Pogani Englezi

A ti "Englezi", zapravo obavještajna služba, u jesen 1999, nakon bombardovanja Srbije, napravili su po istoj matrici dvije partije pod istim nazivom - "partija demokratskog progresa" - na Kosovu i u Republici Srpskoj. Formalni osnivač kosovskog PDP-a bio je Hašim Tači, a PDP-a u Srpskoj - Mladen Ivanić. Takvo ime za stranku nije uobičajeno, pa nema vjerovatnoće da je isti naziv bio slučajnost. Sredinom iduće, 2000. godine, Tači je promijenio ime svog PDP-a u DPK. Zašto je to urađeno kada Srpska i okupirano Kosovo nisu ni susjedi, niti te dvije partije učestvuju na izborima na istom području? Na traženje Ivanića, strani mentori su naredili Tačiju da se on odrekne imena PDP i tako je ostao samo PDP Mladena Ivanića. Ivanić je smatrao da bi ostanak istog naziva PDP - njegove i Tačijeve partije bio razlog da uopšte ne izlazi na izbore koji su bili u jesen te godine i nakon kojih je Mladen Ivanić kao favorit stranaca postao premijer Republike Srpske.

Istovremenost osnivanja i naziva upućuje da se radi o stranim agenturama, ali i to da je Mladen Ivanić za strance bio važniji od Hašima Tačija, koga su u međuvremenu pustili niz vodu i sada je u haškom pritvoru čekajući suđenje za najstrašnije ratne zločine protiv Srba na Kosovu. Dok Republika Srpska ima specijalne veze sa Beogradom i Srbijom, PDP ima specijalne veze sa Londonom i Britanijom. PDP od 2002. godine ima i specijalne veze sa Strankom demokratske akcije, kako se time hvalio Branislav Borenović srdačno pozdravljajući Kongres SDA.

Ivanićev PDP i djeluje kao strana agentura, jer to potvrđuju i strane diplomate. Prema depešama koje je objavio "Vikiliks", američki ambasador iz Sarajeva Čarls Ingliš poslao je u Vašington izvještaj kako se Branislav Borenović 2. decembra 2008. u Banjaluci tužno jadao Ingliševoj zamjenici Džudit Cefkin: "Mladenu Ivaniću teško pada što će morati izaći iz koalicije i vlasti koju je činio sa SNSD-om". Postavlja se pitanje: zašto je PDP morao izaći iz vlasti kada to SNSD nije tražio niti su postojali razlozi. Nisu razlozi, ali jeste naređenje Ivaniću da izađe i time oslabi vlast Republike Srpske, da bi je kao opozicija mogli napadati. Borenović je kukao kako će sljedeće dvije godine biti veoma teške za PDP, pa je dobio obećanje stranaca da će im dati podršku - medijsku, finansijsku, obavještajnu za izbore 2010. godine kako bi osvojili vlast u Republici Srpskoj i na nivou BiH. Zato je u februaru 2009. godine PDP svojom voljom izašao iz vlasti sa SNSD-om i otišao u opoziciju. Za izbore 2010. plan stranaca sa PDP-om i Ivanićem je propao, pa je ostalo da čekaju izbore 2014. godine. Uz to, ambasador Ingliš je hvalio Igora Crnatka, kao zamjenika ministra odbrane u Savjetu ministara, pišući Stejt departmentu: "Crnadak se dokazao kao snažan i proaktivan srpski glas kada je u pitanju podrška agendi za članstvo u NATO paktu i američkim bezbjednosnim interesima u Bosni". 

Plan za uništenje Republike Srpske postoji odavno i to je poznato. Oduzimanje nadležnosti i prenos na nivo BiH vodili su nestanku Republike Srpske. Kako se hvalio Pedi Ešdaun, jedan od "Engleza" iz naslova - uzmite Republici Srpskoj vojsku, finansije i policiju i ona će sama uvenuti. Ešdaun se u svojim memoarima još i hvalio kako je dobio ogromna bonska ovlašćenja, aparat OHR-a od preko 800 zaposlenih, veliki budžet, da bi ostvario "postepenu razgradnju Dejtonskog sporazuma". U takozvanim reformama koje su vodili stranci i kada su na vlasti u Republici Srpskoj bili PDP i SDS od 2001. do 2006. godine, Republika Srpska je izgubila ključne nadležnosti - odbranu sa vojskom, finansije - PDV, pravosuđe, obavještajno-bezbjednosnu službu. Te nadležnosti su omogućile da bošnjačko Sarajevo vlada nad Republikom Srpskom. Ključne četiri nadležnosti prenio je Mladen Ivanić, hvaleći se time pred političkom akademijom SDA i pod njihovom zastavom u Zenici u maju 2016. godine.

