POGLEDI Deveti januar, uzroci i posljedice

Ovim kantarom su se oduvijek mjerili vini i nevini na Balkanskom poluostrvu. Šta je uzrok, a šta je posljedica, oduvijek je bilo predmet manipulacije političara na ovim prostorima, a naročito posljednjih 35 godina. U potrazi za opravdanjima svojih postupaka političari idu u prošlost tačno do one tačke koja im odgovara, i tu zastanu. Okrenu leđa prošlosti, jer ne žele vidjeti ništa što se dešavalo ranije.

Baš u takvom odnosu sadržan je uzrok koji je proizveo logičnu i opravdanu reakciju. Pošto se u uzroku malo pretjeralo, posljedica uzme sebi za pravo da i ona malo pretjera i da bude malo snažnija i glasnija nego što je bio uzrok. Čisto da uzroku ne padne na pamet da i drugi put organizuje takve događaje. Svi oni koji organizuju posljedicu prepoznaju lošu namjeru i konačan cilj uzročnika bolje i preciznije od njega samoga. Niko im neće ni tražiti dokaze za iznesene tvrdnje pa je trud oko toga bespotreban. Tvrdnjama o lošim namjerama se vjeruje jer njima komanduje strah. Strah ne dozvoljava naivnost, već poziva na gard prema opasnosti koja dolazi. Radi se o istom onom strahu koji je oko istih ideologija ili vrijednosnih ciljeva i grupisao političke protivnike. Ideolozi su im dovoljno pothranili njihove uplašene duše pa stoga imaju i previše razloga da se beskrupulozno obruše na svoje ideološke protivnike.

Kutiljerov plan

Republika Srpska je još jedanput veličanstveno i dostojanstveno obilježila svoj 32. rođendan - 9. januar. Ovaj događaj se desio na radost svih onih koji saosjećaju sa srpskim nacionalnim interesima. Veličanstvenost i dostojanstvenost obilježavanja žestoko je zasmetala srpskim neprijateljima i svima onima koji imaju loše namjere prema Srbima. Na veličanstven i dostojanstven način su bili obilježeni i prethodni rođendani Republike Srpske, ali žestina suprotstavljanja i izliva neprijateljstava prema svemu što je srpsko u BiH nikada prije nije bila ovoliko snažna. Zašto? Da li je uzroke za to potrebno tražiti u geopolitičkom kontekstu aktuelnog trenutka? Snaga silnica uglavnom je došla spolja i naišla na plodno tlo unutar BiH.

Zapad gubi rat u Ukrajini, ali i oreol Pijemonta čovječanstva. Plan o skorom uništavanju Rusije, uz pomoć nesrećnih Ukrajinaca, je propao, ali im nije propao plan međusobnog sukoba dva pravoslavna bratska naroda. Koliko je još žrtava potrebno da narod u Ukrajini istrpi da bi shvatio ko mu donosi zlo, a ko dobro? Postaje sve očiglednije pred slobodoljubivim svijetom da Zapad nije predvodnik demokratskih procesa i vjesnik slobode i prosperiteta (kako se decenijama unazad vjerovalo), već nemilosrdni otmičar tuđih resursa i sijač nesreće među narodima.  

Već više od 30 godina od strane Zapada, a prije svega od Sjedinjenih Američkih Država vrši se žestoka manipulacija bošnjačkim nacionalnim bićem u BiH. Kutiljerovim planom iz 1992. godine mogao se izbjeći rat, a da BiH opstane kao mnogo normalnija država nego što je sada. Ko je ubijedio Aliju Izetbegovića da sa njega povuče svoj potpis i da svoj nenaoružan narod uvuče u krvoproliće? Da su Srbi tada imali plan stvaranja velike Srbije, kojim veliki svjetski igrači već vijek i po plaše srpske susjede, zašto bi prihvatili Kutiljerov plan, koji im je omogućavao mnogo manje slobode i prava nego što im je omogućila Republika Srpska. Od tog vremena pa do današnjih dana kod Bošnjaka je, od strane Zapada, pothranjivana i odnjegovana ideja da je moguće ukinuti konstitutivnost naroda, da je moguće oformiti građansku državu, da je moguće formirati bosansku naciju i da je moguće u čitavoj BiH progovoriti bosanskim jezikom. U vremenu potpisivanja Dejtonskog sporazuma isti manipulatori su im obećali da je stanje sa Republikom Srpskom privremeno i da će se to, uz njihovu pomoć, u miru promijeniti. Znali su oni i tada, kao što znaju i sada, da je srpski narod odlučan da brani svoju krvavo stečenu slobodu kroz vjekovnu borbu srpskog naroda zapadno od Drine, ali njima nije ovdje bila potrebna stabilnost i složan život naroda. Bilo im je potrebno žarište sukoba u kome će svoje potencijalne neprijatelje (muslimane i rusofile) postaviti u pozicije da se neprekidno trve i međusobno slabe. Zato su i dozvolili postojanje Republike Srpske, dovoljno snažne da se sukob može stalno održavati latentnim. Niko Zapad 1995. godine ne bi mogao spriječiti, da je tako htio, da politički uništi Republiku Srpsku kao što je uništio Republiku Srpsku Krajinu. Ali obezbijedio je njenu egzistenciju i garantovao njenu sigurnost. Da se iskreno želio mir među narodima BiH, bio bi napravljen, odmah poslije rata, neki novi Maršalov plan za BiH, koji bi obezbijedio ekonomski prosperitet i zadovoljstvo svih državom u kojoj žive.

