidu ambasade prema ubistvu i ranjavanju policajaca u Bugojnu? Jedini odgovor je, kako se dalo zaključiti po izjavama Željka Komšića i Bakira Izetbegovića, podaništvo. Neko je isprljao majčine skute, dirnuo u svetu američku fasadu. Izjave kako su Amerikanci prijatelji Bosne i kako ih Bosna voli, kako je posebno strašno što je pucano u "prijateljsku" ambasadu. Zapravo, u ambasadu "prijateljske" zemlje. Pa, pobogu, koja je to "neprijateljska" ambasada? Srpska? Ruska? Hrvatska? Albanska? Onda na TV izađe onaj nesrećni Mur i kaže kako je Amerika prijatelj Bosne... Bože mili, pitam se jesam li ja lud ili ne čujem šta čujem. Kao da će se "Amerika" naljutiti i ostaviti muslimane Bosne na milost i nemilost neprijatelju. Kojem, pitam se? Jesu li Srbi ili Hrvati, Rusi ili Albanci, jesu li Norvežani ti neprijatelji od kojih ih Amerika mora čuvati? Ili se radi samo o daljem pokušaju dodvoravanja? A Ameriku živo zaboli uvo i za Bosnu i za nas koji smo u Hercegovini. Samo su poslali FBI i CIA istražitelje da vide je li ta sirotinja u bosanskim brdima stvarno opasna po američke interese na Balkanu, ništa više ih i ne zanima.

Nevažna zemlja nevažnih ljudi daleko od turizma

Sitna zemlja sa nevažnim ljudima. Mali isfrustrirani narodi, stari i novi. Zemlja čija ljepota ili bogatstvo, ako izuzmemo Hercegovinu, nimalo ne prednjači nad ljepotom i bogatstvima zemalja u okolini. O turizmu se više priča nego što ga ima. Poljoprivreda se, osim one "okolokućne", skoro ugasila. Rudnici proizvedu uglja koliko Kinezi iskopaju šlajma iz noseva. Industrije skoro i nema, jedini uspješan proizvod je beskorisna administracija na deset nivoa. Ljudi se "ubijuckaju", sporadično ali u kontinuitetu, ubiju ih banke ili slučajni teroristi. Paraglajderista padne u minsko polje pa ostane bez nogu, takav je turizam u BiH. Eto, ima nešto radikalnog islama, ali to je teško dostupno turistima. A nije nešto ni zanimljivo. Osim ako kakav džihadlija ne zapuca po američkoj ambasadi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.