Ponovo se sada potvrđuje da su PDP i SDS opozicija protiv interesa i prava Republike Srpske potvrđenih Dejtonskim sporazumom. Nisu glasali u Narodnoj skupštini za potvrđivanje veta koje je Milorad Dodik uložio zbog preglasavanja od strane dva bošnjačka člana Predsjedništva BiH. Time su SDS i PDP urušili ustavno pravo Republike Srpske da donosi konačnu odluku, a ne bošnjačko Sarajevo. SDS i PDP danima najavljuju da neće podržati prijedloge Milorada Dodika za vraćanje neustavno otetih nadležnosti povlačenjem saglasnosti iz sporazuma za vojsku, Visoki sudski i tužilački savjet i PDV. Bakir Izetbegović i Željko Komšić svaki dan pozdravljaju odluke Šarovića i Borenovića, podsjećajući ih time na obećanja koja su dali njima i strancima. Znajući da imaju podršku SDS-a i PDP-a, bošnjačke strukture sprovode planove poništenja Republike Srpske. Bošnjački ministar odbrane Sifet Podžić nezakonito otkaže zajedničku vojnu vježbu Oružanih snaga BiH sa Vojskom Srbije. Djelovanjem Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, u kome SDA ima kontrolu, Sud i Tužilaštvo BiH se čiste od srpskih i hrvatskih kadrova. To neustavno pravosuđe na nivou BiH odavno je u funkciji bošnjačke politike, optužujući ponajviše Srbe za ratne zločine i kažnjavajući ih najvišim kaznama. Entiteti su ograničenim sredstvima deset godina nakon rata finansirali zajedničke organe BiH sprečavajući tako preveliko trošenje na nivou BiH i formiranje svakojakih agencija i ministarstava koji ne postoje u Ustavu BiH. Ivanićevo uvođenje PDV-a dalo je nivou BiH izvorne prihode na koje po Ustavu BiH nema pravo. Tako je prvenstvo u finansiranju uvedeno u korist zajedničkih institucija na nivou BiH, a entitetima šta ostane. Entitetima je ostala sva odgovornost za ekonomsko-socijalno stanje, bez dovoljno novca, uz vezivanje ruku Republici Srpskoj da se ne bi mogla suprotstavljati ubrzanoj unitarizaciji. Zato se Republici Srpskoj neustavno oduzimaju milionski iznosi svake godine. Teškom mukom i sa zakašnjenjem nešto se i vrati Republici Srpskoj kao da joj daju milostinju.

Dugogodišnja i nerazrušiva sprega SDA - PDP - SDS ima i kontrolu u nelegalno izabranoj Centralnoj izbornoj komisiji koja po njihovim zahtjevima poništi izbore u Srebrenici i Doboju. U Srebrenici zato što je pobijedio Mladen Grujičić iz SNSD-a kao zajednički kandidat srpskih stranaka, a u Doboju zato što od 31 odbornika, SDS i PDP ne osvoje nijedan mandat. Na ponovljenim izborima, ponovo pobijedi Grujičić, a u Doboju PDP dobije samo jedan odbornički mandat. Veliki uspjeh - jedan (od 31) ko nijedan. Nepotrebne troškove ponovljenih izbora SDA, SDS i PDP platiće porazom na sljedećim izborima.

Republika Srpska želi da vrati nadležnosti koje joj pripadaju po Ustavu BiH i koje su joj otete protivpravnim načinom i neustavnim zakonima BiH. Bila su dva pokušaja ustavnih promjena - aprilski i butmirski paket, kojima je trebalo naknadno legalizovati i ugurati u Ustav BiH nadležnosti koje BiH nema po Dejtonskom sporazumu. Ako su otete i prenesene nadležnosti ustavne, zašto je onda u oba propala ustavna paketa predlagana nadležnost BiH za odbranu i oružane snage, Sud i Tužilaštvo BiH, indirektno oporezivanje, obavještajnu službu, sve ono što ne piše u dejtonskom Ustavu BiH. Objasnio je to prof. Kasim Trnka, bošnjački ustavni ideolog: "Ustavnim promjenama treba poustaviti postignute reforme u oblasti odbrane, pravosuđa, finansija, obavještajno-bezbjednosne službe i niz drugih koje su regulisane zakonima, umjesto Ustavom BiH". Znači da nisu ustavne i da i dalje pripadaju Republici Srpskoj.

