Pampers pelene, Hag i sloboda medija

Čitajući šta u nekim sarajevskim dnevnim i sedmičnim novinama pišu novinari koji pretenduju da promovišu slobodu medija bez granica i koji, poput jednog uglednog sarajevskog socijaldemokrate, hoće da se predstave kao antinacionalisti, a istovremeno šuruju sa krugovima vjerske i nacionalne isključivosti, shvatam da je sloboda medija najveće zlo u ovoj zemlji. Njihov cilj je da oduševe jedni druge. U takvoj svojoj želji ne da prelaze mjere dobrog ukusa, nego mjere svakog ukusa uopšte. Rizikujući da po ko zna koji put budem proglašena fašistom u rodnom gradu, osvrnuću se na jedan tekst koji izaziva ne nelagodu nego stid kod čitaoca. Naime, riječ je o "napisu zabavnog karaktera kad mu vrijeme nije" ili u originalu: "Kozerije kad im vrijeme nije", autora Josipa Vrička.

Retorika u slobodarskim medijima

Odmah se ograđujem, jer će me zluradi sugrađani-čitaoci optužiti da branim uhapšenog generala Ratka Mladića, što mi nipošto nije namjera. Ali želim ući u rizik i analizirati članak koji se na ironičan način - kako očito njegov autor vjeruje - bavi hapšenjem čovjeka čije je ime u Federaciji sinonim za najveća ljudska stradanja. No, ta emocija ipak nikome ko se bavi javnom riječju ne smije biti dovoljan razlog za krajnje degutantnu retoriku u "slobodarskim medijima".

Još nešto. Prije nekoliko dana jedan novinar me pitao da kažem šta mislim o retorici u medijima povodom tog hapšenja. Rekla sam da bi bilo licemjerno da u jednom pojedinačnom slučaju osuđujem neprimjerenu retoriku, a da u drugom, kada me moje emocije možda čak na takvo nešto svom silinom tjeraju, kažem da je neprimjerena retorika opravdana. Dakle, u Vričkovim kozerijama smo saznali da, kako tvrde neimenovani izvori: "kalinovački Napoleon se, čim su ga - još u Beogradu - ispitali haški istražitelji - ukakio. Slijedom čega bi se prije moglo kazati kako je uhićena - grlica." Ako doslovno shvatimo autorovu analnu fantaziju, onda žrtve koje osuđuju Mladića i raduju se njegovom izvođenju pred lice pravde nisu u pravu, jer naprosto je riječ o čovjeku koji ne zna šta radi. Ako je shvatimo kao slobodu izraza, onda neukusno dodvoravanje čitaocu ne samo da pokazuje fiksaciju na analne fantazme autora, pretočenu u novinski tekst, nego i suštinu viđenja cijelog slučaja.

To možemo vidjeti iz daljeg teksta: "Eresovski prosvjednici (...) misle, međutim, kako je priča o usranom Ratku - samo trač. Sranje, da budemo jasni! I nije im teško vjerovati." Ne samo da nam je ponudio "nezvaničnu" informaciju o pticama i velikoj nuždi nego je pojačao doživljaj gradirajući ono što se desilo Mladiću, kako bi ga "ceo čitalački svet razumeo". Elem, da bude uvjerljiviji i duhovitiji, autor nam nudi novu pojačanu sliku čovjeka koji bi trebao odgovarati prema optužnici za najteže zločine, ali to se očito najbolje dokazuje i pokazuje riječima u slikama. Navodi nam tako Vričko dalje gdje bi Mladiću trebala "popustiti petlja" (u Hagu), ali tamo mu "vidjeli smo nisu trebale pelene. Štoviše, nije se čak ni upiškio." Zamislimo samo tu malu kozeriju sa pampers pelenama i piškenjem pride! Zna autor da se "general nije uneredio čim je sjeo pred suca Oriea", jer je spremno odgovorio kad je rođen - "na čisti ponedeljak '43." Da se zaključiti: ako se ne "uneredite možete reći kako se zovete, a ako ste uz to izrekli neku religijsku odrednicu poput riječi 'čisti', onda je to posljedica vašeg srama što ste bili uneređeni, ali to ne zna onaj ko vas sluša". Hm, bila je ovo još jedna fantazija autora o čistim i prljavim danima, jer mudruje: "A tko se rodi(o) toga dana - taj se usrati ne zna!" I pored svih pokušaja da racionalizujete ovaj "duhoviti" zaključak, ne polazi vam za rukom, jer vam autor, očito podastire, a da toga nije svjestan, svoju fasciniranost Mladićem preko svojih fantazija.

Fiziološki problemi

E saznajemo dalje da ne samo Mladić ima fiziološke probleme nego je to onomad imao i "budući paljanski vožd Karadžić" koji "malo, malo pa se upiša", a "sada su ti isti izvori obznanili da Mladić nikada ne stigne do zahoda. Na vrijeme". Dakle sada fasciniranost prelazi na još jednu osobu, a sve zbog želje da se sugeriše zaključak kako je "zahvaljujući ovakvom tandemu (nastala) Republika Srpska". A kako je nastala i kakva je? "Obično sranje. S pišanjem." Eto, sve ono što je uključeno u Ustav BiH, pa tako i RS, prema viđenju ovog vrsnog novinara kojemu njegova urednica kao predstavniku sarajevske manjine očito samo dozvoljava da piše kozerije, nije ništa drugo nego "sranje sa pišanjem". Što znači da su svi ljudi koji su poginuli u prethodnom bh. ratu poginuli baš zbog toga, majke izgubile djecu baš zbog toga, a međunarodni i domaći sudovi vode sudske postupke protiv osumnjičenih za ratne zločine samo zbog fizioloških problema!

Ne može ovaj analni ugođaj proći ni bez Dodika kojemu Vričko prigovara što nije "uključio Pampers za generalov odvjetnički tim". Brine on i da li Mladić ima "u sobi NjC", što bi trebala biti "nedvojbeno važnija informacija negoli da li mu na raspolaganju stoji osobno računalo". Za koga bi to trebala biti "puno važnija informacija"? Za majke ubijene djece, za udovice rata, za invalide rata, za sudije u Hagu, ovdašnje političare, za Dodika, za bivše srpske vojnike, za hrabre promotore slobodne riječi sarajevskih gerilskih medija?

Dođosmo eto i do kraja analize ovog prostog i neodmjerenog teksta posvećenog hapšenju Ratka Mladića u kojemu su poniženi i obezvrijeđeni čitaoci i njihova inteligencija. Javno iskazani privatni fantazmi sa ciljem dodvoravanja najnižim strastima čitaoca, nažalost samo pokazuju da je pojam slobode medija u medijima "demokratsko-liberalno-građansko-antinacionalističke-antiklerofašističke-antifašističke orijentacije" sinonim za najgori prostakluk koji samo produbljuje jaz među građanima ove zemlje koji nipošto na isti način ne gledaju na ratnu prošlost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.