Pejperom ćeš me - pejperom ću te

 Definicijom procesa započeh ovaj tekst, a najradije bih ga njome i završio prije no što ga uopšte počnem pisati. Proces Brdo-Brioni je slovenačko-hrvatska inicijativa koju je 2010. pokrenuo tada slovenački premijer Borut Pahor radi jačanja uzajamnog povjerenja i regionalne saradnje, a s ciljem brže integracije zapadnog Balkana u Evropsku uniju.

Pretpostavimo da je tok, put i način na koji će zapadni Balkan postati i biti dijelom Evropske unije agenda koja ovu inicijativu Slovenije i Hrvatske čini procesom. Da li je tok pratio osnovnu ideju i terminske planove, koliko brzo su sebe Balkanci vidjeli u Uniji te da li je izabran pravi put i način pokazala je desetogodišnjica, koja je svečano obilježena na jedanaestogodišnjicu. Kamo puke sreće da i proces evropskih integracija kasni samo godinu dana.

“Pozivamo EU da vidi region zapadnog Balkana kao cjelinu, a ne samo kao pojedinačne zemlje sa kojima pregovara. Naglasili smo da je pogled na ovaj region geopolitički. To je recipročan proces. EU mora da ubrza proširenje, a zemlje zapadnog Balkana moraju da ubrzaju reforme”, rekao je Pahor nakon ovogodišnjeg Samita.

Pročitao sam ovu izjavu bar deset puta, tri ili četiri puta sam je pročitao kao neko ko se bavi međunarodnim odnosima, balkanski čitano na prvu je šuplja, ali na kraju nimalo naivna.

Hajde prvo ovo da raščistimo. Zapadni Balkan i nije ništa drugo nego geopolitički pojam i ne predstavlja nikakav entitet u međunarodnim odnosima. Zapadni Balkan nema kapacitet, mehanizam, šta god je neophodno da bi bio posmatran kolektivno u procesu evropskih integracija.

Pozivati istovremeno na kolektivitet i individualno ubrzanje reformi me podsjeća na ispitno pitanje koje me je zapalo prije nekih sedamnaest godina “sinergija timskog rada”. Sinergija timskog rada je postignuta kada je rezultat tima veći od zbira pojedinačnih rezultata članova tima. Osnovna pretpostavka timskog rada je postojanje tima, a njega na nivou zapadnog Balkana nema, što je pokazao i nedavno održani Samit.

U evropskim integracijama i dobrosusjedskim odnosima na Balkanu nema puno filozofije. Neophodno je vratiti se u okvire međunarodnog prava, dobre diplomatske prakse i poštivanja povelje i drugih akata Ujedinjenih nacija. Svaka vrsta neformalnog kolektiviteta vodi upravo ka zanemarivanju ovog okvira te izbjegavanju da se stvari nazovu pravim imenom, pogotovo kada se govori o suverenitetu i teritorijalnom integritetu država koje učestvuju u Brdo-Brioni procesu.

Onoga trenutka kada se stvari počnu zvati pravim imenom stvoriće se i osnovne pretpostavke za jačanje povjerenja pa možda i postanemo jedan tim. Igra “pejperom ćeš me - pejperom ću te” ne djeluje na prvi pogled da vodi ka povjerenju i regionalnoj saradnji, ali može pokrenuti proces otvaranja očiju pred činjenicama. Bosna i Hercegovina je nefunkcionalna državna zajednica dva entiteta i distrikta Brčko, Srbiji je mimo načela međunarodnog prava i povelje UN otet dio teritorije. Ta ista teritorija se kroz Pahorov kolektivitet zapadnog Balkana pokušava na mala vrata uvesti kao faktor u pregovorima za ulazak država iz ove regije u Evropsku uniju.

Zamrznuti konflikt i nefunkcionalna država je ogroman teret na reformskim leđima države, kojeg ona ne može predugo da nosi. Zamrznuti konflikt može biti riješen kompromisom (nema ga ni na vidiku) ili “odmrzavanjem” do konačnog rješenja vojnim putem, a nefunkcionalna država unutrašnjim konsenzusom (nema ga ni na vidiku) ili korišćenjem prava naroda na samoopredjeljenje do otcjepljenja. Ako su pejperi put da se to shvati i dođe do konačnog rješenja na Balkanu, kako bismo se konačno okrenuli ekonomskom rastu i razvoju, onda su oni dobrodošli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.