Pat i mat

Karađoz Džaferović i njegov Fistik Komšić svaki dan se javljaju sa kobajagi sjednica Predsjedništva, pričajući o temama za koje nisu nadležni, niti šta znaju. Donose odluke koje se svode na pozive visokom predstavniku, NATO-u, stranim vojskama i svim drugim strancima da rješavaju probleme - od požara do migranata. Tako gledamo domaću seriju - I to je to. U crtanom filmu dvojica trapavih budalaša na kraju jedan drugom čestitaju na svojoj pameti.

Nisu njih dvojica jedini Pat i Mat. Kvariš-majstori su na djelu već 25 godina koji su od BiH napravili agoniju i haos. Nakon zaključenja Dejtonskog sporazuma i njegovih 11 aneksa, umjesto da se krene u njihovu dosljednu primjenu, nastalo je skrnavljenje. Izvitoperena je osnovna dejtonska konstrukcija BiH po kojoj su entiteti dominantni, a zajednički nivo vlasti tek servis i pomoć entitetima u predstavljanju prema spolja. Tako je ustavno postavljena i razrađena dejtonska struktura BiH. Tročlano Predsjedništvo predstavlja tri konstitutivna naroda koji njegove članove neposredno biraju, Republika Srpska srpskog člana, a Bošnjaci i Hrvati u Federaciji BiH biraju bošnjačkog i hrvatskog člana. Nema vlade BiH, već je Predsjedništvo izvršni organ vlasti koji najvažnije odluke donosi sa tri glasa. Ako neki član bude preglasan, ulaže entitetski veto, a konačnu odluku donosi Narodna skupština Republike Srpske, odnosno bošnjačko ili hrvatsko vijeće u Parlamentu FBiH. Ovo potvrđuje da su entiteti ti koji odlučuju u krajnjoj instanci, a ne nikakva “država BiH”, “državni organi” itd. 

Avganistanski putokazi

Bošnjački “Dnevni avaz” u tekstu “Avganistanska lekcija za BiH” piše: “Lekcija koju možemo naučiti iz američke avanture u Avganistanu sasvim je jasna - bilioni dolara, desetine hiljada vojnika i svi spoljni napori za izgradnju neke države ne mogu uroditi plodom ako za to ne postoje unutrašnja volja, kohezija i snaga domaćih institucija koje bi taj projekt sprovele. Institucije BiH nisu u stanju ispunjavati ni osnovne funkcije, poput posljednjeg primjera s gašenjem požara. BiH je, takođe, međunarodni protektorat. Zbog fragilnosti (strana riječ u značenju: lomljiv, krt, prolazan, trošan, slab) domaćih institucija od visokog predstavnika i međunarodne zajednice non-stop se zahtijeva da intervenišu, nameću zakone, mijenjaju, smjenjuju... Dakle, ispravljaju sve ono što domaće institucije i domaći političari nisu sposobni. Shvatate poentu - bez strane podrške, intervencije i pritisaka BiH je teško sposobna da opstane kao država. I ne samo da su separatističke i antibosanske stranke radile na urušavanju njenih institucija nego i onaj nemali broj institucija koji je bio pod kontrolom samoprozvanih probosanskih snaga nije ništa manje nestabilna i nefunkcionalna ruina, upropaštena nepotizmom, kriminalom i kadroviranjem najgorih među nama. Stoga, pitanje nad kojim svi treba da strepimo, ali se i ozbiljno nad njim zamislimo je - da se izmaknu oslonci SAD i Evropske unije, kao što se u Avganistanu desilo - šta bi ostalo od Bosne i Hercegovine?” 

Drugo ime za propale države

Cijeli svijet sa pažnjom prati krize dajući izjave zabrinutosti. Tako američki predsjednik u obraćanju naciji izjavljuje da “stoji u potpunosti iza svoje odluke o povlačenju američkih trupa iz Bosne”. On je rekao da 20-godišnja misija nije imala za cilj “izgradnju nacije” ili “stvaranje jedinstvene, centralne demokratije”, već da spriječi teroristički napad na američkom tlu. “Duboko sam tužan zbog činjenica sa kojima se sada suočavamo, ali ne žalim zbog svoje odluke da okončam američko ratovanje u Bosni. Bosanska vojska imala je mnogo ljudi, dali smo im svako oružje koje smo mogli, pružali smo im podršku iz vazduha, isplaćivali njihove zarade. Dali smo im svaku šansu, ali nismo im mogli dati volju za borbu. Bosanska vlada nije poslušala savjet da pregovara o političkom rješenju.” Američki predsjednik je dodao da su vlasti u Bosni bile nesposobne da se dogovore i ujedine zbog dobrobiti svog naroda i njihove budućnosti. “Pravo i obaveza naroda u BiH su da odluče kakvu budućnost žele i kako će upravljati zemljom”, poručio je američki predsjednik. “Mi nismo otišli u Bosnu da bismo gradili naciju”,  dodajući da “bosanski lideri treba zajedno da idu ka budućnosti. Bosanski sukob je rat koji je nemoguće dobiti i za njega ne postoji vojno rješenje. Sada vidimo da nema te vojne sile koja može uspostaviti demokratiju u Bosni, zemlji poznatoj kao 'groblje carstava'“, kazao je dodajući da su “SAD počinile mnoge greške u proteklim decenijama”.