Djeca i ciljevi

U funkciji održavanja sukoba latentnim, pored visokog predstavnika, instalisan je Ustavni sud BiH sa sudijama koji bi, uz izmanipulisane sudije Bošnjake, donosio odluke koje odgovaraju isključivo politici Zapada.

Ista kuhinja je skuvala plan za otimanje cjelokupne imovine Republike Srpske. Ako je 2010. godine imovina, po tumačenju Ustavnog suda BiH, bila vlasništvo države BiH, zar je moguće da je NATO bio toliko neinformisan pa je postavio tzv. Talinski uslov za pridruživanje BiH Akcionom planu za članstvo (MAP). Talinski uslov je podrazumijevao knjiženje samo vojne perspektivne imovine na državni nivo (63 lokacije). Tiho, bez buke, NATO je odustao od Talinskog uslova, jer je preko Ustavnog suda pronašao instrument koji će svu imovinu (a ne samo vojnu) proglasiti državnom. Znali su oni i tada, kao što znaju i sada da će se Republika Srpska suprotstaviti tim namjerama. Međutim, bošnjački političari su nastavili da budu instrument za proizvodnju antagonizama sa svojim susjedima. Malo je onih i među Bošnjacima koji vjeruju da je moguće napraviti unitarnu državu, ali ako bi u javnosti iskazali takve stavove, sebe bi odmah svrstali među izdajnike nacionalnih interesa. U stvarnosti, to bi bili najsnažniji i najiskreniji čuvari BiH. Znaju oni da je to moguće samo ako bi neka sila protjerala milion Srba sa ovih prostora. Ali to nije moguće, a da svoju djecu ne dovedu u poziciju da opet ginu. Čiju djecu? Zagovornici takvih ideja ne planiraju svoju djecu u prvim borbenim redovima, već tuđu. Za čije ciljeve? Svakako ne za sreću bošnjačkog naroda. Zar musliman pravi svoju sreću na nesreći drugog? Zar Kuran ne poziva na pravo i pravdu i za druge? Zar takav čin ne bi bio multipliciranje kosmičkog zla koje bi se opet vratilo Bošnjacima po glavi.

Jedan od niza načina preko kojih će se povećati antagonizmi u BiH je projekat osporavanja 9. januara kao dana Republike Srpske. Taj projekat je opet osmišljen u istoj kuhinji, a za pokretača je odabran Bakir Izetbegović, kome su strahovi od otcjepljenja Republike Srpske energija kojom se snabdijeva njegova stranka kako bi opstala na vlasti. Navodno, za Bošnjake je proglašavanje Srpske Republike Bosne i Hercegovine, 9. januara 1992. godine, uzrok načinjenog zločina nad njima tokom rata koji je uslijedio. Uzrok i posljedica je - manipulacija!?

Zar bi bilo 9. januara 1992. da nije bilo noći 14/15. oktobar 1991. godine, kada su hrvatski i muslimanski poslanici u Skupštini BiH odlučili da se odluke o sudbini BiH mogu donositi i bez srpskih poslanika. Znali su i tada kreatori projekta osporavanja 9. januara kao Dana Republike Srpske, kao što znaju i sada, da će se srpski narod suprotstaviti tom projektu i da će ga osjećaj potrebe za sopstvenom slobodom izbora i inat iznova ujediniti, osnažiti i postaviti u poziciju garda prema bošnjačkim namjerama. Kreator koji je osmislio projekat nametanja zakona o zabrani negiranja genocida je dobro procijenio posljedične reakcije njegovog nametanja. Znao je on i tada, kao što zna i sada, da Srbi neće pristati na oktroisanu istinu o “genocidu” u Srebrenici. Znao je da će taj zakon antagonizirati odnose između Srba i Bošnjaka. On samo prividno ide u korist bošnjačke politike. Ali donošenje takvog akta ubija i najmanju želju onog malog broja Srba u BiH da je prihvate kao svoju državu. Većina Bošnjaka nije ni svjesna da je kreator i imao cilj da se takva BiH ogadi Srbima. Briga njega za bošnjačke žrtve u Srebrenici. Krajnje je vrijeme da predvodnici bošnjačkog naroda shvate i srcem prihvate da Srbi u BiH već odavno nisu “tamo neka raja”, koja mora da sluša volju begova iz Sarajeva, već da su slobodan i politički zreo narod, koji neće dozvoliti podaništvo ni prema mnogo snažnijima i značajnijima. Kada Bošnjaci počnu da respektuju tu činjenicu, počeće iznova da se otvara šansa za novi život BiH. Manipulisanje uzrokom i posljedicom, to jest igru mačke i miša sa nama, kreator nastavlja potpuno svjestan zala koja izlaze iz Pandorine kutije koju svojim projektima otvara. Ostrašćenost, a samim tim i iracionalnost nesnošljivo brzo narastaju. Krajnje je vrijeme da to razumni i dobronamjerni prekinu.

Dokle ćemo biti igračke u rukama manipulatora? Sve dok budemo vjerovali da nam neko sa strane donosi sopstvenu sreću. Sve dok ne shvatimo da odnos pobjednik - gubitnik u BiH nikome ne donosi ništa dobro. Sve dok ne shvatimo da međusobno povjerenje, a ne strahovi treba da budu osnov naših odnosa. Sve dok se ne počnemo međusobno poštovati i kao individue i kao kolektiviteti. Daj Bože da se ostrašćeni i maloumni smire i urazume dok ne bude kasno!

(Autor je magistar politikologije, penzionisani brigadir OS BiH i pukovnik VRS)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.