Narodna skupština Republike Srpske godinama je ukazivala na neustavna rješenja i pozivala Federaciju BiH na dijalog, da bi se unutrašnjim dogovorom prevazišli sporovi i omogućilo da se ostvari ekonomski razvoj, izgradnja industrijskih, energetskih i saobraćajnih kapaciteta, što bi doprinijelo boljem razumijevanju i pomirenju. Od strane Bakira Izetbegovića i SDA redovno je stizalo odbijanje pregovora. Zašto bi oni pregovarali kada su za njih godinama radili visoki predstavnici, zapadne diplomate i stranci u Ustavnom sudu BiH, voljena opozicija u likovima Ivanića, Bosića, Šarovića, Borenovića, Crnatka. Nikada se neće zaboraviti oduševljenost Mladenom Bosićem kada je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu održao predavanje i razgovarao sa studentima, a dekan Šaćir Filandra ga je najavio: "SDS je danas vodeća opoziciona partija u Republici Srpskoj sa jasnom probosanskom političkom agendom". U međuvremenu, Mirko Šarović je instaliran na čelo SDS-a da bi se nastavilo urušavanje, započeto pod Bosićem i Govedaricom. Zasad Šarović ima najbolje prolazno vrijeme.

Kada je Milorad Dodik najavio zahtjev za vraćanje otetih nadležnosti, krenula je akcija ućutkivanja, svakojakih prijetnji, najčešće ratom, odricanja mogućnosti da se nadležnosti vrate entitetima. Kako je to skoro izjavio Fahrudin Radončić na TV Fejs: "Ono što se jednom dadne, izdigne na državni nivo, ne može se vratiti. Parlament BiH to neće donijeti". Svi znaju da bošnjački poslanici u Parlamentarnoj skupštini nikada ne bi glasali za povrat nadležnosti Republici Srpskoj, ali ne zna Mirko Šarović. On kao podržava povrat nadležnosti, ali da to ide preko Parlamenta BiH, znači nikad. Jasno je da opozicija podržava status ljuo sa pravdanjem da "ne treba raspakivati Dejton", koji je odavno raspakovan i nakaradno promijenjen na štetu Republike Srpske. Opozicija to radi da bi se dodvorila strancima, što je potvrdio i Gabrijel Eskobar, zamjenik američkog pomoćnika za zapadni Balkan, govoreći u Kongresu SAD. Eskobar kaže da kontroliše situaciju u Republici Srpskoj preko opozicionih stranaka. Lično sam razgovarao sa njima i tražio da ne podržavaju Dodikove planove o vraćanju nadležnosti Republici Srpskoj, kaže Eskobar. To potvrđuje da opoziciju vode strani plaćenici i izdajnici Republike Srpske. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je izjavio da ga je pogodila činjenica da su američki predstavnici uspjeli da razbiju srpsko jedinstvo u Republici Srpskoj.

Što se tiče poziva na rat koji svakodnevno stižu iz Sarajeva, trebalo bi da EUFOR pročita Aneks 1 A Dejtonskog sporazuma pod nazivom "Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rješenja". Aneks 1 A kao strane potpisale su: Federacija BiH, Republika Srpska i "Republika BiH" koja je prestala postojati potpisom Dejtonskog sporazuma. Potpisivanjem Aneksa 1 A Federacija BiH i Republika Srpska su preuzele obavezu koja glasi - TRAJNI PREKID NEPRIJATELjSTAVA. Zbog kršenja ove jasne odredbe EUFOR bi morao pohapsiti ratne huškače Izetbegovića, Džaferovića, Komšića i svakog drugog koji im se pridruži u pozivanju na rat i sukobe. Strane-potpisnice Aneksa 1 A prihvatile su i obavezu koja glasi: "Nijedan entitet ne smije prijetiti ili koristiti silu protiv drugog entiteta, a oružane snage jednog entiteta ni pod kojim uslovima ne smiju ulaziti ili se zadržavati na području drugog entiteta bez saglasnosti vlade ovog drugog entiteta i Predsjedništva BiH". Ovakva obaveza je prenesena i u član 5.5. Ustava BiH.

Milorad Dodik često govori - Republika Srpska ne ugrožava teritorijalni integritet i suverenitet BiH koji joj pripada po Dejtonskom sporazumu, ali isto tako, imamo pravo i obavezu štititi teritorijalni integritet i suverenitet Republike Srpske zagarantovan Dejtonskim sporazumom koji su potvrdile Srbija, Hrvatska, SAD, Rusija, Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Evropska unija. Izgleda da SDS i PDP imaju obavezu prema Eskobaru, a ne prema Dejtonskom sporazumu. Dok opozicija po zahtjevu stranaca pokušava razjediniti Republiku Srpsku, dotle Bošnjaci zbijaju redove. Kako kaže Fahrudin Radončić: "Ne smijemo dozvoliti da Bakir Izetbegović igra sam sa srpskom i hrvatskom stranom. Tu sam da pomognem Izetbegoviću". To govori političar koga je Bakir strpao u zatvor, sudio mu i radio o glavi.

Inače, u Gradskom pozorištu "Jazavac" u Banjaluci, nazvanom tako po djelu slobodarskog Petra Kočića protiv strane okupacije, igra se predstava "Ne igraj na Engleze".  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.