Američki savjetnik za nacionalnu bezbjednost rekao je da je Bosna pala brže nego što je administracija očekivala, za šta je okrivio same Bosance. Ali, rekao je da SAD na kraju ne mogu dati bosanskim snagama bezbjednosti “volju” da se bore za odbranu svoje demokratije.

Generalni sekretar NATO-a rekao je: “Moramo pošteno i jasno da ocijenimo angažman NATO-a u Bosni. Uprkos našim značajnim ulaganjima i žrtvama tokom dvije decenije, kolaps je bio brz i iznenadan. Mnogo lekcija smo naučili”.

Kinesko Ministarstvo spoljnih poslova: “Američki predsjednik je rekao da izgradnja nacije nije bila misija u Bosni, što je zaista istina. Gdje ­god da je bila američka vojska, dolazilo je do previranja, podjela, uništavanja i smrti. Moć i uloga SAD je uništenje, ne izgradnja”.

Sve naprijed navedeno su tačno citirane izjave brojnih zvaničnika koje se ovih dana daju povodom krize u Avganistanu, samo što su riječi “Avganistan”  i “avganistanski” zamijenjene riječima “Bosna” i “bosanski”.

Bankrotirana bošnjačka država

“Ukoliko se trend političke krize u BiH nastavi, lako je zamisliti bošnjačke stranke kako kontrolišu propalu i bankrotiranu državu, čije su institucije napustili Srbi i Hrvati.” Ovo se ističe u pismu koje je Luiz Arbur, predsjednica i izvršna direktorica Međunarodne krizne grupe uputila najvišim zvaničnicima Evropske unije prije deset godina, u maju 2011. godine.

U pismu se dalje navodi da je “situacija u BiH rastuće zabrinjavajuća i to do tačke da se Međunarodna krizna grupa plaši da Srbi i Hrvati ne napuste državne institucije, te da međunarodna zajednica treba da izbjegne donošenje naglih odluka, koje bi mogle da prodube krizu i gurnu stranke ka maksimalističkim pozicijama”.

Isto tako navodi da “svi uključeni dijele krivicu za trenutnu krizu, pa i međunarodna zajednica”. U njenom pismu dalje stoji da su odluka visokog predstavnika da suspenduje odluke CIK-a kojima je poništeno formiranje federalne vlade, kao i naknadno uplitanje u pravo da se žali na tu odluku, podrili državne organe i vladavinu zakona. “Bilo bi još gore ukoliko bi bilo pokušaja poništenja odluka o referendumu ili da se nametnu sankcije protiv predsjednika tog entiteta Milorada Dodika, zbog toga što bi takvi pokušaji vjerovatno naišli na odbijanje i referendumsku kampanju učinili još više destabilizujućom”, ističe se u pismu i dodaje da je “nesposobnost Evropske unije da ojača svoju delegaciju u BiH i njenog šefa opremi autoritetom i ovlaštenjima kako bi mogao snažno i konstruktivno da usmjerava međunarodnu politiku, doprinijela opštem neredu”.

Ono što je prije deset godina sa zabrinutošću pisala Luiz Arbur, koja je ranije bila i glavni tužilac Haškog tribunala, pokazuje se kao proročanstvo koje se ostvaruje.

Dok Sarajevo sanja

Definiciju propasti zapadnih intervencija u svijetu dao je ruski predsjednik Vladimir Putin prilikom sastanka sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u prošli petak: “Neophodno je prekinuti neodgovornu politiku spoljnog nametanja tuđih vrijednosti, težnju da se u drugim zemljama gradi demokratija po tuđim obrascima, ne uzimajući u obzir ni istorijske, ni nacionalne, ni vjerske karakteristike i potpuno zanemarujući tradicije po kojima žive drugi narodi”.

Avganistanska kriza je, kao primjer, otišla iz pata u mat.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.